Naime, pri samom kraju vršenja dužnosti predsjednika države nakon smrti Franje Tuđmana, Vlatko Pavletić je u siječnju 2000. pomilovao Ivu Peku i preinačio zatvorsku kaznu od godine dana u uvjetnu kaznu s rokom od tri godine kušnje, što znači da Peko nije odslužio niti jednog jedinog dana zatvora zbog gaženja djevojčice i bijega s mjesta nesreće. " a onda 2004. god. slijedi nastavak: " Ivo Peko, koji je pregazio djevojčicu i pobjegao, imenovan članom Savjeta za sigurnost prometa na cestama, splitsko-dalmatinski župan Peronja Peku je danas razriješio dužnosti.

Tekst Deklaracije sastavila je tjedan dana ranije u prostorijama Matice hrvatske skupina znanstvenika, književnih i kulturnih radnika (Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić, Vlatko Pavletić), a Upravni odbor Matice hrvatske tekst je 13. ožujka 1967. prihvatio i razaslao na potpisivanje.

Prvo, u filmu gledamo političare, ali ne vidimo ih samo ni ponajprije u njihovim javnim nastupima kako je to slučaj s prevladavajućim televizijskim prezentacijama nego ih pratimo u njihovim zakulisnim trenucima, dok vode pripremne razgovore za nastup, kad raspravljaju strategiju (koalicijski dogovori, razgovori u izbornom stožeru), kad jednostavno čekaju nastup ili vijest (Ivica Račan sjedi na stubama u prostorijama stranke), uređuju se za nastup (Vlatko Pavletić uređuje se za preuzimanje predsjedničkog mjesta) ili se voze na nastup (Budiša u više navrata).

U to vrijeme ili neznatno kasnije Vlatko Pavletić postavljen je za dramaturga Jadran filma.

Riječ je o jedinstvenom nacionalnom projektu koji je za života inicirao akademik Vlatko Pavletić, a i Vi ste na njegov osobni poziv postali našim enciklopedijskim suradnikom.

Da je on to veoma želio doznati dokazuje i podatak da je 1998. u povodu Papina posjeta Splitu zapitao župana Branimira Lukšića je li mu poznato da li je Vlatko Pavletić mason.

2. VII. 1930 - U Zagrebu rođen akademik Vlatko Pavletić gdje je i umro 19. IX. 2007. Pavletićevo podrijetlo je iz Ličkog Osika.

Predsjednik Zastupničkog doma Sabora akademik Vlatko Pavletić, v. r.

Akademik Vlatko Pavletić Poseban saborski Odbor kojim predsjedava Zlatko Tomčić, šef hrvatskog parlamenta, udijelio je Vlatku Pavletiću, ugledniku HDZ-a, nagradu Zlatni grb koja se sastoji od povelje, zlatnika i 100.000 kuna proračunskog novca.

Prva je istina potpuno suprotna: Vlatko Pavletić ne samo da se odmah, još 1967., odrekao čuvene Deklaracije o hrvatskom jeziku, već je svoje partijske kolege iz tadašnjeg Gradskog komiteta SK uvjeravao da je kao odgovoran komunist čak sprečavao njezinu javnu distribuciju.

Rekoh tek drugu jer, usprkos intenzivnoj nagnutosti hrvatskoga pjesništva nad samim sobom u prošlome i početkom ovoga stoljeća, dosad je njegov cjelokupni razvoj antologijski zahvatio samo Vlatko Pavletić u poznatoj Zlatnoj knjizi hrvatskog pjesništva.

Među ostalim, predloženo je da se njegovo poprsje postavi u nacionalnom Saboru, [ 17 ] da bi odmah bilo otpisano kako je Haulik« nedvojbeno veliki zaslužnik i neće biti zaboravljen u nizu velikana čija će se poprsja kasnije postaviti u Saboru, što je najavio predsjednik Sabora akademik Vlatko Pavletić ». [ 18 ] Međutim, kao i druge, spomenuta je pobuda ostala samo mrtvo slovo na papiru.

Reinhofer, a u prepjevima Fernando Pessoa, Edoardo Sanguinetti, Miroslav Holuba; potom pripovjedači Mirjana Matić-Halle, Pavao Pavličić, pa Samuel Beckett; esejisti Vlatko Pavletić, Ante Stamać, Miroslav Vaupotić, Dubravko Jelčić, Giga Gračan; filozofi i sociolozi Branko Despot, Franjo Starčević, Nenad Miščević, Ante Armanini, Đ uro Šušnjić, u prijevodima Jurgen Habermas, Max Bense, Jacques Derrida, Lamberto Pignotti; likovni kritičari Tomislav Hruškovec, Boris Vižintin, Zvonko Maković, Dubravko Horvatić; kazališni i filmski kritičari, teatrolozi i filmolozi Igor Mrduljaš, Darko Gašparović, Petar Krelja, Hrvoje Turković; dramski pisci Fedor Vidas, Ruzzante (Angelo Beolco) u prilagodbi i čakavskoj verziji Zorana Kompanjeta, Dalibor Cvitan i Čedo Prica.

Bivši saborski zastupnik Vlatko Pavletić je išao na op.srca u Švicarsku.

Hrvatski su čelnici česti gosti u Vatikanu, a u službene audijencije primani su, uz Mesića, Franjo Tuđman, Vlatko Pavletić, Ivica Račan, Ivo Sanader.

Iako je bio osuđen na godinu dana zatvora, pomilovao ga je krajem 1999. tadašnji privremeni hrvatski predsjednik Vlatko Pavletić, a teret praktički ubojstva sumještanke očito nije smeto tadašnjem Odboru za javna priznanja, jer eto Peko je njihov stranački kolega i šta ko ima sad spominjat neki moral...

Među prvim uhapšenicima bili su Vlado Gotovac, Hrvoje Šošić, Šime Đodan, Mako Veselica, Franjo Tuđman, Jozo Ivičević Bakulić, Ante Glibota, Nate Bačić i Vlatko Pavletić.

Osvrćući se na ovo pjesništvo, Vlatko Pavletić među inim ističe: Ivaniševićeve su čakavske pjesme, zapravo pjesničke proze, zaista zavrijedile gotovo jednoglasne pozitivne kritičke ocjene, te dodaje: u svakoj pjesmi, bez obzira na njezinu vrijednost, osjeća se moderan duh i zaključuje kako će za ovim pjesmama morati nesuzdržano posezati svaki antologičar hrvatskoga pjesništva.

Tim odlikovanjem odlikovani su akademik Vlatko Pavletić, kao predsjednik Sabora, Mate Granić, kao potpredsjednik Vlade, ministri Borislav Škegro i Jure Radić, zatim Vladimir Šeks, kao predsjednik Kluba HDZ-a u Saboru, i bivši ministar unutarnjih poslova i šef UNS-a Ivan Jarnjak, te predstojnik Ureda predsjednika Republike Ivica Kostović.

Studij Dramaturgije utemeljuju 1977. godine dr. Vladan Švacov, dr. Nikola Batušić i dr. Vlatko Pavletić.

Kao asistenti na području teorijskih predmeta počinju 60 - ih godine raditi i dr. Vlatko Pavletić, dr. Nikola Batušić, dr. Vladan Švacov i dr. Đurđa Škavić.

Oni (Englezi) učiniše nešto sasvim pogrješno kada su ove ljude prebacili preko granice, kao što smo i mi pogrješno učinili što smo ih sve poubijali« (vidi: Vlatko Pavletić: Tuđmanova doktrina i drugi članci, Zagreb 2007., str. 151.).

U toj poemi Pavlović u najmanju ruku, kako to 1955. piše recenzent knjige Vlatko Pavletić, izvodi sljedeće:... pjesnik oživljuje uspomenu na pjesnika, koji je još uvijek živ i prisutan u njemu, u svijesti i iskustvu...

No nismo li taj film, i to neuspješan, gledali 45 godina u Jugoslaviji? (vjerojatno se misli od donošenja Deklaracije o nazivu i položaju Hrvatskog književnog jezika iz 1967.) ' Izglasavanjem Deklaracije 1967. godine hrvatska inteligencija povukla je sudbonosan, ali pravi potez kojim je odlučno obznanila nastupanje posljednje faze borbe za hrvatski identitet kao predpostavku slobode Hrvatske. ' Vlatko Pavletić, Obrana hrvatskog identiteta To je bio najbolji mogući i nadasve hrabar odgovor na onaj Novosadski dogovor iz 1954. Koji je širom otvorio vrata srbizaciju hrvatskoga književnoga i kulturnoga prostora i koji je služio ' unifikaciji jezika i, time, likvidaciji hrvatske jezične i književne posebnosti.

Poslije je po novom zakonu ministar dobio pravo da direktno imenuje intendanta, pa je Vlatko Pavletić imenovao Georgija Para.

O tome su superiorno pisali pored spomenutih (Brozović, Pupačić, Ivanišin, Kaštelan) i stručnjaci akademici HAZU: Ivo Frangeš, Miroslav Šicel, Nikola Milićević, Krešimir Nemec, Zoran Kravar, Ante Stamać, Aleksandar Flaker, Stjepan Musulin, Mate Hraste, Zdenko Škreb, Stjepan Babić, Vlatko Pavletić, kao i drugi ozbiljni književnopovijesni znanstvenici: Vinko Antić, Dragomir Babić, Zlatko Vince i mnogi drugi.

Vlatko Pavletić: Stihovi o domovini, Partiji i Titu (1949.)

S obzirom da su zbog smrti predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana nastupile okolnosti iz članka 97. Ustava Republike Hrvatske, predsjednik Hrvatskog državnog sabora akademik Vlatko Pavletić sazvao je u subotu u 0.30 sati sjednicu Predsjedništva Sabora i užeg Kabineta Vlade.

Jedan od " najvećih " Hrvata Vlatko Pavletić je u svojem makartijevskom pohodu izvršio " sjeću " školskog gradiva koje je samo i " mirisalo " na S kao srpski.

Od hrvatskih pisaca tu su: Branko Belan, Ivo Brešan, Vladan Desnica, Ivo Frangeš, Ivan Golub, Vlado Gotovac, Ljudevit Jonke, Davor Kapetanić, Slavko Kolar, Miroslav Krleža, Vojislav Kuzmanović, Ranko Marinković, Tonko Maroević, Marijan Matković, Predrag Matvejević, Slavko Mihalić, Vlatko Pavletić, Pavao Pavličić, Nikica Petrak, Vojmil Rabadan, Ivan Raos, Andriana Škunca, Antun Šoljan, Nikola Šop, Dragutin Tadijanović, Saša Vereš, Igor Zidić