U ovu grupu lijekova spadaju bronhodilatatori kao što su beta-2-agonisti kratkog djelovanja, antikolinergici, teofilin kratkog djelovanja, te adrenergici za teške astmatske napadaje.

U bolesnika s neurogenom inkontinencijom, koja je posljedica lezije prvog refleksnog luka (cerebrovaskularni inzult) vrlo su efikasni antikolinergici.

U početku su dovoljni i antikolinergici kao najstariji antiparkinsonski lijekovi i oni se uglavnom daju bolesnicima ispod 60 godina sa dominantnim znakom tremora dok na druge simptome nemaju utjecaja.

- ANTIKOLINERGICI: Uključuju lijekove kao što su Artan (triheksifenidil), Cogetin (benztropin) ili Parsitan (etopropazin), a svima je zajedničko da blokiraju acetilkolin, neurotransmiter koji uzrokuje mišićnu kontrakciju.

U liječenju se mogu koristiti i adsorbensi (aktivni ugljen), opioidni antidiaroici i antikolinergici.

Istodobna primjena s lijekovima kao što su probenecid može smanjiti izlučivanje vitamina B2 mokraćom, a s lijekovima kao što su propantelinij i drugi antikolinergici, može smanjiti apsorpciju vitamina B2, pa treba izbjegavati istodobnu primjenu.

Od lijekova se primjenjuju: antikolinergici, barbiturati, laksativi i antiflatulencije.

Liječenje pretjerane aktivnosti neurogenog detruzora uključuje konzervativne mjere kao što su individualna rehabilitacija te antikolinergici sa ili bez čiste intermitentne samokateterizacije (10).

Ove nuspojave su reverzibilne, znači povlače se, nakon smanjenja doze ili ako je potrebno primjenjuju se antiparkinsonici (antikolinergici ili amantidin).

Primjenjuje se medikamentozna terapija levodopa, amantadin, bromokriptin, inhibitor monoaminoksidaze tipa B, antikolinergici i ostali, tj. kombinacije tih lijekova.

Osim njih se koristi i inhibitori enzima monoaminoksidaze tipa B (MAO B inhibitori selegilin), inhibitori enzima katehol-O-metiltransferaze (COMT-inhibitori entakapon), antikolinergici (biperiden) i amantadin antivirotik koji je pokazao poboljšanje u početnim fazama bolesti.

Treba misliti i na utjecaj pojedinih lijekova, ako ih bolesnik uzima (npr. antibiotici koji mijenjaju crijevnu floru ili kolinergici i antikolinergici koji mijenjaju peristaltiku).

U iznimnim slučajevima, ako ne pomaže disciplinirano provođenje prilagođene prehrane, mogu se primijeniti određeni lijekovi, kao što su oralni antidijabetici, kalcijev glukonat, antikolinergici, anksiolitici, te lijekovi koji djeluju na motilitet želuca.

U literaturi se navode i drugi oblici, primjerice ograničavanje unosa tekućine, različiti oblici treninga mokraćnog mjehura, antikolinergici, hipnoza i akupunktura.

Antikolinergici (parasimpatolitici) - su lijekovi koji također imaju učinak na autonomni živčani sustav inaktivirajući aktivnost parasimpatikusa.

U liječenju detruzorske inkontinencije (urgentna) rabe se razni antikolinergici.

Glavni su lijekovi antikolinergici, alfa adrenergični blokatori, uz reduciranje unosa tekućine.

Sustavni antikolinergici (lijekovi koji utječu na smanjeno izlučivanje žlijezda znojnica) djeluju samo privremeno, a mogu imati problematične nuspojave kao što su suha usta, nejasan vid, poteškoće pri mokrenju.

U liječenju peludne groznice upotrebljavaju se različiti lijekovi u obliku tableta, kapi ili sprejeva za nos te injekcija: dekongestivi, antihistaminici, kortikosteroidi, kromoni, antikolinergici te antileukotrijeni.

Antikolinergici - bronhodilatatori iz ove skupine danas se smatraju dijelom prve linije lijekova za liječenje KOPB-a.

Tu su i antikolinergici kao što su antropin i skolopamin.

Za brzo ublažavanje akutnih simptoma i napadaja astme primjenjuju se bronhodilatatori kao što su beta-2-agonisti kratkog djelovanja, antikolinergici, teofilin kratkog djelovanja, te adrenergici za teške astmatske napadaje ili status astmatikus.

Drugi lijekovi kao što su antikolinergici, amantidin i apomorfin su korisni u određenim prilikama.

U ovu grupu lijekova spadaju bronhodilatatori kao što su beta2-agonist, antikolinergici te metilksantini.

Liječenje divertikuloze: U bolesnika s bolovima primjenjuju se antikolinergici, tj. lijekovi koji smanjuju kontrakciju crijeva.

U liječenju urgentne in kontinencije primjenjuju se spazmolitici, koji relaksiraju mišić sfinktera, kao što je to baklofen ili tizanidin-hidroklorid te antikolinergici, koji smiruju spastičnost mokraćnog mjehura.

ANTIKOLINERGICI (Atrovent) Antagonist muskarinskih receptora, relaksira mišiće bronha i bronhiola, upotrebljava se inhalacijom.

U liječenju se koriste različite skupine lijekova: antihistaminici (sprječavaju djelovanje histamina), kortikosteroidi (ublažavaju upalu i zaustavljaju razvoj alergijske reakcija), dekongestivi (kapi za nos koje djelovanjem na krvne žile smanjuju oticanje nosne sluznice i ublažavaju simptome alergije), antikolinergici (smanjuju učinak acetilkolina), antileukotrijeni (sprječavaju upalni učinak leukotrijena) i kromoni (inhalacijski protuupalni lijekovi).

Te se nuspojave mogu ublažiti Iijekovima koji se daju istodobno s antipsihoticima, a nazivaju se antikolinergici.

Osnovne skupine lijekova koje se primjenjuju u terapiji Parkinsonove bolesti su prekursori dopamina - levodopa, stimulatori dopaminergičnih receptora, različiti blokatori razgradnje dopamina, antikolinergici te amantadin.