Euzebije, otac crkvene povijesti, donosi jedan dio pisma sv. Dionizija, aleksandrijskog biskupa, upravljena Fabiju u Antiohiju.

Zbog prepirki i raskola, vratio se u Antiohiju.

Pavla je pozvao iz Tarza i uključio ga u pastoralno djelovanje u Antiohiju.

Zajedno sa svojim rođakom Barnabom i sa sv. Pavlom putuje od Jeruzalema na svoje prvo putovanje u Antiohiju.

Iz našeg savremenog hrama prenesimo se u mislima u pagansku daleku Antiohiju iz prvih vremena hrišćanstva.

Budući da živa riječ ima mnogo prednosti pred pisanom, odlučili su između jeruzalemske braće izabrati dva ugledna čovjeka koji će poći s Pavlom i Barnabom u Antiohiju te tako pokazati uspostavljenu slogu između dvaju prvih središta Kristove Crkve.

Nato se izaslanici oproste i siđu u Antiohiju: tu skupe narod i predadu poslanicu.

Kraljica Zenobija osniva kratkotrajno Palmirsko carstvo i faktički se odvaja od Rima, te pokušava osvojiti Antiohiju, što je izazvalo bijes.

Crkva iz Jeruzalema šalje Barnabu u Antiohiju, da tu zajednicu podrži u nastojanju širenja evanđelja poganima (11, 22).

On se radovao tom djelovanju milosti Božje i poticao je »sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina.« (Dj 11,23 - 24) Koliko se Barnaba dao voditi od Duha Svetoga, najbolje svjedoči činjenica da se sjetio prijatelja Savla i po njega otišao u Tarz da dođe u Antiohiju.

Naprotiv, neki koji su došli iz Jeruzalema u Antiohiju stali su tvrditi da bez obrezanja po Mojsijevu zakonu nema spasenja.

Ne mogavši zbog slaba zdravlja izdržati sve zahtjeve strogoga monaškog života, vratio se u Antiohiju, gdje ga je biskup Melecije zaredio za dakona.

Tokom sledeće dvije godine krstaši su pregazili Nikeju, Antiohiju i Tripolis.

Tijekom tog sukoba, kralj Amalarik je optužio vitezove templare za izdaju, te je dao pogubiti dvanaestoricu članova reda. [ 15 ] Istodobno, snage Nur ed-Dina napale su kneževinu Antiohiju, ali su kršćanske snage potpomopgnute templarima i predvođene princom Bohemondom III. od Antiohije uspjele odbiti napad na strateški važan dvorac u Harencu.

U one dane: Kad je Pavao došao u Antiohiju pizidijsku, govoraše u sinagogi: »Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.

Na putu za Galileju, sudbina ga odvela u Antiohiju.

Mladi je cezar uzeo ime Flavije Klaudije Konstancije i oženio se carevom sestrom Konstantinom, a za prijestolnicu je dobio Antiohiju.

Vidi da je to za njega preteško, te ih ostavlja u Pergi, i vraà ¦ a se u Antiohiju.

»Tada odlučiše apostoli i starješine sa svom Crkvom da između sebe izaberu neke ljude te ih s Pavlom i Barnabom pošalju u Antiohiju, i to vodeće ljude među braćom: Judu zvanog Barsabu i Silu.

Ona se spominje u Djelima 14,25 kao luka iz koje su Pavao i Barnaba otplovili u Antiohiju.

U one dane: Pavao i Barnaba krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku.

Nakon što su na cijelom putu propovijedali i Židovima i poganima, osnivali Crkve i postavljali starješine, vratili su se u Antiohiju odakle su i krenuli na put.

Ne znamo točno kad se Luka obratio; možda u 42 kad su Pavao i Barnaba došli propovijedati u Antiohiju, ili vjerojatno čak i ranije kad su kršćani pobjegli iz Jeruzalema u Antiohiju nakon što je Stjepan kamenovan.

U početku je imao uspjeha vrativši Antiohiju, no 257. godine horde Gota upadaju u Malu Aziju (barbarske flote su stigle sve do Atene koju su opljačkali).

Naprotiv, neki koji su došli iz Jeruzalema u Antiohiju stali su tvrditi da bez obrezanja po Mojsijevu zakonu nema spasenja.

Prema Jeruzalemu je krenulo ukupno oko 30.000 križara. 1099. Bez pomoći Bizantinaca (car Aleksije je križarskim ratnicima pružao pomoć i pojačanje, ali se ipak sa svojom vojskom vratio u Carigrad), križari osvajaju grad Antiohiju, zatim osvajaju kršćanska područja oko Edese, Antiohije te Tripolija (u Siriji) i konačno u mjesecu srpnju križari osvajaju Jeruzalem.

Kada su se Pavao i Barnaba vratili u sirijsku Antiohiju, odakle su se po Božjoj milosti bili uputili na misijsko putovanje, tu su sa sabranom antiohijskom Crkvom zahvaljivali Bogu za pomoć koju im je pružao da su mogli posve dovršiti povjerenu im zadaću.

Što je Pavao radio u Tarzu kroz trinaest godina, nakon što je prilično naprasno i bez ikakva objašnjenja napustio Jeruzalem (9, 30), a prije dolaska u Antiohiju na Barnabin poziv (usp.

Sveti Petar, glavar apostolskog zbora, otišao je u Antiohiju.

Vrativši se godine 49. s Pavlom u Antiohiju, Barnaba je bio uvučen u tadašnju veliku raspravu što činiti s poganima koji postaju kršćani?