uvijek sam za ležernost i osobni pečat u pisanju:) i ne smetaju me fraze koje nemaju prijevoda, nego kad netko piše kombinacijom eng. i hr. i živcira me pretjerana upotreba aorista. eto, ali dozvoljavam da i druge živcira kad ne stavljam veliko slovo. to su sitnice i takve trebaju ostati. da se više seksamo, manje bi nas smetale te sitnice: cerek:

I drugo lice aorista pomoćnog glagola biti = ti bi (nije ti bih).

No svi tri brata poznavahu šumske prolaze, zato uđoše sigurno i radosno u šumu ", što pokazuje neslućene stilske ljepote i aorista i imperfekta.

Prema Katičićevu mišljenju, uporaba aorista u hrvatskom književnom jeziku nije stilski neutralna, a rabi se više i lakše nego imperfekt.

Kako SMS porukama u Hrvata 1986. nije bilo ni traga ni glasa, to je zanimljiviji povratak aorista i imperfekta, snažno ukorijenjenih u sustavu glagolskih vremena.

Tako je u primjeru " Jesi li obukao tamno odijelo? "; " Imah tamno odijelo " ili pak " Nisam se moga javljat jer vozih ", što također pokazuje da je uporaba aorista ili imperfekta povezana s ograničenjima suvremenih tehnologija, odnosno s brojem slovnih mjesta.

Uz ta tri glavna kriterija dolaze u obzir i drugi, npr. tip deklinacije, postojanje ili nepostojanje imperfekta i aorista itd.

Još jedan krupan problem je nenaglašeni oblik aorista glagola biti, koji u prvom licu jednine glasi bih (kod Muhameda: bi), a u prvom licu množine bismo (kod Muhameda opet: bi).

Kao specifičnost autor spominje komparative duji, kaš ze, infinitive koji čuvaju krajnje - i, živu uporabu aorista s nastavkom - šmo (legošmo).

hvala vam svima na pohvalama za zadaćnicu:) ipak, dobila sam 4... kažnjena sam zbog aorista. izgleda da sam učinila veliki grijeh napisaVŠI: P " kako bi vidjeli " umjesto " kako bismo vidjeli " pa sam kažnjena unatoč literarnoj ljepoti. ahhh:)

Budući da je nesvršeni glagol, aorista nema.

U grčkom izvorniku ovdje stoje participi aorista od kojih prvi označava prošlu radnju a drugi takozvanu ingresivnu pa bi doslovnije trebalo prevesti: " Blaženi koji nisu vidjeli a otpočeli su vjerovati " Ušli su u vjerničku zajednicu u kojoj je bitna vjera u Isusovo uskrsnuće.

Ne može isprika za nerazdvajanje glagola od negacije biti opravdana lijenošću, niti može nekorištenje velikog slova, niti upotreba okrnjenog aorista glagola biti.

Kako sam ja teški heavy lingvisticizmistista, otkrio sam stari Mediopasiv Prezenta Aktivnog i Imperfekt Aorista.

Tako su latinski oblici amaui (= zavolio sam), amauit (= zavolio je) u mnogim područjima dali protoromanske oblike amai i amaut, što je zatim dalo šp. amé, amó i port. amei, amou; usp. i oblike passé simple u fr., koji se upotrebljavaju samo u pisanom jeziku donnai (= dadoh) lat. donavi, chantai (= zapjevah) cantavi; usp. i oblike talijanskog aorista (passato remoto) amai i amammo.

Na internetskim stranicama pročitah kako u toj novoj Bibliji nema mjesta aoristu (Zamijenit će ga perfektom.) Možete li zamisliti hrvatsku Bibliju bez aorista???

I to, koliko sam vidio, s mnogo suradnika i voditelja toga čudnoga nauma koji su iz središnjih štokavskih krajeva, što ne bi bilo čudno da su u pitanju neki čak i akademici koji pišu hrvatske gramaike a ne razumiju prava značenja aorista.

Kondicional I. glagolski je oblik koji se tvori od nenaglašenog aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog.

Gotovo da ljudi više ne razgovaraju i govore (već kažu da pričaju priče), nego šalju poruke u kojima nema ničega do engleskih riječi ili aorista jer je kratak, ni točke, zareza, a niti velikoga slova.

Tako ćete jednoličnim miješanjem i korišćenjem jednostavnog prošlog vremena (naravno začinjenog sa malo imperfekta i aorista) stvoriti stereotipne likove, sto pedeset godina nakon što je realizam kao književni pravac završen.

Dakle, od npr. jebati (prvi je oblik bio jepsti: cerek:, kao što je prvo bilo grepsti pa onda tek grebati jer se ujednačilo s prezentskim oblicima...) aorista nema, samo imperfekt jebah.

A ova rečenica što ju napisah punu prošlosvršenog aorista podsjeti me na jednu jezikolomku iz djetinjstva.

Od arhaičnih crta osobito treba istaknuti dobro čuvanje pasivnoga participa prezenta, razmjerno velik broj potvrda asigmatskoga aorista i sklonjivost aktivnoga participa prezenta.

Toliko se [ za sve štovaoce aorista ] bijah zanijeh u poso da ni ne primijeth kako mi je proletjelo čitavo jutro u komadu [ poput prepariranog goluba pismonoše kojeg su bili pojeli moljci i sa kojim započeh ovu radnu godinu ].

Neutemeljene i pretenciozne zaključke navodi i g. Jović, ali i Olivera (filozofiranje kojima ništa ne veli već samo kako poznaje kombinatorike logike) poznati ishod i naknadna pamet (mišljenje, sjećanja, autopercepcija) subjektivni akteri ili zamrznute konzerve izvađene iz hibernacije postaju objektivni izvor o svom subjektivnom aktivizmu iz prošlosti - haaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa zašto? retorika iz HVALA BOGU aorista naknadna pamet - suvremeno mišljenje u priču o prošlosti; puka frazeologija; čovjek mora stvarno imati gene kaugume da to pročita, a kamoli odsluša i odtrpi

Rečenice krajnje kratke, misli ostavljene da lebde u zraku, upotreba aorista kao evokativnog sredstva: zarobljen, čitatelj biva odveden u neku oniričku dimenziju.

Zavisni dio rečenice donosi pasivni oblik aorista gdje glagol suditi označava: suđenje se neodređeno odgađa i premješta na kompetentnog izvršioca.

Uz spomenuta tri kriterija dolaze i drugi, npr. tip deklinacije, postojanje ili nepostojanje imperfekta i aorista.

Da je to očito i na primjeru ponajprije aorista i imperfekta u hrvatskom, vidi se i po tome što zbog broja slovnih mjesta na zaslonu mobitela aorist zauzima značenjska polja drugih prošlih vremena pa tako onaj koji šalje poruku nije napisao " Saznao sam da si u Grčkoj " nego " Saznah da si u Grčkoj ".

Skoro zaboravih (evo mu aorista) @malom perici kazati da sam se ja malo prije vratio iz škole.