uzgojno selekcijskim radom obuhvaćena je siva pčela (apis mellifera carnica) koja je izvorna za cijelo područje Republike Hrvatske, a prema Zakonu o stočarstvu (NN 70/97) druge pasmine pčela se ne mogu uzgajati.

1. adekvatne mjere za zaštitu pčela trebaju biti prihvaćene i podržane, nastojimo da se Apis mellifera prepozna kao ugrožena vrsta; 2. veće usredotočene mjere koje trebaju biti posvećene smanjenju upotrebe pesticida i prihvaćanju boljih pravilnika za homologaciju novih tvari; 3. veći naglasak treba biti usmjeren na obučavanje pčelara i na kampanje povećanja informiranosti, usmjereno prema javnosti; 4. treba se promovirati pčelarstvo među mladeži; 5. trebaju se podržavati napori u svrhu osiguravanja i kontrole kvalitete pčelinjih proizvoda; 6. treba se promovirati sadnja (širenje) medonosnog bilja i očuvanje bioraznolikosti i 7. treba se podržavati rad istraživačkih institucija kako bi se olakšalo prepoznavanje ključnih uzročnika za gubitke pčelinjih zajednica.

Poznato je 25 podvrsta pčele medarice (Apis mellifera) od kojih 5 podvrsta iz Europe:

Ukoliko se prihvati činjenica da najmanje 1/3 hrane koju konzumira čovječanstvo nastaje od biljaka oprašivanih kukcima, te bi ovo trebao biti značajan podatak za uključivanje zaštite pčela medarica (Apis mellifera) i ostalih divljih oprašivača (Nabhan i Buchmann, 1996).

Zakonom o prometu životinja predviđen je osim bumbara i slobodan legalan uvoz pčelinjih matica (Apis mellifera, Bombus spp.) u Republiku Hrvatsku.

Znanstvenici sa University of Leeds koji ispitiju moguće razloge globalnih uginuća pčelinjih zajednica, došli su do pretpostavke da brojka i raznolikost muških partnera s kojima se matica (Apis mellifera) pari može pomoći u zaštiti njezinih potomaka od bolesti.

Nebojša Nedić Medonosna pčela Apis mellifera L. svojim dragocjenim proizvodima je od davnina pobuđivala čovjekovu pažnju.

Jedna od prvih životinja koju su europski doseljenici prenijeli u Afriku bila je europska medonosna pčela, Apis mellifera.

Donedavno, nozemozu europske medonosne pčele (Apis mellifera) pripisivalo se samo invaziji N. apis, a nozemozu azijske medonosne pčele (Apis cerana) N. ceranae.

Zanimljiv članak pod naslovom Interactions between Nosema microspores and a neonicotinoid weaken honeybees (Apis mellifera) objavljen je u znanstvenom časopisu Environmental Microbiology.

Prelaskom na novog domaćina europsku medonosnu pčelu (Apis mellifera) nametnička grinja je rasprostranjena po gotovo cijelom svijetu.

Kirk Visscher, Thomas Seeley i Kevin Passino u Group Decision Making in Honey Bee Swarms, u srpanjskom broju časopisa Pčelarskog saveza okruga Stratford-Upon-Avon, tijekom rojenja medonosne pčele (Apis mellifera) koriste se tzv. osjećanjem kvoruma pri donošenju odluke o određivanju novog mjesta na koje će se naseliti....

V. destructor je novi nametnik medonosne pčele (Apis mellifera) koja nema razvijene obrambene mehanizme, i u tom smislu - izostaje uravnotežen odnos između nametnika i domaćina.

Kod jakih društava zavisno od vremenskih uvjeta, a većinom u prvoj polovini aprila kada pokriju 9 ulica sa pčelama, (Šema 1) što odgovara 6 - 7 okvira s leglom, vršio sam jednostavno dislokaciju nastavaka (Šema 2) i stvorio sam prostor matici da pravi novo leglo u praznim okvirima nastavka jedan (1) odnosno da matica (Apis mellifera carnika) zadovolji svoj genetski nagon, da spoji razdvojeno leglo i napravi još veće klube ne napuštajući dio legla u nastavku br. 2, a spoji sa manjim dijelom legla iz nastavka 1.

U Hrvatskoj je dopušteno držanje samo sive pčele (Apis mellifera carnica), jer se samo tako može očuvati njezina sortna čistoća i njezina iznimno visoka kvaliteta, priznat u cijelom svijetu.

2006. godine je objavljen genetski zapis medonosne pčele apis mellifera.

ZAHRADNIK (1985) navodi da pčela medarica (Apis mellifera ili znanstveno priznato i Apis mellifica) nije tipična domaća životinja, jer se nalazi i slobodno u prirodi gdje održava legla u šupljinama drveća, a u novije vrijeme, prema usmenim podacima D.

U Europi je poznato (kako je prije spomenuto) više rasa, od kojih je svojom marljivošću i otpornošću najpoznatija kranjska pčela (Apis mellifera carniolica). Socijalni je kukac čija legla (kolonije) mogu ponekad imati oko 40.000 - 80.000 jedinki.

Medonosna pčela ili Apis mellifera koristi se za komercijalnu proizvodnju meda i industrijsko oprašivanje, što je grana koja na globalnoj razini vrijedi gotovo stotinu milijardi dolara.

Iz roda Apis LINNAEUS, 1758 u Europi dolazi samo vrsta Apis mellifera s više rasa od kojih je za naše uvjete najvažnija Apis mellifera carnica POLLM.

Patuljasti miš Micromys minutus, je za razliku od medonosne pčele Apis mellifera carnice u Hrvatskoj zaštićena svojta prema Pravilniku o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 99/09).

Ovim zaključcima se ističe važnost pčelinjih zajednica (Apis mellifera) u Europskoj Uniji, koje imaju neizmjeran utjecaj na biološku raznolikost, te zbog oprašivanja igraju ključnu ulogu u poljoprivredi.

Pčela medarica (Apis mellifera) ima prednost pred ostalim insektima, jer se zadržava na istoj vrsti.

Za proučavanje sposobnosti učenja medonopsnih pčela, znanstvenici su zarobili 1000 pčela " tragačica " za hranom (Apis mellifera).

Na posjedu postoji izgrađena klijet, pčelinjak i 124 pčelinje zajednice, registrirano uzgajalište matica pčela (apis mellifera carnica) te oplodna stanica s dvije stotine oplodnjaka za proizvodnju matica.

Uslijed pojave Nosema ceranae na europskoj medo nosnoj pčeli (Apis mellifera), bilo je naglih gubitaka za raženih pčelinjih zajednica unutar osam dana nakon in vazije.

Pčelinji parazit, grinja Varroa jacobsoni, u stanju je u samo jednoj sezoni uništiti snažnu pčelinju zajednicu medonosne pčele (Apis mellifera), a znanstveno je dokazano da pogoduje razvoju drugih pčelinjih bolesti.

Siva pčela (Apis mellifera carnica) se s razlogom smatra jednom od najpriznatijih pčelinjih vrsta pčela. (Ovom konstatacijom mi nije ni na kraj pameti omalovažiti ostale tipove pčela.) Siva pčela, koju mnogi žele prisvojiti je pčela brdsko - planinskog, panonskog i mediteranskog područja, a danas je imaju i na mnogim pčelinjacima na Apeninskom poluotoku, kao i u Austriji, Ćeškoj i Slovačkoj.

Svoje ime solitarne, samotarke ili samice dobile su po tome što se te pčele ne roje, ne žive u društvima u košnici, nemaju maticu, nego sve rade same, a u oprašivanju su i relativno djelotvornije od pčela medarica Apis mellifera.

The effects of acaricide coumaphos on foraging activity, social behaviour and learning in honeybee Apis mellifera L. naslov je teme kojom je postao, pod mentorstvom dr. Jasna Kralj i prof dr. Andrej Čokl, novi doktor znanosti na području pčelarstva dr. Danilo Bevk na Biotehničkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani.