Oslanjajući se na povijesne procese, autori ideje o hrvatskoj kravati â Âťuresu svijetaÂŤ nisu upali u zamku nacionalne samodopadnosti i negiranja udjela drugih naroda i kultura u konačnom oblikovanju kravate: ÂťS druge strane, priznavanjem dostojne uloge u povijesti kravate ponajprije francuskom narodu, koji je ovaj ures prepoznao na grudima hrvatskih vojnika u Tridesetogodišnjem ratu (1618 â 1648), a potom razvio i unaprijedio, engleskom narodu koji ga je desetak godina kasnije pronio svijetom, te svima ostalima koji su kravatu zavoljeli i doživljavaju je svojom, zauzimamo se za principe suradnje, ponajprije među samim hrvatskim ljudima, a potom i među drugim narodima, u čijim su temeljima najviši oblici civiliziranosti i uljudbeÂŤ (istaknula Jasna Ä apo Žmegač).