Također, to što Slovenski i Hrvatski nisu uklonjeni s apoena emisije 1991. govori da je emisija 1991. zapravo nastala u posljednji trenutak (zbog očekivanog monetarnog osamostaljenja Slovenije i Hrvatske) modificiranjem tekuće emisije Markovićevog Dinara u još neizvjesnom ishodu političke krize u SFR Jugoslaviji, te da je početak tiskanja te emisije bio prije izbijanja rata u Sloveniji krajem lipnja 1991.

Od 553 komada apoena od 100 perpera, za koje znamo da su 12. IX 1915. bili na Glavnoj državnoj blagajni i koji su sigurno odnešeni u emigraciju, teško je reći koliko je sačuvano.

Ovo što je do sada navedeno je iz razloga da se bliže objasni zbog čega je ostalo tako malo apoena od sto perpera, pa su vrlo brzo, po završetku Prvog svjetskog rata, postali jedan od najvećih numizmatičkih rariteta XX vijeka.

Riječ je zapravo o dvije u svemu različite serije: prvoj od 10 apoena (1, 2, 5, 10, 20, 50, 100, 500, 1000 i 5000 dinara s godinom 1950), i drugoj od 6 apoena (10, 20, 50, 100, 1000 i 5000 dinara s datumima 1. V 1949, 1. V1950, 1. XI 1950. i godinom 1951.)

I probni primjerci novca kovanog 1915. godine u Parizu (7 apoena), od: 1 pare od 5 perpera spadaju u vrhunske specijalitete.

Iskovano je 10.000 apoena od 5 perpera, što čini 50.000 perpera.

To, sa sumom od Zakonom predviđenih 150.000 komada apoena od 1 perpera, čini sumu od 250.000 novoiskovanih perpera u apoenima od 1 perpera.

Krase ga svi elementi koji su potrebni da bi bio na tom nivou: ljepota dizajna, vrhunska izrada, majstorska gravura, mali broj iskovanih primjeraka, raznovrsnost od 10 apoena i 4 vrste materijala.

Taj ostavljeni prostorj jasno je vidljiv posebno na lijevoj strani gdje crtež Višegrada nije otisnut u širini 3 do 4 mm uz rubnik, tj. ne dodiruje rubnik, jer su na tome mjestu na izvornoj, prvoj neemitiranoj novčanici.stajala imena republika, pa je potpuno sigurno je taj prazan prostor lijevo u vertikali na aversu apoena izdanja 1991. posljedica naknadnog uklanjanja imena republika s tiskarske matrice.

Broj apoena ovog izdanja u odnosu na izdanje od 1912. povećao se sa 6 na 7. Novi apoen je od 20 perpera.

Osnova apoena od 20 perpera je ljubičasto-braon, apoena od 50 perpera žuto-braon, a apoena od 100 perpera žuto-narandžasta.

Na ovakav zaključak navodi i činjenica da je u Glavnoj državnoj blagajni na dan 12. IX 1915. bilo 164 komada od 100 perpera Knjaževine Crne Gore i čak 389 komada apoena od 100 perpera Kraljevine Crne Gore.

Gradska uprava namjeravala je nastali problem riješiti stavljanjem u optjecaj gradskog papirnog novca - bonova malih apoena karantana.

Do sada je poznato samo nekoliko primjeraka ovog apoena, iako ima usmenih informacija o apoenu od 100 lira, ali nisu potvrđene.

Ja za imam fotografije svih do sada poznatih apoena novčanica iz Buljkesa, a te su ovdje prikazane:

Neponištenih je ostalo 6 komada apoena od 100 perpera i 40 komada apoena od 50 perpera.

Za dva komada apoena od sto perpera utvrdio sam da su u vrijeme povlačenja ovog novca bili u vlasništvu Stevana Đurova Sjekloće iz Virpazara i Grujice K.

Njihove molbe za promjenu po jednog apoena od 100 perpera, poslije isteka roka od 1. III 1914. godine, nijesu prihvaćene, pa je teško povjerovati da su ti apoeni sačuvani.

Ovo ističem zbog toga što još nijesam vidio, a niti sam od bilo kog numizmatičara čuo da su vidjeli neponišten primjerak tog apoena.

Dakle, ostaje samo u domenu teorije postojanje neponištenog apoena od sto perpera iz 1912. godine.

Ovo napominjem jer je poznato da postoji jedan primjerak nebušenog i nenumerisanog apoena od sto perpera.

Autoru je poznato da postoji 7 - 8 poništenih primjeraka ovog apoena.

Različit zvuk ili, kako se u nalazu kaže ne pravi zvuk bio je prouzrokovan šupljinom u unutrašnjosti apoena.

Sličan primjer apoena od 1 perpera imao sam priliku da vidim u jednoj privatnoj kolekciji.

Apoen je manje težine od norm-alnog apoena za 0,2 grama, a kako je, skoro perfektno sačuvan, to odstupanje nije prouzrokovano izlizanošću apoena, već kovničkom greškom.

Na ovom mjestu treba pomenuti i primjerke apoena od 1 perpera, emisije 1914. godine, sa jako izraženom žilom na vratu kralja Nikole I.

U uglovima novčanica se u stilizovanom manjem krugu nalazi nominalni iznos pojedinog apoena.

I lijevo i desno od centralnog kvadrata sa grbom, malo prema gornjoj polovini u uokvirenom stilizovanom petouglu, se, takođe, nalazi broj vrijednosti pojedinog apoena.

Blagajna javnih usluga (Cassa dei Servizi Pubblici della Citta di Fiume) dala je tiskati u riječkoj tiskari Urania, po svemu sudeći, tri apoena ovih bonova.

U kolekciji M. Đ. iz Beograda se nalaze dva primjerka apoena od dva perpera koji su numerisani sa tri broja