Ili kao što je apostol Andrija, nakon druženja s Isusom, došao kući i s oduševljenjem rekao bratu Šimunu (Petru): Našli smo Mesiju A da Mesija nije došao samo za uglednike ili izabranu društvenu kremu odnosno celebritije, nego se rodio za spasenje SVIH LJUDI, posvješćuje nam i apostol Pavao u pismu Efežanima, kad naglašava da je Krist došao objaviti Božju ljubav SVIM ljudima.

Zbog toga apostol Pavao i govori: ' ' Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakon, oni su sami sebi Zakon: pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim.

U svojim spisima apostol Pavao na više mjesta napominje upornost.

Apostol Pavao, koji piše Drugu poslanicu Solunjanima, pret hodno je potaknuo solunske kršćane na ustrajnost u vjeri i zdravoj predaji (2 Sol 2,15).

Žele se posavjetovati s Bogom koji, prema onome što piše apostol Pavao, po svojem Duhu uzdiže, tješi, opominje, usmjerava, vodi, oslobađa...

Ljubljene sestre i braćo, radost vjere naše s punim pouzdanjem prihvaća činjenicu da je Krist po križu ušao u slavu i da, kako kaže apostol Pavao, sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi tj., prema budućoj radosti koja se ima očitovati na nama, a koju mi već ovdje i sada po vjeri, nadi i ljubavi kušamo.

Apostol Pavao govori u prilog celibata: htio bih da svi ljudi budu kao ja (u celibatu) u 1 Kor, 7,7; i dalje govori u retku 32 - 35 o čistoći: neoženjeni se brine za Gospodnje, a oženjeni za svjetovno.

U tom gradu apostol Pavao je osnovao zajednicu kršćana u vremenu između 50. i 51. godine.

Apostol Pavao nas je poučavao da moramo odbaciti propadljiva tijela, kako bismo mogli obući ona duhovna, nepropadljiva, ona koja ćemo suobličiti Kristovom tijelu.

Apostol Pavao, govoreći o zbiljskoj bračnoj ljubavi, naglašava velik značaj ženidbe: Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu (...) Otajstvo je to veliko

Apostol Pavao nastojao se suobličiti s Kristom, u njega ugledati i svoje kršćane potiče:« Ugledajte se u me kao ja u Krista »Na taj način i svetost običnih svetaca postaje primjerna za svakoga od nas.

Čuli smo danas u misnom čitanju kako nas apostol Pavao poučava da nitko sebi ne živi niti sebi ne umire, ni naši prethodnici nisu sebi živjeli, niti sebi umirali, nego su svoje živote položili u našu slobodu.

Biblijski ga ne može i ne mora imati svaki kršćanin, no apostol Pavao piše da bi on osobno volio da ga svi vjernici imaju (v. 1 Kor 14,5) str. 134.

Upravo je to apostol Pavao rekao Atenjanima: »On (Bog) je od jednoga stvorio sav ljudski rod i rasporedio ga po svoj zemaljskoj površini (r. 26).

Koliko puta je Apostol Pavao trebao preinačiti stvari zbog neprestanih svetogrđa

Poslanicu Galaćanima (kršćanima pokrajine Galacije kojom je prošao za drugog i trećeg misijskog putovanja) Apostol Pavao pisao je radi jednoga problema u toj kršćanskoj zajednici, vjerojatno u vrijeme kriznih odnosa između njega i korintske zajednice, u rano ljeto 57. godine u Efezu, Troji ili Makedoniji (zato i nije mogao osobno riješiti nastali prijepor).

Feminizam bi morao barem to priznati da je te nove ideje o čovjeku, o ženi, o muškarcu naviještao muškarac Isus iz Nazareta i nakon njega mnogi drugi muškarci koji su postali njegovi učenici, u prvom redu muškarac apostol Pavao s njegovom - a to je bila Božja riječ - izrekom: »Nema više... niti muškog niti ženskog - svi ste vi Jedan u Kristu« (Gal 3, 28).

Sveti Otac u t. 15, piše: Došavši do kraja života, apostol Pavao tražio je od učenika Timoteja da teži za vjerom (usp. 2 Tim 2,22) istom postojanošću kao kad je bio mladić (usp. 2 Tim 3,15).

Nakon što ' sagiba svoja koljena pred Gospodinom ', nakon što ustvrđuje da ' Bog u Kristu i u crkvi može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti ' (Ef 3:14 - 21), apostol Pavao poziva pozvane na jedinstvo.

Sveti apostol Pavao kaže: A živim ne više ja, nego živi u meni Krist (Gal. 2,2) ".

Apostol Pavao ukazuje na to da je opće stanje našeg svijeta nesavršeno i loše: Uistinu znamo da sva stvorenja zajedno uzdišu i da se sva skupa nalaze u porođajnim mukama sve dosad. (Rimljanima 8,22).

Apostol Pavao nam u Filipljanima savjetuje kako trebamo izabrati misli koje su čestite, dične, pravedne, nevine, ljubezne, što je na dobrom glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno (Fil 4,8).

Apostol Pavao, kojeg smatramo jednim od najvećih evangelizatora svih vremena, napisao je kako se njegovo naviještanje (njegova evangelizacija) nije sastojalo od uvjerljivih riječi mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage.

Stojimo, naime, često bespomoćni pred pitanjem zla i optužbi, posebno međunarodnih čimbenika, kojima se valja othrvati. Valja nam se boriti protiv knezova ovoga svijeta, rekao bi apostol Pavao.

" Nema više Židov - Grk ", kaže apostol Pavao " jer svi smo mi jedno u Kristu. " Bit ćemo suđeni po ljubavi koju smo imali jedni za druge, ali ti drugi nisu samo oni iz moje obitelji, moje grupe, moje nacije ' jer ako ljubite samo one koji vas ljube što iznimno činite ' kaže Isus.

Zar apostol Pavao nije govorio da moramo obući novo tijelo.

Apostol Pavao nas je pučio da moramo obući Kristovo tijelo, tijelo uskrsnuća.

Apostol Pavao rekao je u svojoj poslanici Korinćanima: " Sve je vaše, a vi ste Kristovi, a Krist je Božji. " Kad dakle priznajemo Krista za svoga kralja i kad njemu služimo, mi zapravo kraljujemo.

Trojica ljudi iz današnjih čitanja koje Bog poziva na osobitu službu - prorok Izaija, apostol Pavao i apostol Petar - spoznaju dvije stvari: da su grešni ljudi i da Božjoj riječi koja ih grešne poziva treba vjerovati.

Zajednici vjernika u Korintu apostol Pavao želi posvijestiti zašto je evanđelje Isusa Krista njima prvima naviješteno.