Kad je riječ o restauratorskim zahvatima na zidnom osliku u crkvi valja istaknuti kako su do sada u potpunosti obnovljene freske na zabatu začelja crkve, a u toku su restauratorski radovi na freskama u apsidi i na sjevernom bočnom zidu.

Na žalost, samo su fragmentarno sačuvane i to uglavnom u apsidi crkve.

U apsidi se nalazi freska s prikazom Marije s Isusom, sv. Vidom i sv. Jurjem.

Crkva ima više vrijednih vitraja, među kojima se ističu vitraji s motivom Sv. Marije Magdalene u glavnoj apsidi i Sv. Rafaela s Tobijom na sjevernom zidu svetišta.

Crkva je proširena 1623. dok je njeno današnje pročelje s portalom, rozetom i zvonikom na preslicu iz 1749. njena je lađa sa slomljenim svodom dograđena polukružnoj apsidi koja je iste širine pa se pretpostavlja da je apsida dio starije crkve koja je bila usmjerena istok-zapad.

Freske su sačuvane samo u apsidi.

Potkraj XVII stoljeća u sjevernoj i južnoj apsidi postavljeni su novi oltari sv. Ladislava i sv. Marije Kraljice, rad kipara Ivana Komersteinera.

Mada je kasnije doživjela nekakve pregradnje, od starog sakralnog objekta sačuvane su freske u apsidi kao i glagoljski natpis iz 1555.

Unutrašnjost je trobrodne bazilike s podnim mozaicima iz 4. stoljeća, dok je drveni krov iz 1526. godine, a freske na zidovima iz različitih doba; u kapeli sv. Petra su iz 4. st., u apsidi su iz 11. stoljeća.

Druga je katedrala Sveti Ivan Lateranski (S. Giovanni in Laterano), koja je poznata po tome da svaki novi papa ceremonijalno sjeda u svoju stolicu u glavnoj apsidi crkve i drži svoju prvu misu kao papa.

U apsidi po cijeloj širini nalazi se kanonički kor klasicističkog stila sa dva reda sjedala.

Na desnom zidu svetišta u apsidi uklesan je natpis na latinskom jeziku na kojem piše kako je ta prastara 13 - stoljetna katedrala nakon ukinuća Skradinske biskupije (1830) svedena na župnu crkvu.

U apsidi su i tri freske: Rođenje Marijino - u središtu, Rođenje Isusovo - desno i Uskrsnuće Isusovo - lijevo; freske su rad majstora Zebedea Piccinija iz 1860. godine.

Arhitektonske osobitosti spoja ranokršćanske i bizantske umjetnosti, stupanj očuvanosti sklopa, a posebno nenadmašni mozaici iz svih faza, s vrhunskim u glavnoj apsidi bazilike, ostvaruju umjetničko zajedništvo najviše razine.

Godine 1452. završava u južnoj apsidi filigranski ukrašenu renesansno-gotsku krstionicu.

Crkva sv. Petra (XII. st.) jednobrodna je, s upisanom polukružnom apsidom; u unutrašnjosti su očuvani dijelovi zidnih slika u apsidi (prizor Krista u mandorli sa simbolima evanđelista ispod kojega su prikazani apostoli) s kraja XIV. st.

Kako se saznaje, u unutrašnjosti su obnovljene freske na zabatu začelja, a obavljaju se restauratorski radovi na freskama u apsidi i sjevernom bočnom zidu.

U prvo vrijeme po dobivanju slobode i preuzimanju rimskih carskih bazilika, biskupi su propovijedali sa katedri koje su se nalazile u apsidi, a čitanja Svetog pisma su se obavljala stojećki bez stalaka za lekcionare.

Konačno je obnovljena 1994. te je tom prigodom u apsidi postavljen reljef s likom sv. Luke.

Oslici na drvenoj oplati u apsidi kapele Sv. Fabijana i Sebastijana u Letovaniću

Za nju se smatralo, da je na njoj sjedio sam sv. Petar, ali je zapravo dar francuskog kralja Karla II. tadašnjem papi Ivanu VIII. 875. godine. [ 5 ] Ona se nalazi na povišenom mjestu u apsidi, uz kipove crkvenih naučitelja i ispod slike koja simbolizira Duha Svetoga.

U apsidi iza glavnog oltara su i zidne slike G.

Godine 1967. akademski slikar Josip Poljan izrađuje tabernakul i križ iznad oltara te dva vitraja u apsidi.

Najveće djelo Raspelo u glavnoj apsidi u poliesteru, visoko pet metara, djelo je Marina Marinića.

Lijevo od njega u bočnoj apsidi je djelo Raspet, mučen i uskrsnuo poliesterski križ s perforiranim oblikom Krista, Damira Mataušića, visok tri metra, s vlastitom rasvjetom.

U desnoj bočnoj apsidi je impozantni Franjevački križ u drvetu, akademika Šime Vulasa, visok četiri metra a težak tri tone.

Prvi je u apsidi naslikao prizore Maiestas Domini, sv. Nikolu i nepoznata sveca, a drugi legendu o sv. Nikoli na bočnim zidovima.

U apsidi se nalazi glagoljaški grafit koji spominje popa Martina Ambroževića, no ima i grafita na latinskom.

No, to je povezano sa saniranjem vanjske fasade na apsidi crkve k oja je oštećena još 2004. kad se je ona učvršćivala radi tađadašnjeg utonuća u same temelje crkve.

U središnjoj apsidi crkve, svjetlost se može pratiti dva sata, tijekom jutra između 10:30 i 12:30 sati, jer je sunce visoko i u samu crkvu ulazi najmanje svjetlosnih zraka.