Mogu se tu naći jednako opisi rafiniranih metoda kojima se služe neke ose da bi onesposobile za obranu kukce daleko veće i snažnije od sebe, kao i prikazi problema mladih Meksikanki koje stupaju u život opsjednute US-uzorima, povijest razvoja konjskih rasa kao i put koji je Einsteina vodio do konsekvencija apsolutnosti brzine svjetla.

Ti, koji si svojom siromašnom haljom boje majke zemlje, bratskom ljubavlju i zaljubljenošću u Krista Isusa priveo Bogu čitavo jedno tisućljeće, nauči nas zanosu, udivljenju prema Kristu, da budemo proročki krik Božje apsolutnosti u svijetu idola i razvodnjene vjere.

Rekao sam već medicinski najbolji europski zakon temeljen na medicini, temeljenoj na dokazima koji pruža optimalnu hormonsku stimulaciju koja u apsolutnosti štiti zdravlje žene, smanjuje na minimum rizik višeplodnih trudnoća i posljedičnih sindroma koje nerijetko mogu završiti u fatalnim pa i smrtnim komplikacijama.

Oni čija se srca još uvijek uznemiruju, zbog samostvorenoga rastrojstva i beznadne propasti svijeta i čovječanstva, oni koji iznutra prepoznaju odlučujuću neophodnost izravnoga, temeljnog životnog preokreta te se osjete pozvanima provesti ga, u dubokoj će mudrosti egipatske Pragnoze i u apsolutnosti njezinih zahtjeva, puni radosti i zahvalnosti, prepoznati blistavo svjetlo puta koji vodi prema istini i životu.

Apsolutnosti koju je tražio nije našao nigdje.

Kako onog od potpune utopljenosti u politiku, odmaka koji političarima samima daje prostor preživljavanja duha tako i vjerničkoga odmaka koji politici oduzima njezinu napast apsolutnosti.

Budući da sam već pokazao kako se ovako posebno upotrijebljenim inače specifičnim arapskim elativom inherira, u apsolutnosti, svojstvo kojim se djeluje, onda to znači da u ovoj metafori imamo, kao jednog konstituenta, znanje kao sredstvo i specifično ljudsko svojstvo, a drugi konstituent je sadržaj, Allahu inheriran, ali ga ne možemo definirati i svojim znanjem obujmiti.

U vrijeme potpune relativnosti svih vrijednosti, Europa ne može pronaći temelje apsolutnosti i univerzalnosti moralnih vrijednosti.

Ideologizacija znanosti u teologiji, komunizmu i fašizmu rezultat je krive interpretacije egzaktnosti i apsolutnosti spoznaje u prirodnim znanostima.

Postoje dva temeljna zahtjeva: zahtjev za očuvanjem Božje apsolutnosti i zahtjev za očuvanjem ljudske slobode.

Svako drugo veličanje boli i posvećenje patnje samo je izgovor, nerijetko izrazito autoritaran, za pribjegavanje nekom temelju koji, u svojoj apsolutnosti, ne može činiti drugo nego perpetuirati (kao askezu, kao kaznu, kao potragu za navodnom autentičnošću) nasilje, očitovanje, učinak i uzrok kojega jest bol.

Nismo kršćani zato što se dobro ponašamo s etičkoga gledišta i što obdržavamo zapovijedi i druge propise, već smo istinski kršćani samo ako se odlučimo klanjati Bogu u njegovoj apsolutnosti, ako ga nastojimo žarko ljubiti.

Tražeći apsolutan standard, iako roditeljska ljubav sama to ne može postići, ona može biti stepenica najbliža apsolutnosti ljudskih bića.

To je trebala biti obrana protiv panteizma i afirmacija Božje transcendencije, apsolutnosti i beskonačnosti. počelo i nositelj sam Beskonačni i Apsolutni - Bog.

On je prirodno gladan mudrosti. - čovjek je obavezan održavativtijelo u dobrom stanju kako bi mu se duh mogao predano koncentrirati - Yoga je metoda za obuzdavanje prirodnog nemira misli - istina je vječna pa ne može biti ni osobno vlasništvo niti nositi pečat neke ličnosti - yama i niyama = poštivanje 10 neg i poz moralnih preporuka - izbjegavanje vrijeđanja drugih, laganja, krađe, neumjerenosti, posesivnosti, čistoća tijela i duha, zadovoljstvo, samodiscipline, učenje... - asana = pravilan položaj - pranayama = upravljanje pranom - pratyahara = povlačenje osjetila s vanjskih objekata - - - Zadnji koraci su oblici prave Yoge: - dharana (koncentracija) - dhyana (meditacija) - samadhi (nadsvjesna percepcija) - - - sve do cilja-kaivalye (apsolutnosti) - tj. spoznaja istine s onu stranu svakog intelektualnog rasuđivanja - - yoga omogućuje korištenje i čudesnih moći (siddhi) - yoga spaja tjelesno i duhovno - nirvikalpa samadhi = najviši samadhi - Bog se ne otkriva onom tko je zadovoljan s manjim - čovjekova suštinska narav je duhovna pa on putem sna ili smrti na neki način obnavlja sjećanje na svoju bestjelesnost - misao i djelo koji se vječno šire = to je čovjekov ideal - bol je poticaj sjećanju - samo sveobuhvatno suosjećanje i duboka spoznaja mogu ublažiti bol ovoga svijeta - materijalne stvari ne donose sreću i ne mogu ljude potaknuti na stvaralački rad - čovjekova suštinska priroda je sveprisutan i bezobličan Duh - ljudska želja je lanac koji veže čovjeka za kotač reinkarnacije - oslobođenje više ovisi o unutarnjim nego vanjskim odricanjima - nadosjetilnu istinu zaslužuju samo oni koji uspiju nadići svoj prirodni materijalistički skepticizam - ne pripadate nikome i nitko ne pripada vama - jalovo drvo diže visoko glavu u ispraznoj samohvali - nadsvjesne percepcije istine trajne su i nepromjenljive, dok su prolazna čulna iskustva i dojmovi uvijek samo privremeni i relativno istiniti, a u sjećanju brzo blijede - onaj koji u sebi samom vidi sva bića, a samoga sebe u svima njima, ne može nikome nanijeti zlo - kauzalno tijelo = 35 Božjih ideja, osnovnih ili kauzalnih misaonih sila - astralno tijelo = 19 elemenata - materijalno tijelo = 16 elemenata - elementi astralnog tijela su mentalnni, emocionalni i biotronski: inteligencija, ego, osjećaji, duh, 5 instrumenata spoznaje (odgovaraju čulima), 5 instrumenata akcije - odgovaraju sposobnostima produženja vrstd, izlučivanju, govoru, hodanju i manualnim sposobnostima i 5 instrumenata životne sile - kristalizacija, asimilacija, eliminacija, metabolizacija i cirkulacija - privlačna sila koja sva 3 tijela drži na okupu - je želja - neispunjene želje u korijenu su svakog čovjekovog ropstva - fizičke želje izviru u egoizmu i čulnim užicima.

je, ali u njem je sadržana poanta ovog topica. o tome se i radi u uvodnom topicu. ne o pitanjima pretpostavljene objektivnosti istine, apsolutnosti istine, relativnosti istine i tak to. odnosno, ne o filozofskoj istini, već o tome je li namjerno prešućivanje laganje ili ne. ne vidim zake non stop forsiraš tu raspravu o pitanjima pretpostavljene objektivnosti istine, apsolutnosti istine, relativnosti istine i tak to, kad topic nije o istini općenito, već o dosta konkretnom slučaju u kojem je osnovno pitanje - jel prešućivanje zapravo laganje i jel to u nekim slučajevima opravdano.

Tu je razbijeno vjerovanje o apsolutnosti prostora u kojem smo živjeli, pod njenim nebom je svjetlost dobila svoju konstantu.

Monasi i monahinje svjedoci su Božje apsolutnosti.

6. Nakon što je u doba moderne u našoj civilizaciji rođena kriza etičkih očitosti, naročito je svijet medija, u svome usponu, postao glasnogovornikom teze o nepostojanju apsolutnosti istine, stavljajući na prijestolje pojedinca i stvarajući novu idolatriju tehnologije.

Čini se da nije, jer i nemogućnost da Bog stvori uglati krug nipošto nije granica njegove svemoći i apsolutnosti.

u apsolutnoj znanosti ukinuta i sačuvana povijest konstituira bitak apsolutnoga duha. apsolutni duh jest povijest-sloboda-život lišen vremena, bez prošlosti, bez budućnosti, kao sebe u svome jednom i jedinom, jednoobraznome vidu (« ideja »), iz ništa sebe sama sebe u svojoj sadašnjosti samooprisutnjujući nadživot. i tu tek, povijesno mišljenje, živeći od povijesnosti povijesti, a ne od njene apsolutnosti, i misleći, ne više dijalektički-spekulativno ni logičko-metafizički, nego kao mišljenje otkrivajući, pokušavajući iznijeti na vidjelo, na čistac iznijeti, samu povijesnost onog apsolutnog (apsolutne« ideje », apsolutne slobode, apsolutnoga duha), s onu stranu onto - - logički raztvorenog vremena u bezvremenost i puku prolaznost, može, kako to Sutlić formulira, reći:« Ako je za Hegela ono što je intendirano kao ' apsolut ' bilo najživotnije, sam život, za radikalno revolucionarno mišljenje baš to je smrt. »[ 3 ]

Vjerujemo li mi u Boga, ili bar dozvoljavamo li ikakvu mogućnost Njegove egzistencije, to onda neizostavno povlači i podrazumjevanje Njegove apsolutnosti, odnosno prostorno-vremenske sveprisutnosti.

Kao što smo već kazali, nakana mu je suprotno Pirandellovu relativizmu istine doći do njene apsolutnosti.

5) U nedjelivom Univerzumu, jedne apsolutne Stvarnosti, u kojoj ne postoji dioba subjekt-objekt - ne postoje nikakve suprotnosti jer se gube u dubini Apsolutnosti.

Riječ je o njegovoj apsolutnosti i jednostavnosti.

No, konzervativne struje zastupale su strogi aristotelizam i tomizam, nastojeći se na taj način oduprijeti spekulacijama filozofa i znanstvenika novog vijeka koji su se upustili u opasne spekulacije o Božjoj apsolutnosti dirajući u najosjetljivije teološke dogme. [ 9 ] Patrologija i povijest bile su samo utoliko predmet dubljih studija ukoliko su bile potrebne za polemiku s reformiranima.

U tom smislu nema apsolutnosti dobrog ili lošeg postupka.

uvjet toga razgovora je filozofijski obrazovani, ili barem, na prvom koraku, metafizički formirani duhovni vid. to i takovo, formirano i obrazovano« duhovno oko »sebi ne dopušta nikakovo zaslijepljivanje bilo kakovom datošću, ni predmetnošću predmeta, ni objektnošću objekta, još manje činjenicama, pojavama, fenomenima u cjelini jednog vremena, ni bilo transcendentalnom bilo empirijskom subjektnošću subjekta, ali niti pukim (makar i religioznim) vjerovanjem ili čak imaginativnim dočaravanjem nerealnog, nadrealnog, irealnog, fiktivnog u tzv. umjetničkom, produktivnom ili konsumentski-pasivnom doživljavanju. ono se ne da dekoncentrirati još kako velebnim empirijskim događajima, političkim, društvenim, historijskim, prirodnim ili egzistencijalno-individualnim, kao što se ne da ni impresionirati nikakovim mističkim, mitskim, mitologijskim ili bilo kakovim drugim, vulgarnim, svjetonazornim inspiracijama. duhovni vid se ponajprije koncentrira, sabire u vidu, gledu, iz-gledu onoga koje sebe dajući daje sve dato, i, uspije li providjeti apsolutni vid,« ideju »u njenoj apsolutnosti, daje se u izviđanje onog neviđenog, jedva naslutivog, nečuvenog, nekazanog, čak možda nekazljivog, metafizički svakako nemislivog, upravo samo po vijesti primljivog i preuzimljivog. ukratko: biva povijesnim mišljenjem.

Napredovanje znanosti u smjeru apsolutnosti može se shvatiti kao razotkrivanje apsolutnosti ili kao težnja čovjeka da sebe učini apsolutnim.

15. Nerijetko se predlaže da se u teologiji izbjegavaju izrazi poput »jedincatosti«, »univerzalnosti«, »apsolutnosti«, čijim bi se korištenjem ostavio dojam pretjeranog isticanja značenja i vrijednosti događaja spasenja Isusa Krista u odnosu na ostale religije.