Iz praktičnih iskustava Hrvatske kao predpristupne zemlje, te Rumunjske, zemlje članice koja ima velikih problema u apsorpciji EU sredstava, neki od zaključaka su slijedeći: - Europska unija je najutjecajniji u smislu obujma pomoći i različitih segmenata financiranja, no dilema je: uspješno praćenje dnevnog reda financiranja, sinergija i iskorištavanje potpora?; - Kada govorimo o novim zemljama članicama, EU reforme nisu uvijek najučinkovitiji načini za provođenje ključnih strukturnih reformi a ispunjenje političkih kriterija i upravljanje javnim sredstvima je u opasnosti od politizacije, a Europska komisija je prilagodila svoj pristup lolanim potrebama, no OCD-i su zahtjevali strateško partnerstvo; - Pozitivni primjeri ponovnog financiranja i modela suradnje privatnih donatora baziranih na lokalnim kapacitetima, znanju, fleksibilnosti, dugoročnim podrškama i partnerstvima sa nacionalnim vlastima kao i lokalnim dionicima, je preduvjet za dugoročnu održivost.