Točno se vidjelo, od 2000. do danas kak su se najprije politikanti izredavali u studijima na Prisavlju, zatim bogati HUP-ovci, potom manageri (po mogućnosti bogat i zgodan i da ostavi broj mobitela), a onda su došli Mamićevi, Štimcevi i tak... A SVE TO NA LEĐIMA IZMORENOG NARODA OD KOJEGA ŽIVE U MEDIJIMA KAO PARAZITI I LAKO JE KADA ULICA NIŠTA NE ZNA... kada je godinama držite u toj antieruditivnoj pokornosti... iako bi se sa više informacija svima pomoglo i moglo bi se više novih znanja stvarati... uzmete američke novine o ekonomiji i burzama, uzmete EU-godišnjake i Integration, uzmete Factsa, Focus ili Spiegel, nekoliko talijanskih i francuskih magazina i gledajte kako to uvesti u kolumne i komentare, a ne domaće seljačke spike kratkog daha od kojih koristi nema narodu i ulici, a ustav i narod su valjda svetinja, ne z-brda-z-dola kumice na visokim plateau-sandalicama koje jure gradom i događaju se u nekakvim svojim seljačkim filmovima... i sad izađi na ulicu i napravi anketu... pitaj tko su Axel Weber, Jean Claude Trichet i slični... i nitko ništa ne zna o tim ljudima, a još manje o interesima tih skupina... isto tak se grešilo što HRT nikada nije pokazala kompletan posovni put pojedinih poslodavaca i uspješnih tvrtki, totalno... kroz sve etaže i postupke, a ne ga dovesti u studio i onda on pokaže kak je visoko, a ne znaš zašto i kako i dobije se osjećaj da je napredovanje u Hrvatskoj nekakvo Tuđmanovo čudo koje se preko noći dogodi, uz pomoć nekakvog Gospinog ili Mammonovg " thingamajica " ili vražjeg " gadgeta " ili gimiksa... što u bitnome apstrahira i deracionalizira društvene situacije i one nam dolaze kao slike iz magazina, a morale su biti živi, operativni PROIZVODNI KONTINUITET ILI JEDNOSTAVNO DOBRO KONTROLIRANI RAST SISTEMA I GDP-a.

u redu dečki, juha je planula, carlos, verbalne galimatijase čovjek čita ili ne, pa ih onda razumije, predmnijeva ili apstrahira. bibliju poznaje mali dio čovječanstva, vaša samouznesitosti kvalifikatorska olitiga komentatoru. zato ponavljam da je ono bila paušalna drskost, no riječima nije problem, kada se osvrnu, a iza njih nitko... (Zlaja 07.04.2008., 16:14:31)

Likovno gledano, riječ je o jednostavnim radovima, stiliziranim crtežima na kojima autor eksperimentira materijalima i tehnikama, apstrahira sadržaj i vizualni dojam koji podređuje konceptu i osjećaju što ga rad izaziva u promatraču.

Misao se sve više apstrahira iz doživljaja u »molekule« mišljenja, a razbacani osjećaji nekultivirani lutaju kao uznemirujući deja-vu ili se već vrlo rano ukrute u kompenzirajuće mehanizme.

Nažalost upravo se kao takav kapitalizam nalazi u središtu sukoba kolektivistički i liberalno orijentiranih pojedinaca i dok ga kolektivisti napadaju, polazivši od teza kako je on uzrok neimaštine, eksploatacije ljudi s jedne strane zbog pohlepe ljudi s druge strane koji se kapitalizmom koriste kao alatom ili ga se apstrahira kao sustav kojega pohlepni instaliraju u društvo, liberali često i sami nespretno opravdavaju ili brane te jalove teze.

Ono što se u povijesti umjetnosti uobičajilo nazivati apstraktnim, jer kao biva slika apstrahira od mimetski predstavljenog izvanjskoga svijeta, nije ništa drugo doli likovna zaokupljenost samom sobom, autorefleksija likovnosti o svojoj vlastitoj tvari: isprva boji: imprsionizam, ekspresionizam, divizionizam etc.; potom platnu: Maljevič, npr.; konačno: samoj predodžbi dijela, koja apstrahira od bilo kakve njegove likovne izvedbe: krivo nazavana konceptualna umjetnost, jer, koncept je pojam, dočim se ovdje radi o predodžbi, sferi osjetilnog

Zato ja vršim obrat: likovna je umjetnost 20. stoljeća materijalistička, samodovoljna u vlastitom razvoju sopstvenih sredstava i ostvarenju svojih svrha, i ako je iole apstraktna, onda je to tek negativno, kao ona koja apstrahira od mimetskog principa nasljedovanja prirode vlastitim poietičkim sredstvima, ili pak izvanjskoga svijeta oblika koji oponaša dovodeći ga do krajnje svrhe onog umjetničkog: sjaja ideje u osjetilnome

No, utjeha filozofije, o kojoj deBotton misli da je riječ, nije izvedena iz vanjske svrhe, nego iz sintetizirajućeg akta filozofiranja; utjeha leži samo u formi zadovoljavajućeg života kroz filozofiju, onu istu koja izdaje život i apstrahira od života.

Činjenica da su dva najveća poduhvata u pravcu slobode u istoriji ljudskog roda, ovaj prije Hegela, i onaj poslije njega, u Rusiji, završili u terorizmu, nikako ne znači da ni najnoviji pokušaj, ako apstrahira od razlika, ma koliko izgledao dobroćudan i naivan, jer se zove globalizacija, neće završiti terorom ako bude počivao na fanatičnim osnovama.

Čak i kad se apstrahira ton pisma koji po argumentima podsjeća na Staljinove optužbe protiv Buharina i Zinovjeva, jasno je da nema te političke logike prema kojoj bi predsjednik SDP-a mogao ispuniti želje potpisnika.

Ja tvrdim da nije moguće da se matematika potpuno apstrahira od opisa stvarnosti jer ipak radi sa temeljnim konceptima koji su proizašli iz stvarnosti.

Istu jezu izaziva završna bitka sivo-crne careve vojske i zlatne vojske njegova pobunjena sina: mehanizam ubijanja gotovo apstrahira činjenicu da su žrtve pokolja ljudi.

Zamislite da su vaše oči poput one videokamere, ali uz znatnu nadogradnju: s mehanizmom, mozgom, koji ne samo da bilježi slike nego ih i apstrahira, slažući i iznova preslažući podatke u mentalne strukture simbole, kako ih Hofstadter naziva koji stoje kao nadomjesci za vanjski svijet.

Serija autoportreta neodoljivo apstrahira i jednu emociju, melankoličnost, svojstvenu možda samo ženskoj naravi.

Ako se apstrahira duhoviti ironijski odmak, stvarna namjera da se ismije ljudska glupost i stvar svede na političko prizemlje, Let 3 su snimili prvi jugoslavenski glazbeni uradak u postjugoslavenskom dobu.

On ne apstrahira zbilju, već obrnuto, konkretizira apstrakciju pretvarajući njezine osnovne morfeme, dakle, mrlju, potez i gestu, u tragove jedne ultrakozmičke i halucinantne vizije.

Time se apstrahira zatvoreni bazen, jer sva velika događanja se održavaju ljeti na otvorenom plivalištu.

- Paradoksalno je da ovakva situacija zapravo nastaje zbog postojećeg pravilnika HZZO-a koji apstrahira različitosti realnih terenskih pozicija.

trebaš nekog hormona. zapadna medicina ga apstrahira i da ti ga. homeopat potakne tvoje tijelo da ga samo stvori, u onolikoj mjeri koliko ti ga treba.

Fotoaparat ništa ne apstrahira, on doista zabilježuje okolicu onakvom kakva jest.

Motiv frizure matrica je koju Bučan ponavlja na svim slikama, ali slikarska elaboracija kreće od realističkog prenošenja motiva zatiljka, preko realizacija gdje se mimetičko u različitim stupnjevima reducira, pa sve do potpuno apstraktne situacije kada se motiv apstrahira gotovo do znaka.

Manji broj priloga u knjizi apstrahira od tematike hrvatstva i ispituje odnos književničke inteligencije i suvremenih masovnih medija, mjesto medija ili ulogu spolova u sistemima represije (v. osobito Dečko koji obećava, 110; Žene ne šute, 142; Handke u Srbiji, 196).

Kompozicija otvora na fasadi apstrahira volumen, kuća postaje neutralna, a istovremeno i monumentalna.

mislim da je pitanje koji ti je cilj. da li zelis reagirat na prvi post ili dati sto kvalitetniji savjet? kada ja trazim savjet volim da osoba koju trazim uzme vremena da sazna sve detalje, apstrahira moje emocije i subjektivnost, uzme vremena da razmisli i onda mi da savjet.

' U video The Doorway autorica se osvrće na događaje iz nedavne prošlosti koje ne idealizira i ne apstrahira nego doslovno statično emitira prizor nedostajanja osobe kojoj je namijenjen stolac na kraju hodnika.

Čak kada se apstrahira srdžba zbog tako glupe kvalifikacije, ostaje činjenica da Ujedinjeni narodi kao vrhovno tijelo međunarodne politike, Oluju nikada nisu doveli u pitanje.

Aristotel je bio Platonov učenik, a njegov metafizički dualizam odbacio je tvrdeći da u zbilji postoje samo pojedinačne stvari iz kojih razum apstrahira opće pojmove.

Uzimanjem ulančanih serija uz implementaciju bazne godine apstrahira se utjecaj inflacije na kretanje vrijednosti pojava, što implicira provođenje analize nad realnim podacima.

Sloboda da se hoće nešto apstrahira od toga da se hoće sve, i to je sloboda koja zna za ograničenje.

Često iz same KC i od teologa ide kritika ovog tipa: funkcionalistički pristup odgoju i obrazovanju (princip primarno koristan za biznis, primarno primjenjiv za poslovni sektor) je instrumentaliziranje (svođenje čovjeka na tek kariku, kotačić u lancu) koje apstrahira, zapostavlja ključne imanencije ljudskog dostojanstva.