U globalnom društvu u kojem se nameće imperativ zabave i sjećanje kao potrošnja, mišljenje je nepoželjno, jer je ono prvenstveno zaboravljanje razlika, uspoređivanje različitog, ono znači uopćavanje, apstrahiranje, jednom riječju singularnost, upravo ono što tragično nedostaje današnjem mnemopatskom paklu.

Antička filozofska literatura, osobito kasna, od novoplatoničara Jambliha iz 4. stoljeća, poznavala je žanr nagovora i utjehe filozofije pod znakom jednine - to je apstrahiranje od ovozemaljskih jada individuuma radi filozofiranja; filozofija je po tome metafizička bez obzira na sadržaj filozofiranja, i zato ju je Augustin, odavši se Bogu, mogao napustiti bez štete i ostati filozof.

Budući da je apstrahiranje od svake ljudskosti, čak od privida ljudskosti, praktički dovršeno u formiranom proletarijatu, budući da su u životnim uvjetima proletarijata svi životni uvjeti današnjeg društva sažeti u svom najneljudskijem vrhuncu, budući da je čovjek u njemu (u proletarijatu, op.pr.) izgubio samog sebe, ali istovremeno ne samo stekao teorijsku svijest ovoga gubitka nego je i neposredno prinuđen na pobunu protiv ove neljudskosti, prinuđen nevoljom praktičkim izrazom nužnosti koja se više ne da otkloniti ni uljepšati, i koja je apsolutna imperativna zato proletarijat može i mora osloboditi samoga sebe.

Razumljivo da Dilthey u jednoj kritici iz 1878. god. zamjera apstraktno određivanje pojmova i nestvarno filozofsko-povijesno apstrahiranje u Âťglavnoj i osnovnoj knjizi socijalizmaÂŤ, tj. u djelu Kapital (2. izdanje 1873) Karla Marxa.

Poticaj za svaki rad je bilo ime samog autora koje, kao i sama slova, prestaje biti čitljivo; izrazito naglašene likovne komponente oblika slova prerastaju postepeno u apstrahiranje, tj. u apstrakciju.

U njemu su obuhvaćena tri osnovna područja: 1. Dodatna stimulacija razvoja sinapsi vježbe za motoriku, grafomotoriku i akomodaciju oka. 2. Stimulacija razvoja asocijativnog razmišljanja apstrahiranje, vizualizacija, apstraktna klasifikacija i serijacija, asocijacije i muzika. 3. Stimulacija razvoja funkcionalnog razmišljanja - zagonetne priče, zagonetna pitanja, konvergentno razmišljanje, stimulativna pitanja i divergentno razmišljanje.

Hoće se kazati: u odnosu na Stipino navodno neutralno građanstvo, evo nam predsjednika diskontinuiteta, tj. predsjednika koji reagira na to Mesićevo apstrahiranje od nacionalnog određenja, od hrvatstva: kao biva, Bandić rehabilitira hrvatstvo, jer on je " svehrvatski " predsjednik.

Učenici postaju istraživači i predstavljači svoga projekta u kreativnom postupku njegove organizacije, pojašnjava profesorica Radulić istaknuvši kao ovogodišnju temu projekta apstrahiranje izraza u hrvatskoj umjetnosti 50 - ih i 60 - ih godina 20. stoljeća.

Pretpostavka idealnog, prirodnog razvoja implicitna je u izboru država s kojima Stipetić komparira Hrvatsku u ovom razdoblju Danska, Belgija, Švicarska. (160) Veliko unutrašnje tržište Austro-Ugarske, no kao cjelina zaštićena protekcionizmom prema svjetskom tržištu, za autora je osnovni uzrok ograničenoj specijalizaciji za to unutrašnje tržište, dok navedene države s kojima uspoređuje Hrvatsku specijalizaciju provode u svjetskim razmjerima. (158) Cilj komparacije trebao bi biti apstrahiranje jednog ili nekoliko elemenata kao zavisnih varijabli, koliko je to u povijesnom istraživanju moguće.

Sve je povezano na višem stupnju apstrakcije; a apstrahiranje i jest trenutak kad počinje mišljenje (Arnheim, 1985).

Na toj pozadini treba razumjeti Hegelovo isključivanje »istočnjačke« misli; on je, naime, posve dobro naslutio da istočnjačka misao ne donosi sadržajno ništa bitno novo u odnosu na ono što sadrži i evropska filozofija ukoliko je samo filozofija naime, apstrahiranje od svijeta i povlačenje na mjesto apstraktne slobode u misli.

Ne odlučuje se za potpuno apstrahiranje prepoznatljivog detalja.

Stoga je temeljni postupak u biografskom sloju filma (ako ga takvim uopće možemo nazvati) apstrahiranje i sažimanje.

Ovakvo apstrahiranje kao i neustanovljavanje identiteta monolita smješta film na sam rub žanrovskih određenja i čini ga »nadžanrovskim« modelom.

Nikakvo moje čitanje ili znanje, apstrahiranje Rembrandtova likovnog postupka, o čemu sam nešto i znao, nije pomagalo.

Apstrahiranje se odvija u svakodnevnom životu.

Apstrahiranje je praksa, a ne teorija.

Apstrahiranje informacija i njihovo sažimanje u određenom kontekstu, vremenu i prostoru, veliki je izazov.

I sasvim mi je jasno da bi bilo suludo očekivati potpuno apstrahiranje autora od djela ali evo, Bertrand Russell u svojoj Mudrosti Zapada uspjeva u tome kudikamo više, iako je sigurno imao mnogo mišljenja za iznijeti i puno stavova za izreći.

Dosljedna slikarskom materijalu kolažiranju i svojoj paleti, napušta ranije apstrahiranje forme, ali se ne priklanja mimetizmu i doslovnom prepisivanju realnosti, piše u predgovoru kataloga Dragana Nui ć - Vu č kovi ć.

U šesnaestom stoljeću gotičko apstrahiranje i ornamentalizacija smatrani su konzervativnima naspram renesansnog mimesisa i osvajanja dubinskog prostora na podlozi.

Sociologiju ne odlikuje njen predmet, već njen način promatranja predmeta, naročito apstrahiranje koje ona vrši.

Cirkus je, i uz apstrahiranje stavova s kojima se možemo i ne moramo složiti, naporno djelo, usiljenog humora.

Kako i na koji nacin se moderno programira, npr u Javi, apstrahiranje, alati, open source, Eclipse,... to je do prije samo 10 godian bio doista cisti cisticijati SF.

Sposobnost matematičkog razmišljanja i rezoniranja (ovladavanje matematičkim načinima razmišljanja; apstrahiranje i generaliziranje gdje je to relevantno za pitanje i matematičko modeliranje (tj. analiziranje i stvaranje modela) upotrebom i primjenom postojećih modela na postavljena pitanja.

Počev od crteža i slikarstva (naivna dječja figuracija/simbolika, školski mimezis, apstrahiranje forme, istraživanje primitivnih kultura i visokih tehnologija te sinteza viđenog u samom radu) proširio sam medij rada do skulpture, instalacije, videa, fotografije, performansa u sklopu kojih sam razvio pristup i poetiku koja me je kao autora najbitnije odredila i pozicionirala na umjetničkoj sceni.

Prije bi se moglo kazati da je to konstitucija u njegovoj duhovnoj repetitivnosti ili konstitutivna gradbenost senzibiliteta u doticaju s vremenom i prostorom, bilo da se radi o ozračju kristalnosti u pleneru ili antipodno, amorfne, tmaste užarenosti iz mračnog grotla magme.«... bezvremenost tu nije apstrahiranje, nego raspored čudesnog, raspored koji zatečeni prostor organizira u neprolaznu harmoniju. »(ibid, V.

U razvojnom procesu, međutim, došlo je do reduciranja i oblikovnoga sažimanja, pa je u konačnici apstrahiranje viđene stvarnosti tu dovedeno do geometrijske pročišćenosti i do uspostavljanja novoga optičkog poretka, drukčijega od onoga u prirodi.

U takvome okružju se odvija apstrahiranje od bilo kakvih iskustvenih obilježja čovjeka, to jest, od empirijskih razlika bez obzira da li se radi o profesionalnom statusu, ekonomskoj poziciji ili etničkoj pripadnosti, ili, spolu - čuvena Pavlova tvrdnja to plastično dokazuje (Nema tu više ni Židova ni Grka: nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu, Gal 3, 28). 4 A da li je tako i u praksi?

Također, to slikarstvo gotovo da nema razvojne lin i je, velikih prekretnica, strogo stilskih odijeljenih faza i mijena (i to je često bilo isticano), ali ono je bujalo, razvijalo se i sazrijevalo u malim pomacima, mikro-mijenama, kojima je redukcija, apstrahiranje pojavnog bila (kao primarnost) zapravo kon s tanta.