Godine 1863. Bessy Buckley, mlada doseljenica iz Irske, iznenada napušta posao u Glasgowu i pronalazi utočište u službi Arabelle Reid.

Najprije je bila Semela u operi Ljubav Danaje pa Arijadna na Naxosu, koju je već 1965. pjevala na Međunarodnom festivalu u Gentu, a poslije u Zagrebu na prvoj hrvatskoj izvedbi opere 2. listopada 1977. Glas, pjevačko umijeće, stil interpretacije, posvemašnja muzikalnost i pouzdana intonacija posebno su dolazili do izražaja u Straussovu opusu pa je za naslovnu ulogu u prvoj izvedbi u Hrvatskoj njegove Arabelle 1973. sljedeće godine dobila Nagradu Milka Trnina.

Ne boji se javnosti, a to dokazuju njeni nastupi kod Arabelle Kiesbauer, Margarete Schreinemakers i u kvizu Jörga Pilawe.

Make up za svoj najsretniji dan u životu Kate je radila sama, ali je primala instrukcije od poznate britanske vizažistice Arabelle Preston.

Na čelu sa zvijezdom Danicom Thrall te uz asistenciju neprikosnovene Rhian Sugden, smeđokose Sabine i oslikane Arabelle, odlučili su ponuditi nešto novo, nešto divlje.

Godine 1863. u Škotskoj, u pokušaju da pobjegne od svoje ne posve nevine prošlosti, Bessy Buckley prihvatit će posao služavke prekrasne Arabelle u velikoj kući izvan Edinburgha.

Ipak, Dumbledore je uspio doći do Arabelle Figg koja je svjedočila da se Harry poslužio magijom u samoobrani i Harry je oslobođen svih optužbi.

U Državnoj operi u Hamburgu početkom 2009. pjevala je ulogu Zdenke iz Arabelle Richarda Straussa.

Nakon više nego izvrsne Arabelle Steinbacher, sama se od sebe nametnula usporedba s Hilary Hahn.

Stoga je u živom nastupu pravo otkriće bila daleko manje razglašena Arabella Steinbacher, rođena u japansko-njemačkoj obitelji u Munchenu godine 1981. I unatoč nametljivoj i planiranoj propagandi za izabrane, nastup mlade Arabelle Steinbacher u Mendelssohnovu Koncertu za violinu i orkestar će se zacijelo pamtiti.

Novi početak označilo je snimanje Arabelle Richarda Straussa u Londonu za etiketu Columbia koje mu je ustupio Herbert von Karajan što mu je donijelo petogodišnji ugovor s tom diskografskom kućom, a potom je sljedeće godine trijumfalno zamijenio Karla Böhma u Bavarskoj državnoj operi u Münchenu ravnajući Straussovom Arijadnom na Naxosu.