Kapela, sagrađena sredinom 15. st., zidana je opekama te su svi dijelovi njezine arhitektonske plastike izrađeni od pečene gline, po čemu predstavlja najzapadniji primjer opečene gotike u kontinentalnoj Hrvatskoj i u toj kategoriji najbolje očuvani spomenik kulture.

Čine ih dijelovi crkvenog namještaja i arhitektonske plastike predromaničkoga i ranoromaničkog sloga a datirani su od 8. do 12. stoljeća.

Vremenom i načinom gradnje pripada razdoblju historicizma, s repertoarom arhitektonske plastike koja kombinira elemente neorenesanse i neoklasicizma.

Utjecaj lombardijske ranorenesansne arhitektonske plastike očituje se u nizu slijepih arkada na mjestu završnog krovnog vijenca kule, stiliziranim ugaonim tornjićima i dimnjacima, dok plitki razdjelni vijenac, natprozornici i doprozornici svojim čistim linijama pripadaju jednostavnom repertoaru srednjeeuropske kasnobarokne umjetnosti, odnosno neoklasicizma.

Crkva je jednostavna, bez arhitektonske plastike, građena je od jednakih, klesanih kamenih blokova sivog kamena tipičnog za ovaj dio Istre.

Cjelinu o kiparskoj produkciji slijede poglavlja posvećena klesanim elementima arhitektonske plastike u kojoj, sukladno stilsko-kronološkim i tipološkim obrascima, analiziram raznolike strukture i dekoraciju prozora, portala, stupova, pilastara i vijenaca, u kojima pratimo stilske mijene sukladne onima u mletačkoj arhitekturi gdje nalazimo izvorište znatnom dijelu stilskih i strukturalnih rješenja, a bilježimo i nekolicinu endemskih " strukturalnih i dekorativnih oblika, kao što je tip prozora kojeg sam definirao zadarskim " ili pak reljefne girlande, odnosno feste romane " jedinstvene u dalmatinskoj renesansi.

Osim arhitektonske plastike, u disertaciji se izvode tipološko-stilske cjeline ostalih klesarskih vrsta, odnosno stilsko-kronološka klasifikacija utemeljena na formalnoj analizi svih cjelovitih ili fragmentarno sačuvanih primjera renesansne kamene opreme, namještaja i sakralnih instalacija, odnosno konzola, ograda, kruna zdenaca, zidnih umivaonika, škropionica i kustodija te kamenih oltara.

Najveći su dio zbirke primjerci romaničke, gotičke, renesansne i ranobarokne kamene skulpture i arhitektonske plastike.

Osnovana je 1937. pod nazivom Gipsoteka s ciljem prezentiranja gipsanih odljeva arhitektonske plastike nepokretnih spomenika hrvatske kulturne baštine.

Od elemenata arhitektonske plastike ističu se vrata reflektorija s konveksno ispupčenim okvirom, sastavljenim od hermskih pilastara, vijenca i lunete.

Od ostalih predmeta, učestalije je otuđivano staro oružje, stari novac, rukopisne knjige, te fragmenti arhitektonske plastike, dok su nekontroliranom iznošenju iz zemlje najizloženiji predmeti tradicijske kulturne baštine.

Radi se o dijelovima sakralne arhitektonske plastike i crkvenog namještaja, a dubrovački Arheološki muzej ima tek nekoliko primjeraka skulpture, i to s tragovima boje.

Na samu su kraju dijelovi čiste romaničke arhitektonske plastike, bez skulpturalnih ukrasa.

Umjesto arhitektonske plastike (s iznimkom okvira glavnoga portala) čiste i gole zidove oživljuju brojni natpisi s reljefima simboličkoga (andragoškoga) karaktera te otvori puškarnica, rupe golubinjaka ili sletišta za vrapce i zupci obrambenoga kruništa.

Igor Fisković je u izlaganju Preobrazbe u kamenoj ornamentici dubrovačkog Quinquecenta govorio o posebnosti dubrovačke klesane arhitektonske plastike u odnosu na ostali dalmatinski materijal, za što je poglavito zaslužan prekoalpski utjecaj, posebice preko Francuza Beltranda Gallicusa i Jacopa de Spinisa iz Orléansa, i uvoz umjetnina i namještaja iz kontinentalne Europe.

Ziđe objekta, kao i dio arhitektonske plastike i spolirani dijelovi nose oznake 15. i 16. stoljeća.

Ove sam spoznaje kombinirao s prethodno objavljenim i novopronađenim arhivskim podatcima, na temelju kojih su nastajale analize zadarskih radova gorenavedenih kipara i klesara, te tipološko-stilska klasifikacija elemenata arhitektonske plastike i klesane opreme.

Metodom čišćenja laserom obuhvaćeni su složeniji dijelovi kamene plastike (dijelovi polukružnih pilastara, glava anđela i postolje anđela nad portalom, horizontalni završni vijenac s konzolama nad portalom, kapiteli uz portal, kipovi anđela nad portalom, kipovi Vjere, Nade i sv. Vlaha, vegetabilni i ornamentalni dijelovi arhitektonske plastike gornje zone pročelja itd.).

Pročelje je rastvoreno sa devet prozorski osi, od kojih je središnja u rizalitnom dijelu, a u detaljima arhitektonske plastike završnog vijenca i prozorskih okvira isčitavaju se dekorativni elementi secesije.

Osim ostataka srednjovjekovne fortifikacijske arhitekture, fragmenata arhitektonske plastike i građevinskog materijala, radi se o bogatom arheološkom nalazištu srednjovjekovne keramike na kojem još uvijek nisu provedena sustavna istraživanja.

Izloženi su dijelovi crkvene arhitektonske plastike (dijelovi portala i prozora, stupovi, kapiteli, imposti i vijenci) te dijelovi crkvenog namještaja (fragmenti oltarnih pregrada, ciborija, propovjedaonica i kora).

Tome u prilog idu i nalazi arhitektonske plastike iz tog vremena i to: kameni antički vijenac koji je...

Odlomljeni dijelovi arhitektonske plastike nanovo su spojeni pomoću trnova od inoksa i lijepljeni dvokomponentnim ljepilom uz dodatnu obradu spojeva.

Nadam se da će se vrijednom pokazati i stilsko-tipološka klasifikacija arhitektonske plastike i klesane opreme, napose kruna zdenaca, klesanih grbova i nadgrobnih spomenika.

Zahvaljujući izvrsnoj suradnji s Muzejom Moslavine u Kutini, Konzervatorskim odjelom u Sisku te Gradom Kutinom taj će vrijedni nalaz kasnogotičke arhitektonske plastike u novom sjaju biti izložen kao dio stalnog postava u Muzeju Moslavine od Noći muzeja 25. siječnja 2013. godine.

Najviše na samim spomenicima u Gradu, što znači na licu mjesta, a poneki dijelovi oštećene arhitektonske plastike i u radionicama na Korčuli i Braču i to po odabiru samih donatora.

Otkriveni graditeljski ostaci govore o visokoj klesarskoj razini majstora koji su tu radili, a način zidanja crkve kao i sačuvani ulomci arhitektonske plastike ukazuju na kasno romaničko razdoblje u kojemu je mogla nastati jezgra katedrale te na zrelo gotičko vrijeme u kojemu je došlo do velikog zahvata na preuređenju i proširenju prezbiterija prethodne crkve kao i ostalih dogradnji uz južni zid crkve.

Ostaci ziđa i dijelovi arhitektonske plastike svjedoče o srednjovjekovnom nastanku objekata koji u rekonstrukciji nakon potresa 1667. godine dobivaju barokne i kasnobarokne značajke,/neki imaju i jaku renesansnu fazu /, te elemente 19. i 20 stoljeća.

- Disertacijom Larisa Borića metodološki je vrlo dobro postavljen problem spoznaje i tumačenja razvoja renesansne skulpture i arhitektonske plastike u Zadru.

Studijski predmeti mogu se podijeliti na više grupa: grupa predmeta iz likovnih disciplina (kao što su slikarstvo, crtanje i kiparstvo); grupu predmeta iz tehničkih i prirodnih znanosti, zatim društvenih i humanističkih znanosti, te predmeta iz područja restauriranja slika, polikromirane skulpture, drvene skulpture, kamena i arhitektonske plastike, zidnih slika, itd.