Muzej grada Zagreba osnovan je 1907. g. na poticaj Braće hrvatskog zmaja, odnosno Emilija Laszowskog (1868. - 1949.), povjesničara i arhivista, kulturnoga i javnog djelatnika, ujedno prvog ravnatelja Muzeja.

Od samo trojice u vrijeme njena utemeljenja do današnja dvadeset i tri djelatnika, među kojima je deset stručnih arhivista s visokom izobrazbom.

Temeljem izvješća Povjerenstva za ocjenjivanje radova osoba koje udovoljavaju drugim uvjetima za stjecanje zvanja višeg arhivista i arhivskog savjetnika Hrvatsko arhivsko vijeće usvojilo je zaključak kojim se ministru kulture predlaže da Vlatki Lemić dodijeli zvanje arhivske savjetnice.

Uslijedio je posjet Državnom arhivu u Bjelovaru uz stručno vodstvo arhivista.

Već na 1. kongresu arhivista sudionici okruglog stola usredotočili su svoju raspravu na dvije glavne grupe korisnika: istraživače (znanstvene, stručne i amaterske) i korisnike kojima gradivo omogućava ostvarenje nekog osobnog prava 1 i kojima se usluge pružaju kroz rad prijamnog ureda.

Većina arhivista pripada nekim profesionalnim organizacijama, kod nas su to Hrvatsko arhivističko društvo, Hrvatski državni arhiv te mnoga lokalna i regionalna udruženja.

Nova otkrića u području zaštite medija i tehnologija u nastajanju zahtijevaju daljnje obrazovanje kao dio dužnosti arhivista kako bi ostao u korak sa strujama profesije.

Kovačec smatra da bi osim radova valjalo u ocjenu uključiti i druga znanja te kako u stručnoj zajednici nedostaje viših arhivista i arhivskih savjetnika dok S.

Mentor stručnog, odnosno praktičnog rada može biti osoba koja je stekla stručno zvanje arhivista i obavljala stručne poslove najmanje dvije godine po stjecanju zvanja arhivista.

Stvoreno za nizozemsku udrugu arhivista, djelo iznosi sto pravila na kojima se zasniva posao arhivista.

Odmičući se od Jenkinsonovog organičkog i pasivnog pristupa arhivskom prikupljanju podataka, gdje je administrator odlučivao o tome što će biti sačuvano a što uništeno, Shellenberg se zalagao za aktivniji pristup arhivista vrednovanju građe.

Ona je bila jedna od osnivača Društva Američkih arhivista, te je pisala eseje na temelju desetljeća iskustva rada u Državnom arhivu Illinois.

Priređivačima njegove prve velike (anti) retrospektive u MSU nametnula su se brojna pitanja, primjerice: kako predstaviti opus umjetnika i pisca, crtača i slikara, esejista i kroničara, arhivista i čuvara baštine, nakladnika i urednika, koji je nastajao tijekom sedamdesetak godina?

Predmet se polaže prema programu i sadržaju predmeta Zaštita i obrada elektroničkih zapisa za zvanje arhivista.

Premda se mnoge zbirke sastoje isključivo od papirnih spisa, sve više arhivista mora se suočiti sa izazovima zaštite elektroničkog gradiva.

Arhivski savjetnik može biti osoba s položenim stručnim ispitom za arhivista, priznatim zvanjem višeg arhivista i s najmanje deset godina rada u arhivskoj struci, koja je objavila značajne znanstvene i stručne radove iz arhivske struke i koja po svojim stručnim kvalitetama može obavljati najsloženije poslove arhivske struke.

Velik dio ovih zaključaka upravo je na vrlo sličan način iznesen i na II kongresu hrvatskih arhivista 2005. u Dubrovniku pa ih navodimo za podsjetnik (izvadak odnosnih stavki):

Bez neke lažne skromnosti danas možemo reći da su pojedini arhivisti koji godinama rade u vanjskoj službi, ali i mnogi iz drugih arhivskih odjela (napose onih za suvremeno arhivsko gradivo), kao i neki od arhivista na poslijediplomskome školovanju koje je zainteresirala dotična problematika, ili su naprosto posvećeni struci, oni profesionalci koji među rijetkima posjeduju znanja koja mogu pomoći pri uspostavi primjerenoga sustava dokumentiranja poslovanja u pojedinome upravnome tijelu, ustanovi, odnosno udruzi.

U ovom kratkom prikazu ostavljamo po strani razmišljanja koja su izrazili neki slovenski, a i strani arhivisti koji su upozorili na niz nedorečenosti, te predviđaju skorašnje promjene zakona, a skeptični su i prema mogućnostima kvalitetnoga stručnoga rada kako u državnom tako i u nadležnim arhivima s obzirom na to da u arhivima nema zaposlenih arhivista informatičara.

Arhivska služba danas Na Prvom kongresu hrvatskih arhivista, održanom 2001. godine s temom Arhivi u novome tisućljeću trebali smo ukazati na izglede i mogućnosti razvoja arhivske službe Hrvatske.

ulogu arhivista, obrazovanih stručnjaka koji se trajno usavršavaju, te služe svojim društvima prateći nastanak zapisa, obrađujući ih i čuvajući te čineći ih dostupnima za korištenje;

Prije četiri godine, točnije 23. i 24. listopada 2008., održan je međunarodni znanstveni skup u Pićnu, Gračišću i Pazinu na temu Pićanske biskupije i Pićanštine na kojemu su sudjelovala 42 znanstvenika i stručnjaka, od arheologa, povjesničara, povjesničara umjetnosti, do arhivista, etnologa, a evo danas u rukama držimo reprezentativnu monografsku studiju kao rezultat toga skupa i kao trajni dokaz za povijesnu sintezu zavičaja.

Večeras je otvaranje savjetovanja, a uvodno predavanje o ulozi arhivista u upravljanju dokumentima održat će ravnatelj Državnog arhiva Josip Kolanović.

S obzirom da Slavko Ražov u svibnju sljedeće godine ispunjava uvjete za starosnu mirovinu, Ministarstvo kulture je donijelo odluku da za novog ravnatelja imenuje Antu Gverića, diplomiranog arhivista, koji je pored ostalog diplomirao teologiju u Rimu, a trenutačno je doktorant na doktorskom studiju povijesti u Zadru.

To i je zamiso arhivista: da se jednom mjesečno organiziraju svirke...

Poslije filozofsko-teološkoga studija i diplomskog ispita na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1958. - 1964.) pohađao je izvanredni studij povijesti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru (1965. - 1968.), a potom je prešao na Papinsko sveučilište Gregorijana u Rimu, gdje je kao redoviti student završio Fakultet crkvene povijesti na kojemu je g. 1971. postigao magisterij, a diplomu arhivista postigao je na Vatikanskoj arhivističkoj školi (1973.).

Osim redovnog postupka stjecanja zvanja primjetan je i porast broja viših stručnih zvanja, posebice nakon što je Hrvatsko arhivsko vijeće posvetilo više pozornosti problematici dodjeljivanja viših zvanja, te donijelo Upute o postupku i načinu primjene kriterija za ocjenu znanstvenih i stručnih radova osoba koje ostvaruju uvjete za stjecanje zvanja višeg arhivista i arhivskog savjetnika i imenovalo Povjerenstvo za ocjenu radova.

Pri tome nije manje važna i potreba širenja znanja o arhivima i arhivskoj djelatnosti, jer kako je još Th Schellenberg napisao sredinom prošloga stoljeća mogućnosti arhivista ovise o njegovom mjestu u sustavu uprave. 3. Širenje mreže arhivskih ustanova.

Većina arhivista se zapošljava u državnim arhivima, uredima i pismohranama tijela državne i lokalne uprave i samouprave i većim gospodarskim sustavima.

Nastojat će se ukazati na važnost doprinosa arhivista razumijevanju kulture kao razvojne snage društva, a ulaganja u kulturu kao ulaganja u razvoj te na prednosti partnerstva arhivista s muzejskom i knjižničnom strukom.