Arius je podučavao da Bog Otac i Sin nisu oduvijek postojali zajedno.

Od tal. beccaio = beccare, mlet. becher, bicher sílat, (u Dalmaciji) beccarius (ali bekar i bıkar mogu biti i posudenice ne iz mletačkoga, gdje je - arius > - er, nego iz bëko 135 belëca dalmato-romanskoga), izvedenica od beccus »jarac«

Također se opaža sve veći broj riječi oblikovanih pomoću sufiksa kao npr. - bilis, - arius, - itare i - icare koji se rabe kako bi se ujednačili nepravilni oblici i gramatički rod.

Arius i još dva ne potpisuju, pa ih Koncil osuđuje i protjeruje.

Međutim, ako se hoće označiti hladni istočni vjetar oblika bure koji jako puše zimi, onda se doda sufiks - ara (od lat. - arius) pa imamo - levantara.

Na primjer, jedna je od brojnih scena u kojima se Krist pojavljuje s glazbom, scena na galiji gdje, uoči bitke, Quintus Arius naređuje da stražari okuju sve robove (što znači njihovu sigurnu smrt), ali da oslobode »broj 41«, odnosno Judu Ben-Hura.

Sa srašćenim članom lanzana prema Skoku to je pridjevska izvedenica na - arius helciaria (funis), od lat. helcium i grč. elkö (vučem), unakršteno s pretpostavljenim altiare koje se razvilo u tal. alzate, s prijelazom l u n i s promjenom sufiksa - ara u - ana.

Naša riječ mornar vrlo je stara, dolazi od latinske marinarius, koja je pak izvedenica od lat. mare (hrv. more) kojoj su dodana dva nastavka, najprije nastavak - ina pa dobijemo riječ marina, a potom nastavak - arius.

No ovaj puta Dante-a je dobio pojačanje, vražje atraktivne i vrlo agilne Lucie, u borbi da spriječe opsjednutog tajkuna Arius-a koji želi na svijet dovesti moćnog demona Argosax-a.

Matrix tad shvati da iza svega stoji svrgnuti latinoamerički diktator Arius za kojeg radi bivši Matrixov čovjek, Bennett.

Posebnost je filma upravo ta što su svi likovi (s iznimkom Isusa, koji je u svojoj mističnoj bjelini postojan) prikazani crno-bijelom tehnikom od Jude (koji se iz plemenita kraljevića pretvara u nezaustavljiva osvetnika) do rimskih uglednika koji u filmu nisu obuhvaćeni Rozsinim tematskim radom (Quintus Arius primjer je mrske figure koja prerasta u očinski zahvalan lik, a Poncije Pilat ni u jednom trenutku, pa čak ni u sceni bičevanja Krista, koja se čini rezultatom više sile, a ne njegove volje, nije prikazan kao negativac na primjer, u sceni u kojoj nagovara Judu da postane rimski građanin izgovara nekoliko mudrosti koje su, da ih je Juda poslušao, mogle smiriti gnjev i ranije ga približiti bogu).

Pozivam vas priključite se u: Monoteističku hrišćansku zajednicu, da se vratimo prozbiterskoj nauci koja je jedina prava, jer je iznedrila iz Isusovog naručja a nju je propovedao Božji čovek; Arius, koji je verovao jednoga Gospoda Boga, do vremena dog ga nisu prozvali heretikom i proterali u izgnanstvo, od tog doba počeo se uvlačiti sotonski duh u ljude, a to se najbolje može videti i u u današnjici.

Arius je imao dosta veliku podršku od uglednih i uticajnih ljudi, ali bili su slabiji od Rimskog imperatora Konstantina.

Sam ARIUS kad je stupio na službu tačno se nezna, ali se zna da je verovao u jedniga Boga i on je bio na službi sve do 325 godine.Posle toga neke ključne ljude u hrišćanstvu prevario je sotonski duh i tako je počela debata oko toga dali je jedan Bog ili je i Isus Hrist Bog od iste suštine Božanstva i tako da je pobedila radikalna pozicija koja je Ariusa proglasila heretikom.

Apart from his more serious affirmation of belief, I have a completed pamphlet showing up what Newton thought of the extreme dishonesty and falsification of records for which St Athanasius was responsible, in particular for his putting about the false calumny that Arius died in a privy.

Tomin spomen Arijeve (prevedi: Arius; talijanski: Ario) smrti još jednim primjerom potvrđuje njegovo poznavanje povijesti rane Crkve.

These and those similar ones, which Simon Magus, Nicolaus, Cerinthus, Marcion, Basilides, Ebion, Paul of Samosata, Photinus and Bonosus, who suffered from similar error, also Montanus with his obscene followers, Apollinaris, Valentinus the Manichaean, Faustus the African, Sabellius, Arius, Macedonius, Eunomius, Novatus, Sabbatius, Calistus, Donatus, Eustasius, Jovianus, Pelagius, Julian of Eclanum, Caelestius, Maximian, Priscillian from Spain, Nestorius of Constantinople, Maximus the Cynic, Lampetius, Dioscorus, Eutyches, Peter and the other Peter, of whom one disgraced Alexandria and the other Antioch, Acacius of Constantinople with his associates, and what also all disciples of heresy and of the heretics and schismatics, whose names we have scarcely preserved, have taught or compiled, we acknowledge is to be not merely rejected but eliminated from the whole Roman Catholic and Apostolic Church and with their authors and the followers of its authors to be damned in the inextricable shackles of anathema forever