Konferencija se organizira u kontekstu dviju izložbi o Arkzinu: izložbe ' Izgledi Arkzina ' koja je trenutno u tijeku u Galeriji Nova i izložbe Instaliranje javnosti koju otvaramo najesen.

Zbog toga je relevantnije pričati o Arkzinu nego o izložbi koja priča o njemu, a za takav posao bio bi kredibilan netko tko je istovremeno pratio produkciju i povezivao je direktno s društvenim zbivanjima koja su određivala njegov sadržaj.

U Arkzinu (ili u novini ili u samom prostoru) radili su Nedjeljko Špoljar, Željko Serdarević, Mario Aničić, Jadranko Marjanović Mare...

D.: U Arkzinu sam počeo učiti i moje područje rada je i dalje ostalo u nekom njegovom podnaslovu - Arkzin je bio magazin za politiku i kulturu civilnog društva.

KP: Tvoja veza s nezavisnom kulturom je započela dolaskom u Arkzinu, ali ostao si uz nju vezan i nakon Arkzina.

U Arkzinu je sve bilo zgusnuto, a i sve je odjednom bilo na kompjuteru na kojem si mogao pročitati tekst i dizajnirati ga, intervenirati u njega.

Teorijske tekstove objavljivao je u Arkzinu (Zagreb), Časopisu za kritiko znanosti (Ljubljana), Zarezu (Zagreb), Umelecu (Prag), Životu umjetnosti (Zagreb), Springerinu (Beč), Prelomu (Beograd), Sineastu (Sarajevo) itd.

Oni koji se ne sjećaju Gabrićevih priloga u Studentskom listu, Poletu, Mladini, Zrcalu i Arkzinu, sjećaju se njegovih tekstova u Feral Tribuneu, kojima je jasno pokazao da novinarstvo nipošto ne doživljava kao puko zapisničarstvo, nego kao oruđe kreativnog aktivizma, djelatnost s potencijalom za društvene promjene.

Dakle, sadržaji koji su iz današnje perspektive potpuno relevantni svojevremeno su bili potisnuti u underground, a pojedinci, koji su usprkos situaciji uspjeli zadržati zdravu distancu u Arkzinu su mogli pronaći (bez cenzure ili samo-cenzure) članke na temu nacionalizma, marginalnih grupa, privatizacije, djelovanja ratnih profitera i ostalih anomalija društva, a istovremeno i pratiti vijesti, recenzije i teorijske analize o zbivanjima na području umjetnosti i kulture.

Drugi dio knjige, koji nosi naslov Život u demokraturi, sadrži šesnaest razgovora na političke i kulturno-političke teme koji su bili kontinuirano objavljivani u Feralu, Arkzinu, Nacionalu, Ciceru, Globusu, između 1993. i 2005. godine.

Koliko te je kao autora obilježio rad u Arkzinu kroz devedesete godine?

Knjiga pod naslovom Barikade predstavlja formu u kojoj su autorove kolumnističke analize, objavljene većinom u Arkzinu, dobile onaj oblik koji se čini nužnim uvjetom da ih jedna takva intelektualno impermeabilna sredina poput hrvatske, koja sebe smatra kulturnom, uopće percipira kao kulturnu činjenicu.

Autor intervjua u ARKzinu kaže o čovjeku s kojim je razgovarao: »Najstrašnije je od svega to da je on bio i ostao sasvim običan čovjek.« Običan čovjek koji će morati živjeti s tako strašnom dilemom.

Što se mene tiče, iskustvo rada u omladinskom tisku i želja da se taj relativno autonomni model proizvodnje kulture, medijske proizvodnje kulture na neki način održi, doveo je i do mog rada u Arkzinu i sličnim projektima.

Recentno unapređenje Čehoka u redovnog profesora kojeg je na FF-u u Zagrebu izgurao Žarko Puhovski (doktorirao na člancima u Arkzinu) koji sam nema nikakvog rada osim političkih angažmana i lupetanja na televiziji ikona je takvog sistema.

Priče objavljivao u književnim časopisima Godine i Nova Istra te u Arkzinu i Slobodnoj Dalmaciji.

Ovo je najbolje izrazio moj stari prijatelj Deni, u tekstu Kako sam ubio dvojicu objavljenom u ARKzinu br. 4 (veljača 1992).

Dejan Dragosavac Ruta započeo je svoj dizajnerski put u Arkzinu, nakon kojeg se većina njegovog rada vezuje uz praksu nezavisne kulture.

Tadašnji urednik u Arkzinu Dejan Kršić i danas je član našeg kolektiva, dizajnira i reinterpretira sve tiskane materijale za naše projekte, ispričale su članice WHW kolektiva dodavši da su se odlučile za koncept koji će propitivati odnos između umjetnosti i ekonomije.

Stripove i ilustracije objavljuje u Patku, Poletu, Sinusu, Varaždinskim vijestima, Kapitalu, Arkzinu.

uz navedene heroinu i heroinu novu (ozren milat: cerek:), lunatic i žedno uho, meni bili odlični i tekstovi pere glodića u arkzinu.

Devedesetih kolumnist i jedan od urednika u Arkzinu.

Naime, kako je to najavio " filozof " Boris Buden još davne 1996. u Arkzinu, Srbi i njihovi manje-više prikriveni patroni Britanci su haaškim suđenjem mrtvom Tuđmanu htjeli " naknadno opravdati " srpske " krajinske " koljače i palikuće za razdoblje od 1990. do 1995, odnosno, dati im " naknadnu legitimaciju ".

Iako ni najmanje nisam bio zainteresiran za političku pozadinu magazina kao ni politiku uopće, u to nevjerojatno aktivno i fizički iscrpljujuće vrijeme bio sam zahvaljujući boravku u Arkzinu doslovno bombardiran informacijama knjigama, tipografijom, magazinima

Upoznao sam Ermina Međedovića, tipografa i dizajnera iz Ljubljane, Željka Serdarevića koji će i do danas ostati uzor te brojne današnje kolege čije su karijere također započele radom u Arkzinu.

Uostalom, Caniffu, ali i Hugu Prattu iskazao je počast i " osvjetljenjem " u " Pustinjskoj oluji ", a Hergeu i Tintinu u sjajnom " Berlin 1936. - The Elvis File ", objavljenom 1997. u Arkzinu.

Godišnjica " Manifesta " je i nama u " Arkzinu " bila dobar povod da od Slavoja Žižeka (čije smo tekstove često objavljivali u drugoj polovici devedesetih) naručimo tekst koji problematizira tada neupitnu i netematiziranu tranziciju iz " realnog socijalizma " u realnosti kapitalizma.

Dizajnerski put u devedesetima nastavlja u Arkzinu, novini koja je po svom grafičkom oblikovanju odudarala od tadašnjih, ali i današnjih novinskih standarda.

Od 1994. do 2003. godine radi u Arkzinu, a 2003. godine pokreće vlastiti studio.

Velimir Grgić je novinar kojeg smo čitali u NoMadu, Kliku, Playboyu, Arkzinu, autor je 7 knjiga, od kojih je vjerojatno najpoznatija kultni Žuti titl, a radi i kao scenarist na nekoliko TV projekata; Aleksandar Dragaš je glazbeni kritičar Jutarnjeg lista, proteklo desetljeće radio je u Croatia Records i Dancing Bearu kao urednik, zaslužan za neke od ključnih r ' n ' r albuma sa ovih prostora, promotor i autor knjige o Hladnom pivu; i treći član je Igor Bašin, dugogodišnji rock kritičar i novinar, glazbeni urednik na Radio Študentu, glazbenik, koncertni promotor, autor knjige o slovenskom festivalu Novi Rock, i jedan od autora prošlogodišnjeg pobjednika DORF-a, filma Glasba je časovna umetnost Dolgcajt.