Iako ovi filmovi, kada ih gledamo zajedno, sugeriraju jednu naizmjence melankoličnu i apokaliptičnu strukturu osjećaja, ograničit ću komentare na Arnoldov Deanimated: The Invisible Ghost, dio triptiha digitalnih video instalacija postavljenih 2002. u bečkom Kunsthalleu uz popratne radove Forsaken i Dissociated.

Na razini slike, Arnoldov fantomski film također je fantom filma.

Baš kao što naslov Deanimated sugerira, Arnoldov fantomski film suprotstavlja se filmskoj moći animacije.

Smatram da Arnoldov Deanimated odgovara na Lumièrevu zagonetku lažirajući smrt filma kako bi ga ponovno oživio.

Arnoldov fantomski film progoni muzeje, galerije i sveučilišta pomalo izolirane prostore koji se ipak ne nalaze van granica ekonomske održivosti, a koji odlučuju o budućnosti filma na celuloidu u filmskim umjetnostima.

Po mom mišljenju, njegov program je uvelike podcijenjen u odnosu na Arnoldov " body-part splits ".

Arnoldov otac nije sumnjao u njegovu seksualnu orijentaciju, ali je imao drugih briga:

Lotzea, Arnoldov je cilj izgradnja svojevrsne induktivne metafizike: znanstvene filozofije koja počiva na cjelini prirodoznanstvenog, ali i duševnog i socijalnog iskustva.

Arnoldov triptih pièce touchée (1989.), passage à l acte (1993.) i Alone.

Gubitak kontrole Baš kao što definicije napadaja ispravno opisuju Arnoldov proizvodni proces, povijesna viđenja tog pojma čine seksualni podtekst imaginarija čitljivim.

Arnoldov film i sva njegova prštanja, grčevi, klizanja, obrati i neprekidno drhtanje djeluju kroz nedjelovanje i postaje nestalni.

U eseju Cinemnesis Akira Mizuta Lippit konceptualizira Arnoldov opus kao mnemičku tehnologiju koja funkcionira kao filmsko nesvjesno.

Lippit pronalazi uzrok ovom perpetualnom stanju rasapa u nizu napetosti koje su na djelu od trenutka kada se pokrene Arnoldov kinemnemički stroj.

Arnoldov aparat i način kako animira likove na ekranu pokušava dokinuti strukturalne osnove i arhitekturu: on uzima ritam filma, 24 sličice u sekundi, ali pokušava ga sinkopirati, proizvesti aritmičan ritam kao reakciju na zahtjeve koji se preda nj postavljaju. Moj aparat, kaže Arnold, proizvodi pokret kroz prekide te tako i sam ima tik.

Arnoldov otpor spram zakona filmskog ritma uključuje Kubelkinu ekonomiju sličice i njegovu lokaciju artikulacije filma između sličica, u pauzama, u filmskom intervalu.

Arnoldov vlastiti paradoksalni diskurs glede passage à l acte zanimljiv je primjer učinaka stanke u kinonapadaju, kinecezure.

Ponavljanje Mnoštvo napadaja od kojih se sastoji Arnoldov film u isti mah čine hvatanje, držanje, učvršćivanje i rastavljanje, raspad, (frojdovski) lapsus.

Mobilizirajući znanstvene i magične porive filma uz njegovu blizankinju psihoanalizu, Arnoldov analitički stil montaže temporalnih ekspanzija i prisilnih ponavljanja dovodi u fokus latentan sadržaj filmskog nesvjesnog progonjenu atemporalnost koja je, kako piše Jacques Derrida, povijesna, ali ne i datirana.

Vidi ovako.. tvoj program je malo zbrkan.. radit zgibove i veslanje u pretklonu na isti dan nema smisla.. pogledaj ovaj program: Pon: strasnji cucanj ravni bench zgibovi vojnicki potisak Sri: Mrtvo dizanje Kosi bench Povlacenje sipke do brade Veslanje u pretklonu Pet: Prednji cucanj Propadanje Arnoldov potisak bucicama Mrtvo s ravnim nogama Sada jos mozes nakon svakog ovog treninga dodat izolacijsku vjezbu za biceps, triceps i list.. to bi ti bilo to.

No, tada još nije mogao dobiti Hadleyev sekstant i Emeryev ili Arnoldov kronometar, a u kasnijem se radu pokazalo da su mu te sprave jako nedostajale.

Meni osobno najbolji Arnoldov film, zapravo najbolji fantasy film uopće, L. O. T. R. mi kraj njega djeluje nekako plastično (ali ga ne smatram lošim, to nikako)

' I ' ll be back ' je možda Arnoldov najveći intelektualni domet, ali kome tu nešto nedostaje, definitivno ' nije naš '

Neke od vježbi za ramena su: arnoldov potisak, potisak bučicama u sjedećem položaju, lateralno podizanje bučicama u stojećem položaju, odručenje bučicama sjedeći, povlačenje bučicama do brade i još mnogo video primjeraka..

Arnoldov film Hercules in New York ne moramo spominjati pošto mu je to bila prva filmska uloga