Are you mad, Mr. Artaud " nastala u koprodukciji Oriantheatre Company iz Francuske, Zadar snova iz Hrvatske i Escola Municipal de Dansa de Celra i Teatre Ateneu iz Španjolske.

Pozornost publici koju u XX. stoljeću posvećuju Brecht, Artaud, futuristi (Marinetti a zatim i Mejerholjd), prvi put u zapadnjačkoj povijesti ukazuju i na važnost i na složenost tog pitanja.

Praizvedbu u Teatru Alfreda Jarryja veliki vizionar, reformator, kazališni umjetnik i mislilac, ali isto tako smušen praktičar, Antonin Artaud režirao je tako temeljito neuspješno da će proći dvadeset godina prije nego što se to djelo ponovno uspne na kazališnu pozornicu.

Usavršavala se na brojnim seminarima kod istaknutih flautista, među kojima se ističu Aurele Nicolet, Hansgeorg Schmeiser, Gaspar Hoyos i Pierre-Yves Artaud.

Najveći uspjeh među knjigama posvećenima tom ukletom Nizozemcu, imala je romansirana biografija Irvinga Stonea Žudnja za životom, a blizanac po žestokoj duhovnoj patnji i njegov pronicavi tumač u sjajnim esejima bio je dakako i Antonin Artaud, rodonačelnik brutalnog tetara i te kako je razumio slikarsku poetiku i Van Goghov usud.

Nakon devet godina psihijatrijskog zatočeništva u Rodezu, 1946. Antonin Artaud je napokon slobodan, sada boravi u sanatoriju u Ivryju u koji može doći i otići kada poželi.

No, već od početka svoje opasne avanture s pisanjem, Artaud nema uvijek snage da okupi tu misao koja se raspršuje i bulazni u etimološkom smislu riječi delirij - to jest, da ispada iz kolotečine.

Moj teatar postaje neka vrsta kuge, kako je to opisao Artaud.

Antonin Artaud, Tarahumare i druga djela, prev.

Predavanje o pravilnom ulaganju kapitala u umjetnost i projekte, V. D. Trokut, u 19 sati, galerija ' ' Zlobecsport ' ' U svojim tekstovima o neobičnom ponašanju Tarahumara - Prirode ludo lucidni teatrologijski genij " kazališta okrutnosti " Antonin Artaud, ćuteći jos ukus pejotla na nepcu, tvrdi da je Sierra Tarahumare produkt neke silovite Prirode koja je potpuno spontano u stanju proizvesti takove oblike i numerološke odnose koji predstavljaju čudnovatu anamorfozu supra-antropomorfnih prikaza, znakova i mitoloških bića (bogova, ljudi, dionizijskih " žanr scena ", mučenja, " signatura rerrum " iskonskih magijskih obreda...) kakvi se samo i dalje manifestiraju putem života, običaja, šamanističkih iskustava, predaja i nevjerojatnih uvjerenja Indijanaca Tarahumare

Je li moguće da u tom času Zuppa, kojega dugogodišnji Gordanin partner i njen omiljeni režiser Branko Brezovac naziva jedinim predstavnikom dvadesetog stoljeća na zagrebačkoj Akademiji (objašnjavajući kako bi u toj visokoj školi bio inače naučio jedino da je Nietzsche bio luđak, Artaud narkoman, a Beckett staljinist), zar se doista njegov profesor Zuppa, okrenuo protiv vlastita intelektualnog potomstva, te kao Mao, kad se zasitio etablirane revolucije i Liu Shao Chija, prizvao geriljerose sa šangajskog sveučilišta i formirao Gang of Four?

Antonin Artaud promišljajući o svom kazalištu okrutnosti jednom je prilikom napisao da je teatru svrha da podsjeti da nismo sigurni i da uvijek postoji mogućnost da nam se nebo sruči na glavu, a upravo to upozorenje Janez Škof nekoliko puta upućuje publici osvještavajući da prema smrti ne juri samo poludjela lokomotiva nego i, neizbježno, svi mi.

Godine 1930. kazalište Alfred Jarry doživljava krah i Artaud upada u jako neizvjestan period svojega života u kojem živi jako siromašno i počinje uzimati opijate.

Do 1936. Artaud glumi u filmovima, objavljuje kritike, eseje i drame.

Surovost je neizostavni dio teatra smatrao je Artaud te piše: Bez elementa surovosti, koji bi bio u osnovi svakog kazališnog spektakla, kazalište nije mogućno.

Naglašavajući ulogu pokreta i plesa u kazalištu Artaud odbacuje teatar riječi te zahteva da se kazalište riješi upravo toga i da se oslobodi od robovanja riječima.

U djelu Režija i metafizika Artaud piše o kazalištu kao dvojniku okrutne stvarnosti koja nas okružuje te o potrebi da kazalište prekine sa elitizmom kojem je i danas sklono.

Važnost svake predstave leži na njenoj sceni i pokretu, ali i na glumcu kojega Artaud naziva atletom srca.

Artaud bilježi: Nitko više u Europi ne zna da krikne, a osobito glumci u zanosu ne znaju više da puste krik.

Zastupljeni su uistinu slavni autori: Artaud, Beqiri, Beuys, Büchel, Chen Zhen, Duchamp, Feininger, Gropius, Fischli, Weiss, Gallego, Hirschhorn, Hitler, Irwin, Kandinsky, Kippenberger, Lissitzky, Luckhardt, Maljevič, Mondrian, Motti, Mühl, Müller, Najjar, Nauman, Picabia, Ponce de León, Sánchez Castillo, Sarenco, Schulthess, Siltberg, Taut, Tinguely, Trachsel, Vautier, Virnich, Zhou Xiaohu i drugi.

Antonin Artaud rodio se 4. rujna 1896. godine u Marseilleu u obitelji brodovlasnika.

U takvom je stanju teške bolesti Artaud pisao i stvarao svoja djela, a mnoga od njih izgubljena su po sobama psihijatrijskih bolnica u kojima je boravio.

Slojeviti kaos inicijalno utemeljen na simbolizmu arhaičnog boga Pana predstavljao je presudnu kreativnu infuziju posrnulom nadrealizmu koji je u tom periodu strmoglavo stremio buržoaskom, ideološkom ponoru, dakle upravo onoj instanci koju su, primjerice, Luis Buñuel ili Antonin Artaud, koju generaciju ranije, namjeravali metaforički zatrpati zemljom i utabati.

Program je počinje danas u 15 sati i završava odabirom izvođača koji rad nastavljaju na predstavi etc, etc. (Are you mad, Mr. Artaud?), međunarodnoj koprodukciji pariškog Oriantheatre Company (Francuska), Zadar snova (Hrvatska), Escola de dansa de Celrà i Teatar Ateneu (Španjolska).

Artaud naziva Heliogabala okrunjenim anarhistom, nosiocem slobode...

O šoku kao izvoru značenja koje proizlazi iz supozicije dvaju kontrastnih kadrova je u okviru svoje teorije montaže govorio i Ejzenštejn, ali šok kao oružje obračuna s moralnim, društvenim i filmskim normama upotrijebit će prvi put francuski nadrealisti, prvo Germaine Dulac i Antonin Artaud u filmu Školjka i svećenik (1928.), a potom i Luis Buñuel i Salvador Dalì u Andaluzijskom psu (1929.).

Sudjelovala je na majstorskim tečajevima kod istaknutih pedagoga flaute kao što su Jaroslav Lewitzki, Riccardo Ghiani, Felix Renngli, Pierre Yves - Artaud, Aurèle Nicolet kao i na seminaru iz barokne flaute kod prof. Stefana Beta u Veneciji na Scuola " Musica di Antica ".

Naša praksa oko rubrike dossier na teatru.hr jest uvijek paraleno objavljivati rubrike relevantnih ličnosti iz hrvatskog i svjetskog kazališta (Artaud, Brecht, Krleža, Bausch), kao i onih suvremenih, odnosno onih koji su upravo izašli s nekim novim komadom (Frljić, Goat Island, Schilling itd.)

Njegova sudbina umjetnika i luđaka pojačava njegovu egzistencijalnu napetost pred okrutnim svijetom koji ga okružuje a u kojem se Artaud i ne snalazi.

Buntovnik i luđak, pjesnik i dramatičar, pisac i narkoman, redatelj i putnik Antonin Artaud.