Ali kad sam rekao " draga, pa taj Aschenbach ti je najobičniji pervertit ", ona se odmah nadurila.

Sviđa mi se Vaša ideja kako je Aschenbach parodija Polanskog to je jedna borhesovska ideja kako je vrijeme nelinearno - djela iz prošlosti mogu komentirati sadašnjost.

Svi glumci igraju sve uloge, osim Ane Karić, koja je Gustav von Aschenbach.

Opis je jednostavan; dakle, Gregor Samsa se jednog jutra probudio i postao buba, ali i Aschenbach, i onda postupno postaje i alkoholičar, što komplicira situaciju.

Bug, kukac je tu zbog perspektive Tazdio Aschenbach.

Naime, Aschenbach je stariji gospodin koji je postao opsjednut apolonijskim likom jednog mladića i jednostavno je svoj život podredio osobi koja možda čak i nema izgrađenu osobnost, ali predstavlja princip vječne mladosti, muške ljepote, senzualnosti, još neiskušane spolnosti, dvojnosti; sve to je u igri, a zapravo kako Tazdio vidi Aschenbaha, to je ta buba, žohar u Veneciji.

Gledam kroz prozor čekajući odlazak na ručak, u jednom momentu si izgledam kao Mannov Aschenbach, samo s drukčijim izborom mjesta za umiranje, druga mi je asocijacija podijeljeno nebo Christe Wolf, napisano za vrijeme podjele Berlina.

Taj ga je put nadahnuo za glasovitu novelu jer njegov glavni lik ostarjeli pisac Gustav von Aschenbach putuje istom rutom i u hotelu u Veneciji upoznaje poljsku plemićku obitelj mladog Tadzia, dječaka izuzetne ljepote, u kojeg se na kraju zaljubljuje.

Premda njegov Gustav von Aschenbach nije kao u Manna, pisac koji piše proznu epopeju o životu Friedricha Velikog, nego koreograf koji radi na baletu o tom pruskom kralju, balet više-manje prati strukturu knjiškoga predloška, a Neumeier je osim za inscenaciju i koreografiju odgovoran i za dizajn svjetla te kostime koje je osmislio u suradnji s Peterom Schmidtom, koji je i autor scenografije.

Jedna od najdojmljivijih slika jest sedma, naslovljena Metamorfoza, koja se odvija u brijačnici kad von Aschenbach prihvaća ponudu brijača da ga se bojanjem kose i nanošenjem pudera pomladi.

Zašto je Viscontijeva adaptacija Smrti u Veneciji Thomasa Manna provokativno umjetničko djelo, a bila bi kraj svijeta da je kompozitor Gustav von Aschenbach kreiran kao svećenik

Onaj Gustav von Aschenbach, vječito džangrizalo a smotan poput Čajkovskoga u Patetičnoj simfoniji Clausa Manna, nekak mi djeluje kao dvojnik Sigberta Tarrascha, i samački kolega Kantov i Kjerkegardov: Gvozdenom disiplinom je Aschenbach svakog jutra započinjao svoj radni dan, i dlučno se ispljuskavši hladnom vodom do pasa

Aschenbach je po svome fizičkom opisu u noveli zapravo portret Gustava Mahlera, kojeg je Mann poznavao i čija je smrt očito ostavila velik trag na piscu.

Tadzio je predmet žudnje, no Aschenbach ga nikad ne gleda svjesno kao predmet seksualne žudnje.

Kad Aschenbach prvi put ugleda predmet svoje buduće opsesije za njega je on utjelovljenje lijepog, poput grčke skulpture on na njega gleda estetskim naočalama koje su davno prije popularizirali pjesnici poput Gautiera i Leconte de Lislea, gdje nema mjesta kaleidoskopskom učinku klasike i gdje je čovjek-skulptura utjelovljenje potpune bjeline.

Glavni lik novele, književnik imena Aschenbach, dolazi u Veneciju između ostalog i u pokušaju da se riješi spisateljske blokade.

Aschenbach je velik i priznat pisac, čovjek potpuno predan višim sferama umjetnosti, u skladu s esteticističkim nazorima početka 20. stoljeća.

Iako ne znamo kakav je Aschenbach književnik, ja sam ga kao čitatelj nalazio tek donekle bliskim samome Mannu; čini se ipak kako je riječ o piscu iz muzinih kalupa koji su njemačkoj književnosti dali autore iz kruga Stefana Georgea.

Primjeri su Huysmansov Des Esseintes, Mannov Aschenbach i Proustov Charlus.