vidim da je tema jako interesantna, ali nećemo previše o povijesti i wiki definicijama new agea. jasno je da new age predstavlja zaoadnjački supstitut za " izgubljenu " duhovnost modernog društva/čovjeka pa nije niti jako mudro obrazlagati zašto se pojavio. vjera je dio ljudske potrebe za objašnjenjem vlastite svrhe. znanstveni i mehanicistički svjetonazor 19. i 20. st. realizirao se, uglavnom, kao konzumeristički, profani društveni sustav koji čovjeku ne daje nikakav smisao a za kojim čovjek prirodno traga. osim toga, religija se realizirala kao dogma, odnosno institucija koja je financirana na razne načine, a ne koja daje utočište i snagu dakle duboki osjećaj duhovnosti, pa je samim time totalno izgubila na vjerodostojnosti iako je još uvijek vrlo jaka kohezijska društvena snaga, daleko jača od znanosti: znanost koju je popularzirao sagan je beznadna, linearna povijest i linearna budućnost koja se oslanja na čisti materijalizam - nikada, ali nikada na taj način čovjek neće dostići svoje maksimume intuicije i prirodne inteligencije, nego samo gomilanje uvijek i uvijek zastarjelog tehnološkog znanja. budimo realni, sa svim i najluđim tehnološkim zamislima, čovjek nije u stanju doći ni do marsa, a kamo li izvan sustava. osim toga, znanost je u potpunosti. osim toga, znanstvena postavka o propasti mozga pa samim time i propasti " duha " je jednako materijalno nedokaziva kao i ona druga, da nakon propasti mozga dolazi do sjedinjenja duha s biti stvari. problem je u perspektivi, a ta je da empirijski instrumentarij koji ima vrijeme, mjesto, količinu itd egzistira samo unutar tog konteksta, a u svojoj biti poriče prirodnu intuiciju koja cijelo vrijeme nastoji dokazati da je prisutna. paradoksalno je da znanost i nadalje poriče uopće mogućnost istraživanja ovoga područja jer nema prilagođen instrumentarij, iako joj na raspolaganju stoji gotovo 100 godina sustavnog istraživanja podsvjesnog, nadsvjesnog, svjesnog i transsvjesnog, a da ne govorimo o religijskom iskustvu koje znanost pripisuje " potrebi " i primitivnom tumačenju svijeta... bojim se da odgovori leže samo s druge strane vage, odnosno hoću reći da oštricu misli treba okrenuti u drugom smjeru. osim toga, znanost je utemeljena na tzv objektivnosti, a mjeri se tehnologijom koju su dizajnirali valjda " objektivni " znanstvenici... slabo, podsjeća me na onu sekvencu iz krležinog latinovcza gdje kyrijales latinoviczu govori o nekoliko kilograma sive mase, a to filipa strahovito pokoleba u njegovom svjetonazoru. samo, to je bilo krajem 20 - tih i početkom 30 - tih. moje su postavke o znanosti utemeljene na sljedećem: godinama pokušavam umjetničko protumačiti znanstvenim instrumentarijem, ali tek duboki intuitivni uvid počinje davati ikakve susvisle smjernice... sve ostalo je puko lupetanje i nabrajanje fakata, fragmentirano, nesuvislo znanje koje ne daje nikakav imalo inteligentan rezultat (valjda bi mogao poslužiti za napredovanje u zvanju) Pustimo na stranu malograđansko okretanje reikiju, reinkarnaciji, aurama, čakrama itd... sam new age ima kao heterogen pokret vlastiti razvoj i bojim se da će i on sam postati dogmatiziran samo mu za to treba vremena. znanost s druge strane na ovakav način neće dati suvislo opravdanje svojega postojanja i to vrlo vrlo brzo, možda čak i tijekom ovoga stoljeća s time da tehnologiju treba odvojiti od znanosti (tehnologija su samo ljudski načini upravljanja materijalnim resursima)... treba davati odgovore na sve veću i veću količinu pitanja i podataka, a to je upravo ono što je znanost sama posijala: fragmentaciju. znanost će na kraju uvažiti iskustva koja do sada nije uvažavala i to će otvoriti nove horizonte. sve mi se čini da einstein nije izrekao onu o konačnoj brzini svjetlosti bez veze... mislim da je zapravo riječ tek o putokazu: hoćeš li nastaviti ovim putem ili biraj novi. prvi je zapravo totalno beznadan. drugi je prilika.