Nakon ispita zrelosti 1904. pozvan je u austroug. vojnu službu, iz koje je otpušten s činom potporučnika.

Opatija je poput ladanjske kuće u austroug. stilu, obojene u pink i posađene negdje na stijenama Gibraltara.

XX.st. bio dodatno i rezervno sidrište ratnih brodova austroug. ratne mornarice.

Progonjen od austroug. vlasti, kraj I. svj. rata dočekao je u bečkom zatočeništvu.

Bio je prvi od četiriju austroug. bojnih brodova tipa dreadnought.

Mornari na austroug. ratnim brodovima otkazivali su poslušnost i osnivali mornarske komitete.

Dana 31. XI.1918. na temelju odluke cara KarlaI. zapovjednik austroug. flote admiral M.

U. spuštena je austroug. zastava i podignuta hrvatska, a neslavenski članovi posada počeli su se iskrcavati s brodova.

Nakon rata, zemlje članice Antante nisu priznale predaju austroug. flote Državi SHS, već su je među sobom podijelile.

Bio je posljednji zapovjednik austroug. flote (od veljače do studenoga 1918).

Austroug a ri sigurno nisu nikad postojali, a o Austrougrima možemo raspravljati.

Na otocima je također boravio austroug. prijestolonasljednik Franjo Ferdinand sa suprugom Sofijom i mnogi drugi eur. uglednici.

Mađ. nac. stil kao inačica secesije prisutan je na vili austroug. admirala Miklósa Horthyja de Nagybánya.

Privatna kapelica austroug. admirala Matijaševića na groblju vrstan je primjer arhit. neogotičkog sloga.

Nar. vijeće Države SHS iz Zagreba 31. X. 1918. imenovalo ga je admiralom i postavilo za zapovjednika flote, koja je toga dana odlukom austroug. cara Karla I. predana ovomu vijeću, nakon čega je na brodu Viribus Unitis podignuta hrv. zastava.

Koristeći se stipendijom Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru završio je učiteljsku školu u Kastvu 1913. Kratko je radio u Družbinoj školi u Novoj Vasi kraj Poreča, ali je pozvan u austroug. vojsku te bio zarobljen kao sanitetski pomoćnik na rus. bojišnici, odakle se vratio poč. 1919. Učiteljevao je u rodnome Brestu 1919 20., nakon čega je pod pritiskom talijanizacije napustio Istru.

Tvornica duhana Rovinj d. o. o., tvrtka utemeljena 1872. kao pogon za opskrbu cigarama časnika austroug. vojske.

God. 1909. završio je Pomorsku akademiju u Rijeci, te služio na austroug. bojnim brodovima do promaknuća u poručnika fregate.

God. 1869. po njemu je nazvana jedna puljska austroug. utvrda.

Na Groblju je pokopano 12 austroug. admirala (zapovjednik Austroug. ratne mornarice A.

Istu sudbinu doživjeli su i pripadnici niza srednjoeur. naroda koji su u Istri, ponajviše u Puli, bili austroug. činovnici.

Nakon preuzimanja tiskarskih poslova za austroug. ratnu mornaricu, poduzeće je naglo napredovalo.

Brajše Rašana), Talijansku početnicu Benjamina Deprata i dr. Po narudžbi austroug. ratne mornarice tiskao je knjige na njemačkom, a 1917 18. izdavao je tal. dnevnik Il Gazzetino di Pola.

Istodobno je zap. dio juž. obale i veliki dio sjev. obale zaposjela austroug. ratna mornarica, kojoj je cijeli P. z. bio važno sidrište i glavna pom. baza na sjev.

Time je dodatno zaštićen zap. dio luke, u kojem je do 1918. bilo sidrište velikoga dijela austroug. ratne mornarice.

O Puli nije imao visoko mišljenje, ne cijeneći militarističko ozračje austroug. mornaričke baze (gotovo su mu svi učenici bili mornarički časnici).

Kao neposredan povod za početak rata poslužio je atentat na austroug. prijestolonasljednika nadvojvodu Franju Ferdinanda (Habsburgovci) u Sarajevu 28. VI. 1914. Mjesec dana nakon toga Austro-Ugarska je objavila rat Srbiji, a odmah su se umiješale ostale članice dvaju saveza.

Italija je osvajanje tih austroug. pokrajina smatrala svojim glavnim ratnim ciljem.

Tada na rijeci Soči i u Tirolu nastaje fronta na kojoj su se kao austroug. vojnici borili mnogobrojni Istrani.

Dva tjedna nakon izbijanja rata (13. VIII. 1914) potopljen je uz istar. obalu austroug. putnički parobrod Baron Gautsch, a dva dana prije potpisivanja primirja između Kraljevine Italije i Austro-Ugarske (1. XI. 1918) potopljen je u puljskoj luci austroug. admiralski brod Viribus Unitis, tada u sastavu flote Države SHS.