Zenska kultura ljubaznosti u vremenu muskih obracuna Da se malo vratim gradjanskim temama nase gradjanske knjizevnosti, a sve na fonu polemike koja jos vuce repove iako se tiskarska boja, poput nemanjinog spolnog zivota, vec odavno sasusila na stranicama jutarnjeg lista koji je priredio metloboj nasih vrlih knjizevnika. jucer mi je frendica posudila knjigu zenski bullying rachel simmons, i pocnem citati, i vidim sto. knjiga se lijepo nadovezuje na mnogo toga o cemu smo ovdje caskali. ukratko, za one koji ne prate sredstva javnog priopcavanja, a niti ne zalaze u knjizare, rijec je o istrazivanju prikrivenog nasilja medju zenama odnosno djevojkama iz srednje klase u anglosaksonskom drustvu, koje su dresirane da budu ljubazne, da se ne sukobljavaju brutalno i direktno kao djecaci. no agresija negdje mora probiti pa se manifestira u pozadini, u vidu traca, privatnih kampanja protiv odredjenih osoba, izolacije osobe odabrane za zrtvu, a sve je to karakteristicno za takozvanu kulturu ljubaznosti. jedan na jedan stvar se moze prenijeti i na nasu knjizevnu stvarnost. kao sto vidimo u nasoj knjizevnoj kulturi ljubaznosti upravo je na djelu autenticni bullying usmjeren mozda ponajvise protiv drazena katunarica, nakon sto se pokusao muski obracunati sa tipicno zenskim potkazivanjem miljenka jergovica u onom prvom tekstu, o houellebecqu. jergovicev drugi histericni ispad samo je incident u inace pristojnom ophodjenju izmedju nasih knjizevnih story super nova multitalents. ovo izoliranje katunarica, pri cemu je jucerasnje priopcenje predsjednice razreda zvoncice makovic samo sluzbena legalizacija necega sto je iznutra vec otprije bilo sankcionirano, time sto je katunaricu uskraceno pravo da nastavi polemiku, samo upotpunjava sliku. stari mi kaze da se nesto slicno svojedobno dogodilo i peri kvesicu, ne znam njegov slucaj ali radi iscrpnosti ga navodim. shvatili ste, nasa knjizevna scena funkcionira kao zenski razred tinejdzerica. razradi prispodobu.