Od žutila medija žute nam i zubi i lica; oskorupjele usne cirotičara za prljavi novac utiskuju još prljavije poljupce na lica menađera koji za ruke našu djecu drže; bijeda, ponajprije bijeda duha je zakucala na naša vrata i ne sačekavši odziva (mag-očaju do odziva očajnika nije, samo do poziva) odlunjala u avetinjsku šetnju gradom, i nisam posve siguran da neki od njenih crnosluznih štovatelja, na putu iz svog puknuća u svoje prepuknuće, na nekoj autobusnoj postaji ne će i blještavi očnjak iz džepa izvaditi, upravo onaj kojeg mu je, netom, elektronskom poštom eksportirao grof, plemeniti Dracula, a onda zbogom voznom redu pameti.