Budimo svi bar na trenutak djeca, ono što smo po krštenju primili - Božje posinstvo.

I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

To je njegov " dobrohotni naum " što ga je prije stvaranja svijeta smislio u svom ljubljenom Sinu, " u ljubavi nas je predodredio za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu " (Ef 1,4 - 5), to jest da budemo " suobličeni slici Sina njegova " (Rim 8,29), snagom " Duha posinstva " (Rim 8,15).

Prvi put (kronološki) se Marija u novozavjetnim spisima spominje u poslanici Galaćanima (4,4) i to sasvim skromno i uzgredno: " A kada dođe punina vremena, odasla Bog sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi, te primimo posinstvo " (Gal 4,4 - 5).

Duh Sveti je dragocjeni i nužni dar koji nas čini Božjom djecom, koji ostvaruje ono posinovljenje na koje su pozvani svi ljudi jer, kako pojašnjava Božji blagoslov iz Poslanice Efežanima, Bog, u Kristu, " nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje " (Ef 1, 4 - 5).

Bog nas u toj ljubavi predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti.

Da se potaknemo na mržnju prema grijesima, treba: 1. razmotriti strogost Božje beskonačne pravde i nakaznost grijeha u kojem je otupjela moja duša pa sam zaslužio vječne paklene muke, 2. razmotriti gubitak milosti, prijateljstvo, Božje posinstvo i baštinu raja, 3. promisliti da smo uvrijedili našeg Otkupitelja, koji je umro za nas, a naši su grijesi bili uzrokom njegove smrti, 4. da smo omalovažili Stvoritelja, da smo mu okrenuli leđa, njemu najvećem dobru koje treba ljubiti više od svega i vjerno mu služiti. 726. P.

Židovskome narodu »pripada posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njegovi su i oci, i od njih je, po tijelu, Krist« (Rim 9,4.5).

Apostol Pavao piše kako nas je Bog oduvijek blagoslovio i u Kristu izabrao " da pred njim budemo sveti i neokaljani, te nas odredio za posinstvo... " (usp.

Zato kad je došlo vrijeme određeno od Boga, Otac posla Sina svoga »rođena od žene, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.« (Gal 4,4 - 5)

Zanimljivo je usporediti taj posljednji novozavjetni osvrt na božićno otajstvo s prvim koji donosi sv. Pavao u Poslanici Galaćanima, a glasi: »A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi, te primimo posinstvo« (Gal 4, 4 sl.).

Narušeno je i izgubljeno ono intimno prijateljstvo što ga je Bog ponudio čovjeku i koje zovemo Božje " posinstvo " ili " milost posvetna ".

Današnji odlomak Prve Ivanove poslanice govori nam o najvećoj milosti što nam je daje uskrsli Krist: U njemu i po njemu smo djeca Božja. Ivan baš naglašava: Djeca se Božja zovemo i jesmo. To je posinstvo vjernika pripisano Ljubavi Božjoj.

Napast da ostavimo Boga po strani i stavimo u središte same sebe, upozorio je Papa, je uvijek na vratima i iskustvo grijeha ranjava naš kršćanski život, naše posinstvo u Bogu.

3. Poslanje Sina Došao je, dakle, Sin, poslan od Oca, koji nas je u njemu izabrao prije postanka svijeta te nas predodredio za posinstvo jer mu se svidjelo u njemu sve obnoviti (usp.

Ovaj plan Božje ljubavi ostvaruje se po posinovljenju. U ljubavi nas predodredi za posinstvo za sebe, po Isusu Kristu (5).

I konačno, neka ova riječ bude usrdna molba svima koji vjeruju da u Isusu Kristu imamo posinstvo i mir, da ne prestanu uzdizati svoje molitve Bogu, gospodaru života za sve naše obitelji, za muževe, žene i djecu i za sve, često mučne i teške situacije kroz koje prolaze.

To je, poručuje Pavao u ulomku iz Poslanice Efežanima, izbor kojim smo mi kojima u dio pade da budemo na hvalu slave njegove, izabrani prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim i predodređeni za posinstvo po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, da bi sebe i svoj život staviti Bogu na raspolaganje u ostvarenju njegove volje, a ona je uglaviti u Kristu sve na nebesima i na zemlji.

Čovjekov odmor znači njegovu slobodu i njegovo posinstvo: ne znači samo prestanak rada, nego i radosno življenje na sliku Božju.

To posinstvo primamo posredstvom Crkve, na dan krštenja.

Ali, sada nam nije znano kada će se to zbiti, premda - kako kaže sv. Pavao u Poslanici Rimljanima - »u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela« (Rim 8, 19 - 23).

4 A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan 5 da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. 6 A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: " Abba

Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje; njihovi su oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove.

I mi, koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.« (Rim 8,22 - 23)

Liturgija Bezgrješnog začeća bira dva odlomka s početka Poslanice Efežanima, u kojima se osobito značenje pridaje »predodređenju za posinstvo« koje se ostvaruje »po Isusu Kristu.« U uvodu, koji neposredno predhodi ovim odlomcima, pisac Poslanice predstavlja se kao »Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa« (usp.

Ključne su riječi »izabra«, »predodredi«, »posinstvo« (rr. 4 - 5).

Čovjek je izabran, pre dodređen za posinstvo, to jest da bude Božji, još prije postan ka svijeta.

Vjera u Krista je prvi i nužan korak za ponovno rođenje, ali bez krsne vode ono je nepotpuno i ne može nam dati novozavjetno posinstvo.

Kada dođe punina vremenâ, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi, te primimo posinstvo« (Gal 4,4 - 5).

I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. (Rim 8, 22 - 23) Ako se prekine ta pupčana vrpca koja nas veže s onim vječnim životom, stvorenje koje nastaje, pobačeno je.