ima svakakvih životnh situacija nije svima isto: uspjeti naći posao, zadržati se, svaka je životna priča drugačija problem je uvijek u unutarnjim traumama koje nosimo iz svojh života a one su uzrok svih naših životnih kupusa i kupusnih situacija najbitnije: ako je ikako moguće pobjeći dalje od onog ili onih koji su nas izranili oprostiti vidjeti gdje si smeten i bojiš se i okružiti se s bar jednim dobrim prijateljem koji ti daje pozitivu i doživljaj tebe kao vrijedne osobe u prvoj fazi, ljudi nesvjesno i pozitivni oslonac miniraju jer su navikli na autodestruktivno ponašanje, to je crna shema u kojoj se predugo nalaze i na taj način sebi dokazuju da su ni zašto, što im je ranije netko drugi duboko u njih usadio ali to ne čini njihov zdravi nego izranjeni dio, koji vrišti, plače, koji je malo dijete-zapravo kako su mame i tate najčešći uzrok naših neprihvaćanja samih sebe, taj dio se bori sa tim problemom kad osoba toga postane svjesna -, što je uzrok i da nije partner onaj koji ih je ranio i da im više ti ispadi i ne trebaju onda se dobija kontrola života natrag u svoje ruke. tvoj momak ima rane duboko u sebi-porodične i srami se, a nema se čega sramiti al nesvjesno se ponaša autodestruktivno i zatire put svojoj sreći naravno da je to moguće promjeniti, ako shvati i ima podršku a očito da je kod tebe ima jedini problem je tu, da li je njemu zaista stalo do tebe, ne radi sebe nego radi tebe ako se ponaša destruktivno samo radi trauma-ok ali ako još nije zadovoljan svojim izborom-e to je već druga priča e da, kako dobiti iskren odgovor od njega, kad je očito da je trenutno u kupusu i da ga možda ni sam ne zna ili ne želi znati ne znam ali vam obojema želim sreću tebe nisam dodirnula jer ne može se baš nešto o tebi iščitati ali je najvjerojatnije, kao i s većinom nas da i ti nosiš neke svoje priče i tek kad svatko od nas skuži svoj problem i kad imaš vezu gdje se udobno o svemu tome može pričati, onda je moguć zajednički napredak