mislim da nemaju ni kvalitete ni kvantitetnih dobara u suprostavljanju kritika vec pokojeg ekstrema sa strane ili osobno kao nekad autokrati... -:))

Kakvi su to pojedinci autokrati koji, dok predstavljaju dobru volju naroda, bi odvajali dijelove teritorija u ime demokracije na štetu Hrvatske kao samostalne i nezavisne države.

Po cijenu opà ¦ eg dobra u pokrajinama Hrvatske, neki autokrati bi htjeli biti makar polubogovi.

Autokrati stvaraju zakone po vlastitoj mjeri, kako bi štitili sebe i ono što je proizišlo iz zamisli dok su vladali u pravcu da su sami sebi svrha.

Autokratu naroà ito smeta znanje pojedinaca, pa je u stanju obezglaviti narod kojim vlada, što su à inili vladari autokrati kroz povijest i tako nesvjesno pripremali narod za nestanak sa Zemlje.

Suđenje egipatskom predsjedniku uzdrmalo je arapske zemlje kojima su vladali autokrati i činili se dotad gotovo nedodirljivima.

Često smo uvjereni da savršeno demokratski razgovaramo, a ustvari komuniciramo kao diktatori, autokrati, neupitni šefovi i gazde

Takav opći stav temeljito njeguju vladajući autokrati iz njihove perspektive jedino osiguranje njihove vladavine je opće stanje letargije u društvu.

U tom razdoblju nestabilne, manipulirane i korumpirane marionetske vlasti u kojoj su se izmjenjivali za SAD podobni vlastodršci, često autokrati i diktatori poput Gerarda Machada i Fulgencia Batiste (1934 - 44. i 1952 - 59), Kubanci su postajali sve nezadovoljniji pa su zaredali brojni štrajkovi i demonstracije.

Pojedina neslaganja s Mesićem " neće niti ubuduće ugroziti suradnju ", napomenuo je Račan, pojasnivši kako " predsjednik Mesić možda nije bio uvijek toliko ozbiljan kao što bi bili autokrati, bio je duhovit, nadamo se da će takav biti i ubuduće, no znao je kontaktirati s građanima, koji mu niti njegove greške, kojih je imao, nisu uzimali za zlo, ostao je građanima blizak ", pojasnio je Račan.

Što se tiče odnosa vlasti prema otporašima, Šikman tvrdi da autokrati uvijek izriču iste fraze? strani plaćenici, domaći izdajnici, agenti CIA-e, i u Srbiji, i u Gruziji, i u Ukrajini.

Ali, Franco, Musolini, Pavelić su bili autokrati, diktatori, režimisti koji su nanili velika zla i vlastitom narodu, ali prvenstveno prema drugim rasama, vjeroispovjestima, hendikepiranima.

Ne zaboravimo, skoro svi stranački čelnici već u svojoj " kući " zapravo su autokrati, pa nerijetko i autisti, a drukčije mišljenje i demokracija kao takva zapravo im ide na živce.

Kako autokrati gube poziciju u stranci brže od liberala, Čačić je izgubio utjecaj u HNS-u i prije no što se nadao.

Nacionalna kultura opće je dobro, temelj narodnoga identiteta: kazalištem, koje velikim dijelom sudjeluje u kreiranju i percepciji takva identiteta, ne mogu i ne smiju upravljati ni poslušni, klonirani činovnici, ni samovlasni (i samoljubivi) menadžeri, a bogme ni autokrati koji osobnu sklonost grandomaniji i tiraniji obavijaju plaštem velike Umjetnosti.

Objasnili smo im da autokrati vole da postoji više malih organizacija, koje tako nemaju snagu.

Još jedno bi htio istaći - imao sam prilike raditi s ljudima koji su slični Jobsu (u smislu da imaju sjajne ideje i vizije, ali su prilično odrešiti autokrati bez sluha za bilo koga drugog tko ima sjajne ideje).

Izlaz iz takvih podmetnuitih nam vožnji sporednim kolosjecima je negiranje vrijednosti svim osobama koje su bile diktatorski zločinci i/ili autokrati, kao i njihovim najbližim suradnicima, ali i potomcima im koji pokazuju isovrsnu nečovječnost i nagone za izazivanje umjetnih podjela među Hrvatima.

Nije se radilo na team buildingu, mentorstvu, šefovi su bili autokrati, što je i razlog zašto sam »pobjegao« u inozemstvo da nemam šefove.

Pošto, nažalost, postoji opravdana sumnja da Pavića i njegove patrone ne brine opskurni proces koji je pokrenut na temelju gluposti ali i poznatoga hrvatskoga jala (nek susjedu crkne krava), pošto se ovdje želi zakamuflirati politički sponzorirano novinarstvo koje je na udaru (ne tvrdim da je savršeno) onoga koji propitkuje činjenice i želi biti, što i mora, svima oporba, te pošto je novinarima izvan metropole puno teže kada ih gaze nemilosrdni autokrati, korumpirani vladari i regionalne trčkaruše, molim preostale kolegice i kolege da budemo solidarni s urednikom ZDNewsa.

Možda kada bi uveli takav jedan experiment kod nas u RH bi se stvorila jedna ekipa koja razumije i vidi kako vlasti u Rh se ponašaju poput autokrati kontrola medije, policijska država (nemaš slobodu kretanja), zabrana javnog istupanja nekima, zabrana okupljanja na određenim trgovima, registracije sa oznakama gradova (label), JMBG, OI, Porezni brojevi itd itd itd....

Zagrebom kao i Hrvatskom u kontinuitetu vladaju Titovi komunisti, boljševici i Staljinisti, autokrati i diktatori, a nadasve zločinci koji s demokracijom veze nemaju, oni i dan danas vedre i oblače i na stari dobri udbaški način obračunavaju sa svim svojim protivnicima.

A da stvar bude veselija ti odmetnici u pravilu pojedu povijesna govna: ili ih tkogod zatuče cepinom, ili nakon nekog vremena postanu još i veći autokrati od onih kojima su to spočitavali.

On piše o autokrati Tuđmanu često ga u svojim člancima naziva tiraninom a to mu je najbolje odgovorila novinarka Tanja Torbarina da je Tuđman bio tiranin kojeg se nitko nije bojao, u samom tekstu se vidi zbog čega su smjenjeni novinari-urednici HTV-a

... tirani, despoti, samozvani lideri, autokrati, nepotisti, narcisoidne figure, psihopate i svake vrste samoproklamiranih spasitelja su terorizirali i maltretirali populaciju.

Joj, frka, di su neprijatelji, nađite mi nekog odmah, izmislite, ne znam, jaaaooooo majko moja..... nađite neprijatelja, stvorite strah, a iz straha dolazi mržnja, to je staro pravilo totalitarističkog vladanja, komunisti su stalno vidjeli neprijatelje, Tuđman isto, dr Ivo isto, eto i Jace, a istina je da su upravo oni najveći neprijatelji i ako se nekoga treba bojati to su autokrati, naročito debilni i retardirani autokrati kao Jaca i 99 % hdezeovaca.

no opet, bez obzira koji je stvarni cilj i kakav ce biti konacan rezultat (samostalnost latinske amerike ili nekakav nesretni iznenadni preokret), ono sto ne moze veseliti ni u kojem slucaju je stvaranje takvih monolitnih nadnacionalih struktura koje u svojoj osnovi rjesavaju primarno ekonomska pitanja i samim time probleme gotovo pa iskljucivo onih koji u rukama drze kapital, pa bili to oligarsi samoprozvanog slobodnog trzista ili populisti autokrati poput Chaveza.

Jer, realnost je investitorima i investicijama itekako jasna; 1. narodu bi se oduzela vlastita imovina da bi se ustupila kojekojoj fizičkoj ili pravnoj osobi; 2. čak ni sredstva koja koja bi potom bila plaćena, za otetu imovinu narodu (jer narod nitko ne pita želi li svoje dati na prodaju), ne bi bila ni data pravom vlasniku narodu, nego iskorištena za daljnje parazitsko življenje i održavanje oligarhije na teret naroda. 3. novi vlasnik imao bi sva prava onda i braniti ikome iz naroda pravo na daljnje korištenje nekojega atraktivnog prostora (na moru, kopnu, vodama), ili korištenje bilo koje imovine upisane na investitora (bilo da su u pitanju vode, šume, obala, cesta). 4. u nedostatku domoljublja, ideja i vizija za održanje (a kamo li i razvoja) društva i naroda, i dalje bi vodeći autokrati oligarhije odrađivali iste pljačke i otimačine imovine od naroda i još bi ih zakonito nazivali čak strateškim ulaganjima ili strateškim investicijama, pa bi kupusanje Hrvatske bilo nastavljeno posve neometano do totalnog uništenja Hrvatske.

Nostalgije za diktatorima imaju brojne uzroke, od kojih je jedan žaljenje za vremenom kad su države koje su ti autokrati stvorili bile važne na svjetskoj pozornici.

Kakvi su to autokrati s pretenzijom vladanja nad duhovnim životom Hrvata dok pokazuju na prostorima Hrvatske uglavnom volju za golom egzistencijom.