Eksperiment namjere je nadogradnja otkrićima autoričine prve knjige Polje u kojoj su zabilježena otkrića koja ukazuju na postojanje kvantnog polja energije. Polje nam je predstavilo sliku isprepletenog svemira i znanstveno objasnilo mnoge ljudske misterije, od alternativne medicine, duhovnog iscjeljivanja, pa do ekstrasenzorne percepcije i kolektivne podsvijesti. Eksperiment namjere na mnogo vam načina pokazuje kako sve te informacije možete primijeniti u svakodnevnom životu.

Light-boxovi ili svjetlosne kutije, u današnje vrijeme rabljene kao efektan reklamni medij, u Ivane Pegan postaju trodimenzionalni isječci estetizirane autoričine zbilje.

Izabravši dvije epizode Gromačina romana, Krivac je slikama ispričao dvije priče o jednom odrastanju, zadržavši izvorne autoričine rečenice.

Izložba Slavonija i Srijem u srcu odraz je autoričine zaljubljenosti u ove krajeve.

Knjiga je podijeljena u nekoliko cjelina koje obuhvaćaju aforizme, epigrame, kratke priče, šale, anegdote, legende iz naroda i autoričine osobne " mrđalice ". 83. Pavičić, Josip, književni kritičar, 1944 - Ako smo šutjeli, što je ovo?: dnevnik 1973./1974./1975./Josip Pavičić.

U sedmom poglavlju objavljeni su preslici dokumentarne građe koji potvrđuju autoričine teze te imensko kazalo.

U detaljnom opisu njihovih strategija, pobjeda i gubitaka, te u nijansiranju značenja u dijalozima leži glavna snaga autoričine naracije.

- Tekst je čitak, analitičan, znanstveno hladan, s odmakom koji je hvalevrijedan; ne uočavaju se autoričine simpatije ili antipatije prema ikom, tvrdi Duda.

Priliku za ostvarenje svog prvog dokumentarnog filmova dobili su: Smirna Kulenović za scenarij Ispit zrelosti (priča o generaciji autoričine majke koja tek nakon dvadeset godina ima priliku organizirati svoju srednjoškolsku maturu koju je onemogućilo ratno Sarajevo), Kaja Šišmanović iz Zagreba za Kak je doma (autorica priča priču o burnom razvodu svojih roditelja sa elementima komedije), Filip Topolovec i Kristijan Lončarić iz Zaboka za neobičnu priču Super Mario (priča o prijateljskom odnosu koji autori imaju sa svojim školskim kolegom koji je u invalidskim kolicima; autori preispituju vlastite predrasude ali i usuđuju se pitati i o seksualnosti osoba s invaliditetom) i najmlađa polaznica Kampa Slobodna zona Junior, petnaestogodišnja Ana Irga iz Beograda za scenarij O lajanju i trčanju (duhovit osvrt na položaj pasa lutalica u Beogradu).

Ponajprije, karakterizira ga za teorijska djela ne tako uobičajena neposrednost, koju osigurava prisutnost autoričine osobnosti u mnogim tekstovima, ali i, da posudim naziv iz kazališne terminologije, in-your-face pristup u kojem je bez puno okolišanja čitatelj suočen s glavnom tezom teksta, nakon koje slijede potvrde iste.

Na plošnim i koloristički snažnim pozadinama bez i najmanjega traga autoričine intervencije kistom, motiv pipe pomno je smješten u kadar slike.

Ispunjena je likovima iz slavenske mitologije, usmene predaje i autoričine mašte, a u njoj nalazimo pretkršćanska i ranokršćanska načela.

Nagrađeni rukopis Kad otok putuje zanimljiva je putopisna storija o biljkama koje su simbol jednog kraja, ali i autoričine životne i literarne čežnje.

Knjiga je napisana iz vjerodostojnih dokumenata koji potvrđuju sve autoričine navode, i zbog toga zaslužuje svako priznanje.

Tko je pročitao roman Dunje Robić Abelarova pisma, jedno od najvažnijih djela hrvatske proze iz druge polovice 20. stoljeća, koje spisateljicu svrstava o bok velikih pisaca imaginarne povijesti kakvi su Marguerite Yourcenar i Michel Tournier, sa zanimanjem će posegnuti za njezinom poezijom, objavljenom tek nakon autoričine smrti.

Nakon nedavne autoričine smrti njezin se Žuti maslačak, u kojem u dvije scenske postave s veseljem sudjeluje čak stotinjak djece, napokon uspeo i na plesnu pozornicu, u režiji autoričine sestre, priznate plesne umjetnice, koreografkinje Tihane Škrinjarić, koja je okupila izvrsne suradnike, za dramaturgiju Željku Turčinović, glazbu Adrianu Kramarić, za songove Zorana Jašeka, za scenografiju Martu Crnobrnja, a za kostime Mariju Žarak, i oni su se potrudili ostvariti predstavu na visini prigode svojevrsne posvete autorici, te na taj način možda potaknuti i buduće izvedbe dječjih igrokaza (okupljenih u zbirci s ilustracijama Ivice Antolčića Začuđena zemlja i oko nje) Sunčane Škrinjarić.

No, premda lik kojeg portretira suludi Michael Caine sada više nije profesionalni vojnik kao u romanu, nego postaje posthipijevski bivši anarhist, Cuarón očito nije mogao izbjeći autoričine biblijske referencije.

Knjiga se naslanja na autoričine već prethodno objavljene publikacije, knjige: Posrednici engleske književnosti u hrvatskoj književnoj kritici u razdoblju između 1914. i 1940. godine; U potrazi za Weimarom; Tekst, izvedba, odjek te neke zasebno objavljene teatrološke radove.

O njenom je radu Mario Beusan napisao: Dugogodišnje uporno istraživanje tehnike nanošenja slojeva transparentnog emajla na izbrazdane tanašne bakrene folije urodilo je velikim iskustvom i stvaranjem jedne nove autoričine tehnike emajliranja, pa se ona tako svrstava među u nas malobrojne vrhunske poznavatelje emajla.

U zaglušnom ritmu hard-core techno mikseva, dvostruko zastrašujućom djeluje pojava Franka B. i njegovih crvenih križeva; njegova tetovaža, kao i metalom optočeni zubi, dio su autoričine noćne more, no istovremeno i katarza u kojoj se ona oslobađa mračnih naslaga vlastite podsvijesti.

Terra Vermin nastavak je autoričine provokacije u tome smjeru.

Nosivi film programa, s naslovnim radom cijele retrospektive, Broken Pieces, upravo je to: sabrani djelići autoričine intime skupljeni u počast 2000. godine porušenoj zgradi London Film-Makers Co-operative, što je zabilježeno u dojmljivome prvome dijelu rada, zapravo work-in-progress bilješki o kultnoj instituciji koja je u pod svojim okriljem iznjedrila neizmjerno mnogo autora i još neizmjernije više filmova i dukumentiranih relikvija za svaku buduću historiografiju alternativnog, odnosno avangardnog filma.

Autoričine intervencije bojom na već otisnutim listovima gotovo su školski primjer kako one (boje) u svim svojim bezgraničnim kombinacijama i međusobnim odnosima mogu djelovati na promatrača, pa jedan te isti motiv interpretiramo tako da ga smještamo u različite okolnosti u različitim dijelovima dana ili noći.

U ostatku teksta možete pročitati i autoričine stavove o političnosti književnosti, o striptiz-kulturi i brojne druge sitne dojmove koje se ne može tek prepričati.

Naime, ta su lica najčešće stara i izborana, poput autoričine bake u spomenutom filmu.

Izložba fotografije, kao što i sam naslov kaže, prikazuje autoričine prijateljice

Ono što se tek naslućuje, a možda se i više trebalo ustrajati na tome, ispreplitanje je autoričine svakodnevnice i svijeta njezinih romana, od autoritarnog oca do bolesti i feminističkih aktivnosti, različitih trenutaka prošlosti i sadašnjosti koji je oblikuju i kao osobu i kao autoricu/umjetnicu.

Iz vrlo jednostavnog razloga autoričine dramske analize (a knjiga se pretežno sastoji od istih) utemeljene su u njezinoj stručnosti.

Prethodnu knjigu Daše Drndić kritika je (pa i publika) vrlo dobro prihvatila, konstatirajući autoričine izvrsne pripovjedačke sposobnosti, njezin smisao za uvjerljivu fabulaciju, uporno i obimno istraživanje građe, detaljno poznavanje povijesti, posebice one koncentracionih logora i etničkih čišćenja, kao i ponovno stvaranje one bolne atmosfere njezinih prijašnjih romana u snažnoj emotivnoj priči s obiljem autobiografskih elemenata.

Naslov koji priziva monumentalno djelo francuskog povjesničara Pierrea Nora (Les Lieux de mémoire Mjesta sjećanja, 1984. 1992.), navodi na autoričine preokupacije pamćenjem/sjećanjem, inicijalnom temom predstave, temom koja je inherentna plesnoj umjetnosti koju je teško ili nemoguće opredmetiti, čineći problematiku memorije temom interesa mnogih drugih plesnih umjetnika, spomenimo samo neke nedavne radove domaćoj sceni bliskih autora poput J.