U knjizi je zapravo prisutno mnoštvo tema koje se tiču piščeve obje domovine i BiH i Hrvatske, zahvaćajući mnoštvo raznolikosti u smislu postojanosti vjerskog u današnjem društvu, samog propitivanja duhovnosti, smisla kroz one pozitivne ali i teme koje se nerado potežu u javnim okvirima.

NJEMAČKA Njemački nobelovac Günter Grass u svom rodnom gradu Gdanjsku, unatoč nedavnim polemikama oko piščeve ratne prošlosti, sljedeće će godine dobiti muzej.

To možda zvuči paradoksalnim zato što je maloprije bilo riječi o zanijemjelosti u šutnji kao posljedici muke piščeve sa samim sobom i sa svijetom - muke koja danas ima samo drukčije obličje.

Navodeći promašaje u Orwellovim predviđanjima mračne budućnosti, autor utvrđuje kako je protok vremena utjecao na to da njihova književna vrijednost posve blijedi do te mjere da najpoznatije piščeve romane 1984. i Životinjsku farmu, Žic naziva pamfletskom književnošću.

Istom pola stoljeća poslije piščeve smrti uopće je došlo, doslovce, do riječi, kad su od 1956. do 1958. prvi put tiskana Sabrana djela u redakciji Dragutina Tadijanovića (bez Iznakaženih te opernog libreta Kad slijepci progledaju koji se pojaviše u 3. izdanju 2000. i, naravno, do danas nepronađenih izgubljenih pjesničkih, proznih i dramskih tekstova).

Djelo mu je pokazala Eva Gabrielsson, Larssonova dugogodišnja partnerica, ubrzo nakon piščeve smrti 2004. godine.

Za posjetitelje će biti organiziran bogat kulturno-zabavni program: analize i čitanja piščevih djela, projekcija TV drame Karneval, praizvedba kazališne drame Ruke po Ranku, predstave Glorija, Kiklop i Maestrova smrt, obilazak piščeve rodne kuće i ključnih mjesta iz njegove proze, koncerti, itd.

A Efraim Ziher to objašnjava ovako: »Židovstvo, kao nešto različito od judaizma, nije toliko pitanje biografije, koliko piščeve potrage za spisateljskim identitetom i jezikom kao moralnim i kulturnim šiframa.«

Dakle, kroz piščeve portrete pokušao bih izraziti karakter njegova djela.

Krležino je djelo kompleksno i u njemu se, bez obzira na motive, nužno projicira nešto od piščeve osobnosti.

Potonji naime rabi činjenice iz Barriejeva života no pritom ih preslaguje i preinačava po potrebi, prekrajajući ih u fantaziju, na taj način, umjesto od standardnog suhoparnog iznošenja fakata, ulazeći u samu srž, esenciju piščeve osobnosti; radije no za puki biopic bivajući zainteresiran za prikaz bogate Barriejeve imaginacije.

Roman, koji je odmah postao bestsellerom stoji na kraju piščeve rane, pretklasične stvaralačke faze, a kao jedini roman zauzima i jedinstveno mjesto u njegovom stvaralačkom opusu.

Ipak, da bismo ušli u trag biblijskih pisaca, koji su uskladili svoja gledišta s glavnim i pomoćnim argumentima u nizove povezanih misli, mi moramo znati kako pronaći piščeve gramatičke tragove u tekstu.

Tu je u prvom redu roman Ispovjed suvišnog čovjeka koji se bavi nekim biografskim elementima iz burne piščeve prošlosti.

Kako je riječ o romanu s ključem koji razmatra osjetljive društvene teme, piščeve su namjere označene opasnim na jugoslavenskim prostorima za sredinu osamdesetih godina, pa je djelo za neko vrijeme bilo isključeno iz javnosti.

Poneki od njih pozajmljeni su iz istorije kao na primer: Sava Vladisavljević (" Blejzer boje mora "), Kuvelja Grk (" Jedanaesti prst "), Gavril Stefanović Venclović (" Silazak u Limb "), dok su drugi plod piščeve imaginacije.

Sreća za organizatore što je dobar dio prisutnih došao iz piščeve zemlje jer naša hrvatska kazališna publika uglavnom nema ni toliko liberalne poglede ni jak želudac te bi već odavno ispraznila ionako neveliko MCUK-ovo gledalište.

Kamova, znanstvene i publicističke radove drugih autora o Kamovu, događanja u okviru obilježavanja 100. obljetnice piščeve smrti te ostale vijesti vezane uz promidžbu čitanja i recepcije Kamova kao najvećeg riječkog i hrvatskog pisca.

Prvo važnije djelo " Iskušenje Zapada ", nacrt je piščeve filozofije povijesti u obliku dijaloga između Istoka u buđenju i Zapada u sutonu, a ideje iz toga će i dalje razrađivati u esejima i romanima.

Usredotočenost na zadatak mijenja i piščeve odnose s uvriježenim okružjem u kojem je dotad zaštićeno obitavao, ali i njegovu percepciju svijeta, kao i njegovu osobnost.

Možda će se paradoksalnom doimati tvrdnja da najveće vrline romana proizlaze iz piščeve spremnosti da minimalizira svoje zahtjeve i priču o jednom 34 - godišnjaku svede na intimnu kroniku u kojoj se zrcali stvarnost postratne i posttranzicijske Hrvatske.

Rukopis Piratskih širina pronađen je u računalu Michaela Crichtona nakon piščeve smrti, premda je poznato da je na njemu radio najmanje od kraja sedamdesetih.

Prvu pjesmu objavio je u 1893. u zadarskome " Narodnom listu ", prvu knjigu " Slavenske legende " sedam godina kasnije, a posljednji rad, esej " Čitajući Kranjčevića " objavljen je godinu nakon piščeve smrti.

Njegovi likovi: Bosanac, Hos, Štef, Petar, Đinks, Međimurac, Franjo i ostali, kojima je Deda (Antun Jozing) nadjenuo imena štiteći njihovu želju da ostanu anonimni, živi su ljudi a ne likovi iz piščeve mašte.

Glede piščeve političke esejistike posvećene svjetskoj politici, još je vidljivija dihotomija između sjajnih uvida u političke makinacije međuraća i apologetike komunističke ideologije.

Planirano je bilo da se u vili izlože piščeve knjige, ploče, pokućstvo i slike, kao i radio, gramofon i preparirane životinje, ali i fotografije koje svjedoče o njegovoj ljubavi prema ribolovu, lovu i boksu.

Preuzevši ono Vilovićevih dokumenata i rukopisa što je preostalo iza smrti piščeve supruge Natalije, sveučilišna nastavnica dr. sc. Gordana Vilović, čiji je djed Ivan bio književnikov brat, preuzela je obvezu i prema Đuri Viloviću piscu i prema hrvatskoj književnoj historiografiji.

Roman je neobična kombinacija stvarnih faktografskih podataka i piščeve bogate mašte.

Godinu dana nakon piščeve smrti objavljen je nedovršeni roman Bouvard i Pécuchet (Bouvard et Pécuchet, 1881), " enciklopedija ljudske gluposti " i satira na građansku civilizaciju, na pozitivizam i scijentizam 19. stoljeća.

Ali s one strane ogledala, piščeve, ima puno manje romantike... u nekadašnjoj netržišnoj ekonomiji pisci su dobivali 10 - 20 % od prodajne cijene, danas je taj postotak znatno manji, distribucija je netransparentna i isto je gledati u staklenu kuglu ili čitati izvještaj izdavača... podjednako pouzdano.