skužila sam da totalno dijelim dan na tri dijela. a možda se i inače dani dijele na tri dijela samo sam ja to tek sad shvatila? a? ma brige me. ovak, jutro - oboooožavam, em što imam najmanje bolove i mogu sve, zapravo se svako jutro zavaravam da sam napredovala puno više nego što jesam, jer u tih prvih sat vremena od ustajanja mogu sama bez problema i obuć šlape, i umit se i skuhat kavu i onda ono najdraže, u miru i tišini pustit muziku i sjest za kompjuter. kakvi su to mir i tišina ako pustim muziku? ma... onda dođe recimo podne, pa do negdje sedam navećer. e taj dio dana mi nije baš drag. i prođe nekako, šta ja znam... ko da nisam opuštena i sve nešto obavljam, telefoniram, spremam, kombiniram i planiram. taj dio dana bih ja malo skratila, dosadan je brate. e i onda od sedam na dalje, do spavanja, opet milina. opet ko da se sve nekako smiri, utihne i opet ja na komp i samo bih nešto pisala, crtala, čitala. problem je jedino što me sve boli u tom trećem dijelu dana. a valjda sam onda i najdosadnija jer uglavnom govorimm: jao, u p...., uf, jebemu, auuu, daj pomozi, iaaaaaa i tak, mala neartikulirana e i da da, ja sam sad na bolovanju, neradnica, pa su moji dani taki... dobro nije sad da sam danguba, svaki dan pogledam film-dva... to se računa ko neš pametno, kaj ne.... onda kad me nazovu moji prijatelji... pffff, to su razgovori koje jedan neobrazovan čovik ne bi mogao uopće pratit, viša inteligencija.... šta još šta još... aha pišem svaki dan, nešto kao dnevnik, molim lijepo to je isto umjetničko izražavanje... pa je, nisam ni ja za bacit ovaka bolesna, ma kakvi.