Činilo se da ima u sebi nešto avarske krvi, za razliku od Mire, koji je imao široko autohtono dinarsko lice.

Hrvati se spominju diljem kaganata jer su bili dio avarske sile, i kao takvi su došli i ovdje, zajedno s Avarima, a potom su se svadili s njima (možda i uslijed bizantskog rovarenja) i potamanili ih te se nesmetano naselili diljem Dalmacije, kao i na rubne dijelove Panonije i Ilirika, a tu su i danas.

Dubrovnik je osnovan vjerojatno u prvoj polovici VII. st. nakon propasti obližnjeg Epidauruma (današnjeg Cavtata) u toku slavensko-avarske provale u Dalmaciju.

Za to postoji vise logicnih objasnjenja a jedno od njih je da bi naziv " hrvat " mogalo biti imenovanje zapovjednika samostalne utvrde koje su slaveni, po slabljenju Avarske vlasti postepeno preuzimali.

Radilo mu se uglavnom o tome da Carski grad i Carstvo bude u svojoj matici oslobođeno od ove vječne, grozne avarske opasnosti.

Ondje nije bilo više avarskoga vladanja ni avarske sile, a sjedjeli su barbarski narodi, koje je car Heraklije sjedinio u savez protiv Avara.

Govorio je o ostacima avarske kulture poput onih izrezbarenih jelenih rogova i ukrasnih djelova garniture pojasa rabljenih u hramu.

Baš je nedavno prispio glasnik i donio pouzdane vijesti da se i u Traciji i u Meziji opažaju avarske i slavenske čete, a tamo više Hersoneza opet se viđaju u velikom broju i kao u nekom skupljanju male slavenske lađe.

Još istog su dana došli do dalekih tustih pašnjaka, gdje su opet naišli na avarske logore i šatore.

Stoga su u svome ratnom vijeću zaključili da se krene najprije na zapad, pa da istom na zapadnim stranama Velike Hrvatske krenu na jug, gdje nema više avarske oblasti, nego se steru krajevi, vjerni kralju Samu i hrvatskoj državi.

Ovi pobjednici avarske sile, koji su ih istjerali iz tako prostranih i mnogih krajeva, davaju najveće jamstvo da bi mogli i dalje savladavati Avare.

Slavenski im vojnici u četi protumačiše da su to avarske žene, a ono na Dunavu da bijahu Slavenke.

Stali se gotovo gubiti u zanosnim riječima, govoreći o dragoj domaji, a toliko mučenoj od skitskoga zla, od avarske muke

Naravno da nisu došli na poziv, niti ih je zvao, niti je ikad čuo za njih dok nisu sami došli ovdje, i to su došli kao dio avarske horde, a kao HRvati se spominju tek kad se sukobljavaju s Avarima, jer do tada nije bitno Bizantu što su Hrvati.

U tim su gomilama bile gotovo same avarske žene.

U tom su pak utvrđenom mjestu sjedjele brojne avarske čete kao straža.

Hrvati se uključuju u borbu protiv avarske premoći i nakon pobjede naseljavaju današnje prostore.

Provalom Huna u Europu započinje za najveći dio kontinenta vrijeme stalnih nestabilnosti uzrokovanih seobama germanskih i slavenskih plemena, kao i čestim provalama Huna, Avara i Bugaraa Takva situacija traje do oko 800. g. i konačnog sloma avarske države od strane Franaka predvođenih Karlom Velikim.

I kod porta Andetria na istočnoj strani i kod porta Caesarea kod južnog zida dvaput su već pobjedonosno odbili strašne avarske navale, te su ležale čitave visoke hrpe neprijateljskih lešina.

Iz doba ovog najranijeg slavenskog naseljavanja nisu do sada na Velebitu pronađeni nikakvi tragovi, premda se predpostavlja da su upravo ovi Slaveni sa preživjelim Avarima poslije dolaska Hrvata i sloma Avarske moći činili narod slobodnih hrvatskih rodova i kasnijih feudalaca.

Srednjovjekovna zbirka nije dostupna posjetiteljima, premda sadržava mnoge zanimljive i vrijedne spomenike iz vremena seobe naroda - osobitu pozornost među tom građom zaslužuje opeka s urezanim grčkim natpisom pisanim tijekom avarske opsade i rušenja rimskog Sirmija (Sirmium, današnja Sremska Mitrovica), nalazi iz groba gepidskog ratnika iz Batajnice, srebrni nakit iz Čađavice kod Slatine i dr. Unutar srednjovjekovnih spomenika od brojnih vrijednih nalaza valja izdvojiti poznati natpis kneza Branimira iz Muća Gornjeg, s uklesanom 888. godinom.

Karakter te dvjestagodišnje avarske vlasti je toliko prepoznatljiv da ga je nemoguće zamijeniti s bilo kojim drugim političko-upravnim sistemom na tom pro - storu.

Ujedno su točno ustanovili i utanačili s Obrima kuda imadu voditi rimsku stražu, i gdje će posakrivene avarske čete dočekati rimske vojnike u zasjedi.

Gdjegdje bi tek na dalekim pašnjacima vidjeli i opazili kako avarske žene muzu kobile i nose mlijeko u kožnatim posudama prema svojim šatorima.

Gotovo iz najjužnijih i najistočnijih strana Dalmacije, koja se je prostirala na jug daleko do Epira, a na istok do Mezije, pridolazile su neprestano i žurno avarske čete i silni čopori.

Nestanak avarske vojne sile otkrio je da su glavninu pučanstva u avarskom kaganatu tvorili Slaveni, koji sada oblikuju svoje kneževine uglavnom pod franačkim vrhovništvom.

Naime, Slaveni su u početku oslonjeni na avarske tradicije, ali će se one s vremenom izgubiti dominacijom slavenskog življa, što potvrđuju groblja u Starim Jankovcima, Privlaci, Otoku, Vučedolu i Sotinu.

No što se više skretalo i dolazilo u unutrašnjost zemlje prema zapadu, sve bi češće nailazili na tragove strašnoga avarskoga gospodstva, i sve bi češće sretali pojedine avarske divljačke čopore, od kojih su se morali otkupljivati teškim haračem i mnogim darovima.

Dapače, kad je poslanstvo stiglo u ravnine, gdje više nije bilo snijega, a toplijim se suncem javljao proljetni zadah, redovito su viđali pred plugove upregnutu ljudsku čeljad, tjeranu od avarske ruke teškim bičem ili oštrom sulicom.

Starac, koji je predvodio ljude, poče sada pričati sve avarske strahote i grozne muke što ih svijet pati od Avara.