Nedeljnje jutro u Novoj Pazovi miriše na pometene avlije, umivenu decu koja strpljivo ćekaju svoje mame da ih povedu na pijacu, ispijenu komšijsku kaficu i obavezno zirkanje u šoljicu.... ali najlepši deo dana dakako je ručak kad svaka kuća peče svoj roštilj i mirisne kolaće ili štrudle s makom i mekane šarene torte.

fantastičan članak stipiću svaka čast na preciznom i točnom seciranju predizborne proklete avlije niskih strasti i pasa koji reže u toj avliji, čekajući svaki svog gazdu da mu baci kakvu kost za glodanje.Isus je rekao čuvajte se pasa.

Diplomski rad pod mentorstvom dr. Franje Grčevića Karakteristike pripovjednog diskursa Andrićeve Proklete avlije objavljen je u cjelini u časopisu Revija, Osijek, 1988. Na Filozofskom fakultetu je magistrirala 1990. temom Hrvatska himnodija od srednjeg vijeka do preporoda, a godine 1998. je doktorirala temom Hrvatska crkvena himnodija 19. st. (mentor: akademik Josip Bratulić).

dok hodamo kroz šumski tunel iznad nas visi nepokretno decembarsko nebo škilje zvijezde kroz spletove krošnji u sedam sati navečer ledene igle na grabovim ograncima otpadaju i lome se po nataloženom lišću puše jugo sjećam se Proklete avlije mahnitanja duhova u zraku grane se trljaju jedna o drugu škripe kao čeljusti kosturâ u kući užasa ispod umaštene uniforme tijelo mi je znojna opruga pritisnuta gravitacijom i strahom idemo u patrolu brisanim prostorom močvarna trava je vlažna i njeni duguljasti jezičci ližu nam šake koje stežu tamni metal pušaka rafal svjetlećih metaka u velikom luku odlazi iza brda kao đerdan serijski spojenih zvijezda padalica ne mislim da će meni ispuniti želje u tupom tijelu što misli na toplinu vatre, cigare i hranu na Azrino lice koje ne uspijevam sastaviti u mislima na ulicu Maršala Tita broj 89 iz koje sam istjeran na flašu karlovačkog piva od pola litre koju često sanjam kao metaforu slobode došli smo do pružnog nasipa kamenje je premazano mekim injem moje stražarsko mjesto je baš tu anonimno i beznačajno kraj drvenog praga gledam površinu Une namreškanu sitnim valovima gustu vodenu tamu rat je, kažu, revolucija u najčistijem obliku moj did Bećo Šehić je 1933. osnovao ćeliju KP u Bosanskoj Krupi zajedno sa svojim bratom Ismetom dvije godine je proveo u Jasenovcu oba su bili partizani moj drugi did, Almas Sedić, je sa Crvenom armijom ratovao na Sremskom frontu ja sam u lošem ratu poginulo mi je stotinu saboraca čijih se lica još uvijek sjećam mrtvi su gomila nepoznatih imena i prezimena na drvenim nišanima u dozlaboga lošem ratu niko od njih neće ostati vječno mlad kao Che Guevara lice sa visokotiražnih američkih magazina.

abakuse@ di ćeš đonom na dona kad nemaš ni noge ni kopačke, nego se samo kočeperiš s perjem polupismenog tetrijeba, kao ratobornog takvi kao što su ti, najčešće iz osobnog razgovora i iz prve ruke predstavljajući se katolicima, razastiru svoju profanu dušicu, vjerujući da će ih zaštitit autoritet veleučenih i utjecajnih profanih i crkvenih veledostojnika (da si ti vidio biskupa Perića, ti bi zanijemio) ali njihova golotinja ih izdaje u prenapregnutom citiranju autoriteta u najsmišnijoj formi.. pa tako netko tko se smatra kršćaninom, a očito i naprednim intelektualcom, podmeće jednom Kaćunku, teologu, filologu i novinaru a najprije katoličkom svećeniku koji se mahom regrutiraju iz sic zaostalih obitelji šta misliš da upriličim susret biskupa Perića, tebe i Kaćunka. bi li izdržao??? ti iz progresivne obitelji ja znam odgovor, jer takvi kao ti su; kao pljeva, kao cimbal što zveči, kao kuća sagrađena na pjesku jer takvi kao ti laju iz naoko zaštićenih virtualnih avlija, prosipljući svoje splačine po eteru ne bi li neku nespremnu dušu odveo u progresivu zato abakuse@ drž se svoje avlije i ne predstavljaj se katolikom jer ti.. ko te ima taj te nema.. o tom pojma nemaš i molim te nemoj objašnjavat ustroj RKC i nemoj se baviti prevoditeljskim poslom

Tišinu šume išikljale svud oko domaćinove avlije remete samo zvonca na kozama što se vrzmaju po široko ograđenom prostoru pod kestenovima.

Veće je znanje bilo uspješno muljati u vlastitoj avliji nego uhvatiti se ukoštac s vremenom, no s naše avlije uskoro skidaju tarabu (jer smo tako na referendumu odlučili) i naći ćemo se suočeni s polumilijarditim mnoštvom u kojem vladaju druga načela.

Uputi se drumom sada već asfaltiranim i stigne pred vrata avlije koja spava.

[ 1 ] Otarak ubrus, salveta; Sinija stol; Reduša žena, kuharica i poslužiteljica taj dan; Lenija poljski put; Lesa vrata na plotu, za razliku od kapije, kojom se iz dvorišta ili avlije izlazi iz kuće na glavnu ulicu.

Na uzvisini iznad sela Provo, kojih pet kilometara od Rujana, general Mladić i pukovnik Lisica nijemo su promatrali taj slom, tu vojsku što su je u bijeg natjerali junaci iz Avlije i onaj golobradi momčić iz Osijeka.

Karadžiæev pouzdanik i nakladnik Miroslav Toholj, u maniri nekadašnjeg ministra informiranja Republike Srpske, knjizi je odmah odredio mjesto u istoriji moderne srpske književnosti ni manje ni više nego negde izmeðu Andriæeve ' Proklete avlije ', ' Proljeæa Ivana Galeba ' Vladana Desnice i ' Tvrðave ' Meše Selimoviæa, a povukao je i paralele s Kafkinim Procesom i Joyceovim Uliksom.

Sam položaj Proklete avlije bio je čudan, kao sračunat na mučenje i veće stradanje zatvorenika. (I fra-Petar se često vraćao na to, nastojeći da ga opiše.) Iz Avlije se ne vidi ništa od grada ni od pristaništa i napuštenog arsenala na obali ispod nje.

Zaboravlja ono što je bilo i sve manje misli na ono što će biti, pa mu se i prošlost i budućnost slegnu u jednu jedinu sadašnjicu, u neobični i strašni život Proklete avlije.

Taj nadimak mu je odavno postao pravo ime i pod tim imenom je poznat ne samo ovde nego i daleko izvan zidova Proklete avlije.

Već prve godine Latif je, kad mu je otac umro, prodao veliku, lepu očinsku kuću u Novoj mahali i kupio jedno zapušteno, veliko imanje iznad same Proklete avlije.

Od Proklete avlije bilo je odeljeno senovitom raslinom sa šumom plemenitih drveta i čitavim sistemom raznih ograda i visokih zidova.

Kuća je imala veliko preimućstvo da je i vrlo udaljena od Proklete avlije i vrlo blizu njoj.

Po celom izgledu, po miru i čistoći, to je bio drugi svet, na hiljadu milja odavde, a ipak u samom susedstvu Avlije i nevidljivo vezan sa njom.

Ni najstariji i najlukaviji gosti Proklete avlije nisu mogli uhvatiti kraja ni konca toj Karađozovoj igri, koja je bila potpuno lična, puna neočekivanih i smelih obrta i smicalica, vrlo često u protivnosti sa svim pravilima policijskog rada i postupanja i sa opštim društvenim običajima i navikama.

Je li prešao prag ove Avlije, nije on nevin.

U prvi mah skamenjen od iznenađenja, čovek odjednom prikupi snagu i samo klisne iz Avlije, ostavljajući ono svojih sitnica da se čuvari i apsenici otimaju o njih.

U njoj nije bilo ponavljanja ni rutine, bila je uvek nova i rasla sama iz sebe, tako da je zbunjivala i najiskusnije, okorele i česte goste Proklete avlije.

Ceo svet, računajući tu i svet iz Proklete avlije.

Mnogobrojni apsenici, koji se, kao uvek, pred Karađozom bili povukli u svoje ćelije ili u najudaljenije uglove Avlije, nisu ništa od svega toga mogli da vide ili čuju.

Ali pričao je isto tako živo i sa pojedinostima i o životu Avlije kao celine i o zanimljivim, smešnim, žalosnim, poremećenim pojedincima ljudima u njoj; oni su mu bili bliži i bolje poznati nego razbojnici, ubojice i mračni zlikovci kojih se klonio koliko je mogao.

Pred kućom, s desne strane, virio iz sumraka ugao visoke avlije, a sve ostalo gubilo se izdaljega oku kao da nestaje u dubini.

Znak da ću morat na zavod il ću se usrat nasred avlije.

Zanimljiva je ' vjera ' u prokletu avliju... vjera pustih intelektualaca koja je dovela tu gdje smo sada i još će nas tu zadržavati neko vrijeme... dokle god bude vjere u ' proklete avlije ' i onih koji su se sposobni zakleti i prokleti.

Kad ih je moj zanesinjak volio posavitovat pitanjem ÂťA kako bi bilo, gospodo moja, da se i vi posvetite našim općinama? ÂŤ, oni su ga nazvali prostakom i svinjarem, zgrabili šešir i odteturali iz naše avlije.

Mladići produžiše svoju trku dalje od njega, a on se, zbunjen i uplašen, povuče u dno avlije.