Bili su polu nomadi, prezirani od starosjedilaca Babilonije zbog načina života, ali i uzrok straha zbog ratničkih vještina.

Na koncu se sam Tiglat-Pleser okrunio za kralja Babilonije, čime su po prvi puta u povijesti Babilonija i Asirija združene pod jednim vladarom.

To je možda i najsvjetliji trenutak u tamno doba Babilonije.

Iz toga razdoblja nema znatnijih materijalnih ostataka, ali ni podataka o životu unutar Babilonije.

Kr.), Kaldejac koji je okrunjen kraljem Babilonije nakon podbjede nad Asirijom kod Nipura i Babilona, 626. pr.

Od tada, grad je bio glavni grad Babilonije, mada je tokom vladavine Kasita bio nazvan " Karanduniaš ".

U ovom je razdoblju, zahvaljujući pripojenju Babilonije, došlo i do značajnog kulturnog utjecaja toga područja na asirsku civilizaciju, a posebice na književnost i religiju.

Marduk je, stoga, vrhovnom božanstvo Babilonije i štitnički bog grada Babilona iako možda potječe, djelomično, od starijeg sumerskog modela.

Istodobno smo zasad sigurni kako su od Babilonije naovamo u prozapadnoj predaji i očuvanju znanja zapaženu ulogu imali grčki etnik, kozmopolitska Aleksandrija i predeuropski Toledo i Cordoba.

Povijesni dokumenti tvrde kako je Kir Veliki uvjerio provincijskog namjesnika Gobriasa (ili Gubarua) da prijeđe na njegovu stranu, budući kako je njegova pokrajina Guteja bila od velike strateške važnosti, pa ju je Kir iskoristio kao polaznu točku za njegovu invaziju ostatka Babilonije [ 10 ].

Iz tih je pisama vidljiv postupni pad ugleda Babilonije, od sile kojoj faraon šalje zlato ne bi li imao njezine princeze u haremu, do znakova očite slabosti, kad se babilonski kraljevi žale jer u egiptu primaju asirske poslanike.

Po povratku iz Babilonije, područja plemena Jude i Benjamina pripala su perzijskom upravitelju Samarije, dok nije osnovana nova pokrajina Jahud kojoj su pripala oba plemena.

Elamiti zarobljuju i odvode posljednjeg kesitskog kralja Babilonije, a odnose ponovno i Mardukov kip.

To se odnosi na književnost, zakonodavstvo, religiju, društvenoekonomski i politički sustav, a najočitije je bilo na jugu Babilonije, gdje je bilo i srce sumerske civilizacije.

Slične je pohode vodio i Tukulti-Ninurta I., no on se upravio i protiv Babilonije, te dodao i to područje svome kraljevstvu.

Prema tim izvorima, Kaštiliaš, kasitski kralj Babilonije pobijeđen je i ubijen, a Babilon je opljačkan i razoren, dok je kip boga Marduka odnijet u Asiriju.

Na području Indije pak prve zapise o marihuani nalazimo u Vedama, a njegovu upotrebu prakticirali su i narodi na području Asirije, Palestine i Babilonije.

Objavio je knjige Uspravne jadikovke (Zagreb, 1968.), Hrvatski bard (Tübingen, 1976.), Zapis o smislu (Grossheppach, 1989.), Podanik Babilonije - Untertan Babyloniens (Zagreb, 1994.) i Hereze mukotrplja (Rijeka, 1995.).

Nakon ubojstva Tukulti Ninurte, Asirija prolazi kroz razdoblje stagnacije i pada, te dolazi do rasta moći Babilonije.

Nakon kratkog razdoblja u kojem nam je nepoznata povijest Babilonije, u gradu Isinu izdiže se nova dinastija, a njezin najodličniji predstavnik svakako je Nabokodonozor I. (oko 1133. - 1116. pr.

Ipak to govori o priličnoj moći Babilonije.

Negdje davno kod fra Linića sam detaljno išao u analizu bogova od Babilonije do Egipta i kakve su se transformacije tih istih bogova događale u tom putovanju od istoka ka zapadu ondašnjeg religioznog civilizacijskog kruga.

Glavni likovi u tom mitu jesu najvjerojatnije povijesne ličnosti: Nimrod (kojega spominje i biblijska knjiga Postanak 10,8 - 10), vladar stare Babilonije (negdje oko 25/6 st. pr.

Kr. raste moć Babilonije, a Nabukodonosor II. već kao prijestolonasljednik pobjeđuje faraona Neka II. i osvaja Asiriju, a potom i Siriju.

Riječna dolina predstavljala je i srce kasnijih carstava Babilonije i Asirije.

Kr., kada je konačno palo pod vlast Babilonije u vrijeme babilonskog kralja Nabukodonosora II..

Aramejske provale prisilile su ograničile su moć Babilonije i izazvale previranja unutar same države.

Legendarna ličnost Aleksandra Velikog koji je kao munja zablistao nad nebom Europe i Azije od Babilonije do Gangesa obarajući tisućgodišnja carstva, gradeći nove mramorne gradove i stvarajući jednu novu civilizaciju, bila je kroz vjekove vrelo inspiracija likovnih umjetnika i pjesnika.

Marko, ako si Hrvat iz BiH mogu te razumjeti zbog tamošnje prave Babilonije od jezika, ali, nemoj mi zamjeriti, kad ovako što primijetim uvijek zovem pozor u pomoć jer se možda radi u Velikosrbinu ili komunisti zamaskiranom u Hrvata.

Plutarh je u staro vrijeme zagovarao utjehu: Aristotel je bio iz Stagire, Teofrast iz Eresa, Straton iz Lampsaka, Glikon iz Troade, Ariston iz Kija, Kritolaj iz Farselide a, u stoičkoj školi, Zenon iz Kisija, Kreant iz Asa, Krisip iz Sorija, Diogen iz Babilonije, i svatko je od njih morao otići...