Bilo bi dobro kad bi poučeni iskuztvom Izraelova plemena koje dopane Babilonskog sužanjstva izbjegli suvremeni pandan Eurobsku Juniju, ali ne, ni ona dalja a ni ona bliža povijest Hrvata ne poući.

Osvrnuo se na ulomak iz Knjige proroka Izaije u provom čitanju u kojoj on nježnim i birano lijepim riječima oslikava odnos između Boga i njegova naroda nakon iskustva babilonskog sužanjstva te ga predstavlja zaručničkim vezom.

D rugo po veličini Svjetlo i reflektor u SZ-u je Izlazak iz Asirsko-babilonskog sužanjstva, koji će također trajno svijetliti Izraelu na njegovim povijesnim putovima.

Da bi pojačao dojam ozbiljnosti svojih riječi, Samuel im nakraju govori da će njihovo opredjeljenje za kralja biti nepovratno: »I kad jednoga dana budete vapili za pomoć zbog kralja koga ste sami izabrali, Jahve vas neće uslišati u onaj dan« (8, 18) Nakon što te riječi nisu urodile plodom, već je narod ostao uporan u svome traženju kralja, Samuel se još jednom u molitvi savjetuje s Jahvom, na što dobiva jasan i odlučan odgovor: »Poslušaj njihovu želju i postavi im kralja« (8, 22) Pišući poslije babilonskog sužanjstva i s prethodnim negativnim iskustvima s vladavinom većine kraljeva, pisac Prve knjige o Samuelu poručuje narodu da je sam kriv što je želio kraljeve koji su nakraju prouzročili nesreću naroda.

U dugom vremenskom rasponu od prvih spisa do Biblije kao cjeline obično se kao prijelomno uzima vrijeme babilonskog sužanjstva (587 - 539 pr.

Pisac tog poglavlja govori o povratku iz babilonskog sužanjstva prisjećajući se izlaska iz Egipta: povratkom u Jeruzalem čuda egipatskog izlaska će se ponoviti, pustinja će procvasti, a otkupljenici Gospodnji će doći na Sion.

Čitanja za misu posvete crkve izabiru se iz Lekcionara, a propisano je da se kao prvo čitanje uvijek čita odlomak iz Nehemije koji opisuje narodni zbor u Jeruzalemu nakon povratka iz babilonskog sužanjstva (Neh 8,1 - 4 a. 5 - 6. 8 - 10).

U prvom dijelu predavač je navodio odgovore koje na problem patnje daje izvještaj o prvom grijehu (Post 3), tekstovi o grijesima otaca (Izl 34,6 - 7), proroci prije babilonskog sužanjstva i deuteronomistička povijest (Pnz, Jš, Suci, 1 - 2 Sam, 1 - 2 Kr).

Zaključio je da biblijske tradicije prije babilonskog sužanjstva shvaćaju patnju gotovo isključivo kao rezultat ljudskog grijeha.

Tek poslije babilonskog sužanjstva počinje misao o mogućnosti života poslije smrti.

Izraelski narod je došao iz zatočeništva iz babilonskog sužanjstva i odmah su započeli obnavljati svoje kuće.

65. Za doba babilonskog sužanjstva živio je prorok Danijel.

Iza njih je bolno iskustvo babilonskog sužanjstva.

Zato Bog nije bio zadovoljan sa svojim odabranim narodom niti s njegovim vođama, iako je Izrael nakon povratka iz babilonskog sužanjstva obnovio hram i u njemu bogoslužje.

Znali su do dobro Ezra i Nehemija, predvoditelji povratnika iz Babilonskog sužanjstva.

Izlaganje je imalo tri dijela: 1) Interpretacija patnje prije babilonskog sužanjstva 2) Odgovor na problem patnje tijekom i poslije babilonskog sužanjstva 3) Novi zavjet o patnji.

Ovaj odlomak je jedna od " pjesama obećanja " u središnjem dijelu Izaijine knjige koji sadrži propovijedi proroka iz babilonskog sužanjstva.

Kao što su Izraelci, vrativši se iz Babilonskog sužanjstva, našli osiromašenu i opustošenu zemlju, teret sjetve i radost žetve, tako i mi nakon upoznavanja Krista ulazeći na teren vjere u vjeri često nalazimo tmuran, tvrd, težak život, sjetvu sa suzama, ali sigurni smo da nam na kraju Kristovo svjetlo daje veliku žetvu.

Prorok Danijel je potkraj babilonskog sužanjstva jasno najavljivao da će Mesija doći, da će živjeti, da će ga Židovi odbaciti i ubiti poslije sedamdeset tjedana godina i da će malo poslije toga Jeruzalem biti razoren, te da će Židovi biti rastjerani i bez mogućnosti da se svi povežu u jedan narod.

Kraj babilonskog sužanjstva i povratak Židova u Judeju

Oslobađanje iz babilonskog sužanjstva samo je jedna etapa do uspostave konačnog spasenja i dolaska mesijanskog vremena.

Kir je bio perzijski upravitelj koji je dopustio Izraelcima povratak iz babilonskog sužanjstva u svoju domovinu, te tako omogućio obnovu Hrama.

Podrijetlo Kabale seže u vrijeme Babilonskog sužanjstva Židova, premda je o tome danas malo pisanih dokaza.

Treči značajan izvor Petoknjižja je deuteronomistička predaja (D), nastala za kralja Jošije, kratko nakon početka babilonskog sužanjstva (598. godine).

Nekako u isto vrijeme, za i neposredno poslije babilonskog sužanjstva, nastaje i četvrta, svečenička predaja (P Priesterkodex), koja je ujedno i konačna redakcija Petoknjižja.

U provom čitanje Izaije prorok podsjeća sunarodnjake, koji su se tak vratili iz Babilonskog sužanjstva, da Bog nikada ne prestaje ljubiti svoj narod te govori o ponovnom uspostavljanju veze Izraela s Bogom.

U prvom čitanju proroka Ezekiela slušamo kako Židovi međusobno razgovaraju o političkoj nesreći koja ih je zadesila, u doba prevlasti tuđinske vlasti, u vrijeme babilonskog sužanjstva (nakon razorenja Jeruzalema 587. po Nabukodonozoru).

Ezekiel je prorok babilonskog sužanjstva koji preostalima u Jeruzalemu šalje poticaje na obraćenje te dobiva obavijest da do njegovih poruka odgovorni ni puk ne drže.

Ulomak u neku ruku podsjeća na izlazak iz egipatskog ropstva, kao i povratak iz babilonskog sužanjstva.

Tako nam Knjiga Nehemije pripovijeda kako je izabrani narod proslavio u Jeruzalemu, nakon povratka iz babilonskog sužanjstva, obnovljeni blagdan sjenica čitanjem Mojsijeva zakona.