Babonić 1232. godine i u njoj Čazmanski kaptol s 12 kanonika.

Babonić uvodi nove redovnice u samostan sv. Marije u " selo Ivanić ".

Babonić na obali rijeke Česme osniva župu i Čazmanski kaptol, što se danas smatra kao vrijeme osnivanja mjesta.

Među njima su najznačajnije bile obitelji Babonić, [ više ]

Babonić kule (koja je i najstariji dio kompleksa), južnog, istočnog i sjevernog krila (sva tri krila su velike zgrade na 2 kata) te Palasa Zrinskih kojeg su generacije Zrinskih izabrale za svoj dom.

Srednjovjekovni grad Ozalj, smješten na živoj stijeni, koja se strmo uzdiže nad rijekom Kupom, građen i nadograđivan u različitim epohama, kroz povijest u posjedu obitelji Babonić, Frankopan i Zrinski, u njemu stolovao ban Petar Zrinski.

U njegovo vrijeme banovce su kovali Radoslav i Stjepan Babonić.

Za vrijeme njegova vladanja banovce kuju Stjepan i Ivan Babonić, te ban Mikac Mihaljević (1325. - 1343.).

Ivan Babonić ujedinjuje sve slavonske posjede i obavlja dužnost bana čitave Slavonije u razdoblju 1312 1323. godine.

Babonić na zagovor hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV i njegove žene Marije.

Babonić 1232. godine i u njoj Čazmanski kaptol s 12 kanonika.

Od 1244. godine u posjedu je kralja, zatim obitelji Babonić, Frankopana, Zrinskih, Perlasa, Batthyanya i Thurn i Taxisa koji ga 1928. godine darovnicom daruju družbi Braća hrvatskoga zmaja - današnjim vlasnicima.

God. 1226. zagrebački biskup Stjepan Babonić izgradio je u naselju Crkvu sv. Marije i benediktinski samostan (kloštar), koje su 1242. spalili Tatari; 1246. biskup je obnovio samostan.

Kasnije 1274. ovaj je posjed Pribko sin Pribe prodao porodici Babonić.

Naime pretpostavlja se da je na tom mjestu još u 13. stoljeću zagrebački biskup Stjepan II Babonić sagradio prvu drvenu kuriju ili utvrdu, al tek u prvoj polovici 14. stoljeća biskup Ladislav de Kobol gradi tvrdi grad, castrum novum zbog višegodišnjeg rata s buntovnicima protiv crkvene desetine.

Stjepanov sin ili brat Ivan Babonić, bivši g. 1317 do 1322 takodjer ban čitave Slavonije, bijaše s početka vierni sliedbenik kralja Karla Roberta i proslavi se kao vodja kraljeve vojske, u buni hrvatskih velmožah, podignutoj proti kralju, dočim izim ostalih dobivenih bitkah, godine 1322 silnoga Mladena Šubića bana hrvatskoga i bosanskoga kod Bliske pobiedi; ali odmah zatiem prodje na stranu hrvatskih nezadovoljnikah, i podigne proti kralju novu bunu, našto bude iza njekoliko sretnih okršajah s ugarskom vojskom, od svoga nasliednika bana Nikole Lendvanskoga svladan, i banske časti lišen.

Prem da je porodica Babonićah iza utišane bune hrvatske opet u kraljevu milost došla, te je dapače god. 1328 Stjepan Babonić zajedno s Mikcem Prodanićem iz nova banom slovinskim se pisao, a u isto doba Ivan, bivši prije buntovni ban, meštrom tovarnikah kod kraljice ugarske postao, to je ipak Ozalj grad i nadalje ostao u kraljevskih, dotično banovih rukuh.

Većina rodoslovlja (od 18. do početka 20. st.) izrađena je radi dokazivanja plemićkog statusa ili stjecanja određenih plemićkih povlastica te ona svjedoče o podrijetlu i vezama plemićkih obitelji (Sermagea, Patačića, Nugenta, Höggera, Affryja...), a znatnija umjetničko-stilska obilježja imaju rodoslovlja izrađena u dekorativne svrhe (rodoslovlja obitelji Ratkaj, Babonić-Blagajski, Eltz....).

Pretpostavlja se da je na tom mjestu još u 13. stoljeću zagrebački biskup Stjepan II Babonić sagradio prvu drvenu kuriju ili utvrdu, al tek u prvoj polovici 14. stoljeća biskup Ladislav de Kobol gradi tvrdi grad, castrum novum zbog višegodišnjeg rata s buntovnicima protiv crkvene desetine.

Prema (poznatim) arhivskim podacima može se pretpostaviti kako je u prvo vrijeme po osnutku Zrin bio u posjedu moćne obitelji Babonić te nešto kasnije u vlasništvu Lovre Tota, župana vašvarske i šopronjske županije.

Zabilježen je još početkom 14. stoljeća u ispravi iz 1312. godine u kojoj hrvatski ban Stjepan Babonić za posebne zasluge daruje plemiću Jurju sinu Hozeja zemlju zvanu Švarča koja se nalazi oko Korane.

Tako je već 1277. godine knez Stjepan Babonić otišao u križarsku vojnu sa svojih 250 hrvatskih konjanika da otme nevjernicima Svetu zemlju i oslobodi potlačene kršćane.

Ovi gorički knezovi poprimiše zatiem od Babonoga, sina Stjepanova, ime Babonog, Babonik i Babonić, a kasnije kada sagradiše grad Blagaj, dobiše ime knezovi Blagajski, želeći svoje poreklo izvoditi od rimskih Ursinah.

Babonić na obali rijeke Česme osnovao župu i izgradio dominikanski samostan te danas nadaleko poznatu po svojoj spomeničkoj i kulturnoj vrijednosti, Crkvu svete Marije Magdalene.

Osnivanje Društva bilo je nastavak lovne tradicije ovog kraja još od vremena knezova Babonić i znamenitih lovova Zrinskih i Frankopana.

Ovaj Stjepan Babonić spominje se po imenu prvi, kao vlastnik grada Ozlja.

Jur godine 1280 dne 21. Listopada načiniše izpod grada Ozlja, Nikola ban sin Henrika od Gusnika i Rovišća sa svojimi s jedne strane, a Stjepan i braća mu, sinovi Babonića, zajedno s Ivanom i Dujmom knezovi krčkimi, s druge strane mir nakon žestoka boja. 2 Rečeni Stjepan Babonić, bivši zatiem ban hrvatski izdade, u istom gradu Ozlju godine 1313 dne 22. Studena listinu, kojom darova knezu Jurju sinu Hoseja, radi njemu i sinovom učinjenih viernih službah, imanje Svarču na Korani.

Babonić u 13. st. povjerava dominikancima ustroj škola u Zagrebu i Čazmi.

Babonić iz Stare je Čazme, današnje Ivanjske, prenio sjedište Čazmanskog arhiđakonata u novosnovano naselje i u njemu g. 1232. utemeljio Zborni kaptol s dvanaest kanonika.

Inače poznatija kao Gospođa Babonić, žena sa dve materice, iz ZNLJ: D.