Nismo propustili priliku i da prošetamo Trgom bana Josipa Jelačića, bacimo novčić za sreću u izvor Manduševac, a na kraju se i pomolim u zagrebačkoj katedrali.

Bacimo novčić i načulimo ušesa.... ljepotom postojanja dotaknimo nebesa.

Kad bacimo novčić, vjerojatnost da će pasti na pismo je 50:50, a isto tolika da će pasti na glavu.

Jedino bi nam to dalo dopuštenje da kažemo: " Postoji mogućnost da se to dogodi " Npr., kada bacimo novčić, možemo reći kako postoji mogućnost od jednog u dva pokušaja da ćemo dobiti " glavu ".

Kada bacimo novčić na neku tvrdu podlogu, on zazveči karakterističnim zvukom.

Nemoguće je dizajnirati test koji bi zadovoljio Popperove kriterije (zato je sir Popper danas pod velikom kritikom). vjerojatnost se ne može izmjeriti, samo izračunati sa 95 %, 99,99 %, 65 %, 31 % ili 000, 001 % sigurnošću.. ovisno o parametrima koje uzimate u jednadžbu. novčić ima 0, 000000001 % šanse pasti 100 puta zaredom na pismo, iako bi trebao pasti 50 % puta pismo 50 % puta glava, kako krećemo prema idealnoj populaciji iliti beskonačnosti.. ako bacimo novčić 1000000000000000000000000000001 puta, nikad neće pasti jednako puta pismo, jednako puta glava. beskonačnost je po samoj definiciji izvan dosega egzaktne znanosti, koja se bavi onim izmjerljivim i potvrdivim. i tako, niz takvih neizračunljivih vjerojatnosti je kroz x milijardi godina doveo do čovjeka.. druga stvar kod izračuna vjerojatnosti je ova, što ako je ruka koja baca novčić namještena, kao automati u casinu? zašto bi vjerojatnost favorizirala život? sve je ovo vrlo daleko od egzaktne, reproducibilne znanosti.

Bacimo novčić pismo-glava, pa kako ispadne: recimo, da određenog dana nitko ne kupi novinu A, a umjesto nje da kupi novinu B.

Stotinu puta bacimo novčić i on se jedanput zaustavi na rubu dok ostatak bacanja padne na jednu stranu, pri tom sam redosljed padanja jest kaotičan jer ako prvi put padne na recimu pismo neznači da će i drugi ili treći, nego neki n-ti put