Stranacki je pak zivot u novoj drzavnoj zajednici bio posvuda slozen pa ni u Backoj nije bilo jednostavno sloziti srpsko pobednicko ponasanje, madjarski iredentizam i hrvatsko domoljublje.

Vise ih je ostalo u madjarskoj Baranji nego Backoj.

2. U Baranji, Banatu i Backoj zivjelo je u to vrijeme, priblizno 30 % srpskog stanovnistva nasuprot 70 % sto hrvatskog, sto madjarskog i njemackog stanovnistva.

U Backoj i Banatu, prema popisu 1921. godine u odnosu na popis iz 1910., zabiljezen je apsolutni pad broja Madjara za cca. 50.000 stanovnika (relativno za oko 12 %).

4. Neposredno nakon II. svjetskog rata u razgranicenjima izmedju Hrvatske i Srbije spominju se sporna podrucja u Srijemu i Backoj, te radovi oko ispravka trianonske granice prema Madzarskoj u Bajskom trokutu.

Nijemci se naseljavaju u podrucje Banata i u podrucje Apatina i Odzaka u Backoj, i to nakon sto su se Srbi iselili.

U 11. stoljecu, prema analizi toponima (Kniezsa J., 1938.), zive pomijesano s Madjarima uz Dunav u SZ i JZ Backoj.5 Znatnijih promjena unatoc katastrofalnim posljedicama provale Tatara u 13. stoljecu, kada je u zupaniji Backa unisteno 40 - 65 % naselja a u zupaniji Bodrog oko 50 %, nije bilo sve do 16. stoljeca (Györff Gy., 1966.).

Zupanije Backa i Bodrog bile su u to doba relativno gusto naseljeni krajevi; u Bodrogu je u prvoj polovici 14. stoljeca bilo 82 naselja a krajem 15. stoljeca cak 225, a u Backoj 127 odnosno 332 naselja (Györff Gy. 1966., Csánki D., II, 1894.).

Moravica, nastupao sam i na raznim zurkama u organizaciji lokalni i ragionalnih radio stanica 3 godine za redom sam nastupao u Backoj Topoli u organizaciji istoimenog radija na serijalu koji se pravio povodom pocetka letnjeg raspusta, na zurci u organizaciji Novosadskog radia AS koja se odrzala pod otvorenim nebom u Petrovaradinu, ove godine sam prvi put nastupao na EXIT festivalu u Novom Sadu na superstar stage-u (www. exitfest. org), radio sam u Madjarskoj u Moonlight clubu u jednom mestu pored Segedina.... za sada toliko a sigurno da sam i nesto zaboravio da napisem ali otom potom

U Banatu, Backoj i Baranji, na teritoriju koji je do raspada Austro-Ugarske bio u sklopu ugarskog dijela Monarhije, nalazila se brojcano najznacajnija skupina jugoslavenskih Nijemaca.

U Backoj prvenstveno u jugoistocnom dijelu oko Palanke, Novog Sada, Odzaka, Kule, Apatina i Sombora, a u relativno malom dijelu jugoslavenske Baranje oko Popovace i Belog Manastira.

Vec 16. studenog pozvani su predstavnici narodnih vijeca po Backoj, Banatu i Baranji da posalju svoje izaslanike u Novi Sad na veliku narodnu skupstinu 25. studenog 1918. Spomenuti Pekic naziva je velicanstvenom skupstinom.

U Ugarskoj je izbila revolucija koja nije priznavala ni jedan drugi narod osim Madjara, a oruzjem su zaprijetili Hrvatima pa je to dovelo i do zblizavanja Hrvata i Srba u juznoj Ugarskoj (Backoj).

U razmatranjima drustvenoga, gospodarskog i uljudbenog srpskog nasilnistva poslije 1918. u Backoj, Baranji i Srijemu, u Podunavlju, potrebno je razluciti povijesno starije srpsko ziteljstvo od onoga koje je ostrim sredstvima ubaceno, naseljeno nakon I. svjetskog rata.

Govori li se o proglasu i ustrojstvu nove juznoslavenske drzave zanemaruje se cesto cinjenice da je proces povijesnih zbivanja u Baranji, a posebice u Backoj i Banatu, trajao od studenog 1918. do lipnja 1920. Sve do potpisa Trianonskog ugovora nije bio zajamcen smjer kojim ce ici tzv. sjeverna granica nove drzave.

Grga Lulic, Hrvat iz Tavankuta u Backoj pricao je u mitrovickoj tamnici da su nakon sto je Staljin odbacio Tita kao fasistu, komunisti razbacani po raznim logorima, pa i u sam jos ne rasformirani Jasenovac iz kojeg se je vratio vrlo mali broj robijsa, a medju njima i sam Grga Lulic samo za to sto se je za njega osobno zaintersirao jedan madzarski komunist koji nije bio na vlasti, ali kojeg je Tito upoznao u Lepoglavi.

Udio njemackog stanovnistva, ilustracije radi, izgleda 1931. godine ovako: u Banatu je 20,6 % stanovnistva navelo njemacki jezik kao materinji, tj. 120.450 osoba (od toga 1.874 njemackih Zidova), u Backoj je 22 %, tj. 173.058 osoba (od toga 3.282 Zidova) i u Srijemu 15,6 %, tj. 49.345 osoba (539 Zidova). 20 Postoje, medjutim, misljenja da rezultati popisa iz 1921. i 1931. godine nisu realni za procjenu stvarnog broja Folksdojcera, jer se dio njih iz raznih razloga, posebno ekonomskih i politickih denacionalizirao u Slovence, Hrvate, Madjare, Srbe...

U Backoj je nakon uvodjenja madjarske administracije zapoceo proces pacifikacije teritorija i deportacije Srba naseljenih nakon 31. XII. 1918. Provodi se istodobno i naseljavanje madjarskog stanovnistva iz Bukovine (Rumunjska) i Moldavije, i to u razdoblju od 11. V. do 20. VI. 1941. godine: njih oko 13.200 iz Bukovine (3.279 obitelji) i 161 (53 obitelji) iz Moldavije (Rumunjska), te 481 obitelj (2.325 osoba) tzv. vitezova i to u naselja iseljenih srpskih kolonista.

Posebno veliki porast broja stanovnika biljeze Madjari u sjevernoj Backoj (na 74,7 % ukupnog stanovnistva) i u gradskim naseljima: Subotici, Novom Sadu, Somboru, Kuli itd.

Srpsko stanovnistvo zadrzava vecinu samo u JI Backoj (tzv. Sajkaska), gdje su krajem 1941. godine zapoceli i partizanske aktivnosti.

Ona je bila u funkciji povecanja broja Srba i destrukcije etnickog bloka Madjara u sjevernoj Backoj, osobito u Potisju.

Unatoc relativno povoljnom prirodnom prirastaju, od 1921. - 1931. godine (7,5 % sto iznosi cca 25 - 30.000 stanovnika), kao posljedica prekomorske emigracije i daljeg iseljavanja u Madjarsku, broj madjarskog stanovnistva do 1931. godine u apsolutnom smislu neznatno je porastao (oko 5.000 u Banatu i Backoj i oko 3.000 na cjelokupnom teritoriju danasnje Vojvodine), a u relativnom se smanjio (na 26,62 % u Backoj i Bantu, a 22,97 % u Vojvodini).

Kladim se da su u Backoj Palanci jos puno finiji (npr oni Radauni koji su kupili Fructal) pa to sa finocom nema nikakve veze sa tim sto radi politika i sta se stvarno na terenu dogada.

Dok su se Folksdojceri u krajevima pod neposrednom njemackom okupacijom i u NDH konstituirali u njemacke narodne skupine (Die Deutsche Volksgruppe) sa javnopravnim ovlastima, koje su se i prema sluzbenim okupacijskim organima vlasti, odnosno vladi NDH, postavljale kao cjelina prema drugoj cjelini, to nije bio slucaj sa Nijemcima u Backoj.

Da reku da su Hrvati, ja bih rekao da ovo ime po pravdi pripada najprije samo cakavcima, koji su po svoj prilici ostaci Porfirogenitovijeh Hrvata i kojijeh se jezik malo razlikuje od srpskoga, ali je opet blizi srpskome nego i jednome slavenskome narjecju; a po tome danasnjijem Hrvatima u zagrepskoj, varazdinskoj i krizavackoj varmedji, kojijeh se domovina prozvala Hrvatskom poslije muhackoga boja, koji je bio godine 1526. (a donde se zvala gornja Slavonija), i kojijeh je jezik kao prijelaz iz kranjskoga u srpski; ali ne znam kako bi se tijem imenom mogla nazvati ona braca nasa zakona rimskoga koja zive npr. u Banatu, ili u Backoj, ili u Srijemu i Slavoniji, ili u Bosni i Hercegovini, ili u Dubrovniku, i govore istijem jezikom kao i Srbi. "

Dalje spominjete Hrvate u Sarajevu i Backoj.

U pomenutijem ovdje mjestima bice najmanje oko pet miliona dusa naroda koji govori jednijem jezikom, ali se po zakonu (religiji) dijele na troje: moze se otprilike uzeti da ih oko tri miliona ima zakona grckoga, i to: jedan milion u cijeloj Srbiji (s Metohijom), jedan milion u austrijskijem drzavama (u Banatu, u Backoj, u Srijemu, u desnom Podunavlju, u Slavoniji, Hrvatskoj, Dalmaciji i Boci), a jedan milion u Bosni, Hercegovini, Zeti i Crnoj Gori; od ostala dva miliona moze biti da bi se moglo uzeti da su dvije trecine zakona turskoga (u Bosni, Hercegovini, Zeti itd.), a jedna trecina rimskoga (u austrijskim drzavama i u Bosni, Hercegovini i nahiji barskoj).

Slavonci, Bosanci (ili Bosnjaci), Dalmatinci, Dubrovcani itd., ili kao sto osobito cine knjizevnici, starinskijem ali bog zna cijim imenom; Iliri ili Ilirci; oni pak prvi zovu ih u Backoj Bunjevcima, u Srijemu, u Slavoniji i u Hrvatskoj Sokcima, a oko Dubrovnika i po Boci Latinima.

Na stranici gde je mapa sam postavio i spisak izvora koje sam koristio gde imate link do madjarskih sajtova na kojima su postavljeni podaci sa ovog popisa sa imenima i prezimenima stanovnika mesta u Backoj.

Najdrasticniji primjer ometanja rada stranke odigrao se 1925. godine, kada su u Sivcu u Backoj pripadnici SRNAO-a (Srpska nacionalisticka omladina) napali dr. Stefana Krafta i dr. Georga Grasla prilikom njihovog izborno-agitacijskog puta. 14