Krasan tekst, medjutim, vidite, meni su na mojoj djedovini u zagrebackoj podsljemenskoj zoni (u kojoj je od 1968 - 1996 zabranjena gradnja kuca domorodjackome stanovnistvu) upisali. da kuca koju je sagradio moj djed i u kojoj smo svi zivjeli do 1999. godine.. ne postoji.. Na papirima novoga vlasnika, koji je vjecnik Zagrebacke gradske skupstine i vlasnik firme na toj adresi. taj je podatak laziran. Ja sam starosjedilac pa imadem sve podatke i one od prije 370 godina i ove danasnje lazirane Gradjevinska inspekcija i inspekcija za zastitu okolisa nikada nisu reagirale na moje prituzbe niti izasle na teren da bi pocistile rumpl koji je nastao rusenjem kuce, svi poljoprivredni alati, bacve, bedanj, nova vrata, ograda i sva ostala nasa ulaganja i privatni uporabni predmeti su ostali zaruseni u toj porusenoj kuci.. kao da uopce ne postojimo. novi vlasnik ne zeli o problemu razgovarati. njega ionako nitko od mojih rodjaka-susjeda niti ne poznaje on imade namjeru tu nekretninu dalje preprodati iako u kupoprodajnome ugovoru ne pise izrijekom tko je prodavac i zasto je navodno oko 2 godine ponovno vodjen sudski spor.. itd. itd.. a vidite sve je tu u tim papirima administrativno-pravno cisto sve zagrebacke sluzbene institucije i novoupisani kupac-firma imaju ciste ruke, ciste papire, ciste podatke, cisti posao, cistu firmu,. a rumpl u dvoristu te moje djedovine. u kojoj sam si ja. unuka svojega djeda. trebala temeljem nekakovoga zakona i civiliziranih normi ponasanja i poslovanja.. moci otkupiti tu kucicu i dvoriste i sagraditi si novi dom u okruzenju u kojemu nas generacijski svi poznaju i u kojemu sam odrasla..