necu govoriti u ime ostalih, vec samo u svoje a to je da navijac postoji zbog kluba, ne klub zbog navijaca - odnosno od utakmice 95 (Elgoriaga), 98 Barcelona, flensubrg, partizan, pa do prosloga kola sa Celjem. u boj, u boj - te takva skandiranja su bila samo na partizanu i nesto protiv Celja jer ovaj Dado stalno nesto nabrijava preko razglasa, dok je na svim ostalim utakmicama u ledenoj najekstremnije bilo na we will rock you (we will f you), te sto su se u 90 % vremena pjevale dinamove pjesme jer su se navijaci poistovjetili sa tadasnjim badelom zbog toga sto je dinamo tada bio crotia, a u ledenoj se jedino pustalo dinamo ja volim te nije bilo nikakvih ogranicenja i tako mi je rukomet prirastao srcu kao i vecini navijaca, a poslije odlaska navijaca iz dvorane individualno sam uvijek isao - jer kao sto sam vec rekao: navijac postoji zbog kluba, a ne obrnuto.