Nakon splitskih " Bakhi " i osobito riječkog " Turbofolka ", u 2008. godini dobili ste epitet politički provokativnog i kontroverznog redatelja, koji demistificira društvene i ideološke sentimente te vlast i politički nemoral, ali i Crkvu, kao u " Buđenju proljeća " u ZKM-u.

KP: Ovo asocira i na situaciju neuspješne zabrane Frljićevih Bakhi.

Samo će negdje u kutu novina, kao kuriozitet kulturne rubrike, pisati: Goli glumci jeli vlastiti izmet. Kazalište dospijeva na naslovnicu samo ako Milan Štrljić na Splitskom ljetu zabrani predstavu Euripidovih Bakhi zbog Sanaderova govora na splitskoj rivi, koji se pojavljuje u toj predstavi.

Dvoumljenje autorâ zamišljenog repertoarnog smisla izvedbe Euripidovih Bakhi da li da dopuste predstavu koja je iznevjerila njihov autorski razlog stavljanja na repertoar toga djela, sretno je riješeno tako da je poradi trenutačno važnijih državnih razloga potisnuto svugdje u svijetu važeće pravilo prema kojem intendant teatra skida s repertoara predstavu koja ne svjedoči djelo koje je on, odnosno njegov tim, autorski stavio na repertoar.

Taj je status zaslužio ponajprije otvaranjem politički aktualnih i često kontroverznih tema, no slavi su pridonijele i zabrane predstava kao u slučaju " Bakhi ", te skandali poput ovog zadnjeg s glumcem i bivšim kantonalnim ministrom kulture BiH Emirom Hadžihafizbegovićem.

Buntovni kazališni redatelj Oliver Frljić, nakon Bakhi, nastavlja sa svojim provokativnim političkim teatrom, ovaj put u šarenoj produkciji ZKM-a, adaptirajući klasični roman fantastične književnosti, Swiftova Gulliverova putovanja.

A upravo se to dogodilo s režijom Euripidovih Bakhi redatelja Olivera Frljića na 54. Splitskom ljetu.

S gospodinom Sanaderom nisam progovorio niti se vidio u povodu Bakhi.

Kritičari su spominjali simultanost zbivanja, interaktivnost, metatekstualnost, korištenje tonskih zapisa, hirovitu razigranost i slično, a recenzije su bile kontradiktorne, osobito u slučaju Bakhi i Turbo folka.

Buđenje proljeća na daske je postavio i hrvatski kazališni enfant terrible, Oliver Frljić, koji je dvije godine za redom uznemiravao građanski štimung splitske (a i ne samo splitske) kazališne scene 2008. je izbio skandal sa zabranom Bakhi na Splitskom ljetu, a 2009, posljednjeg dana natjecateljskog programa Marulićevih dana publika je rogoborila i protestno napuštala dvoranu prilikom izvedbe Turbofolk.

Sjećam se da je dva dana nakon Štrljićeve zabrane " Bakhi " Zlatko Mehun, tadašnji glasnogovornik Vlade, ničim izazvan izašao s priopćenjem da je sve to marketinški trik koji sam napravio u dogovoru s upravom kazališta.

Vezano uz splitske zabrane Bakhi, Mani Gotovac se u vrlo zanimljivom eseju Zabrana prisjetila zabrana predstava u hrvatskim kazalištima u zadnjih četrdesetak godina, odnosno dala svoju vizuru cenzure od Brešanove Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja iz 1971. godine do Bakhi 2008.

Ovo što sada podržavam Frljića naravno ne znači da nisam bio protiv Bakhi, u kojima je zloupotrijebio velikog pisaca Euripida da se s nadnacionalne razine obračuna s hrvatskim zločinima.

Presedan za tako nešto, uostalom, predstavlja slučaj predstave Euripidovih " Bakhi " na Splitskom ljetu kada je premijer osobnom intervencijom omogućio avangardnim kazalištarcima da ga na improviziranoj pozornici posutoj smrdljivom govedinom dovode u vezu s izdajom i ženskim spolnim organima.

Nekako istodobno u Splitu se, kao ozbiljan kandidat na izborima za gradonačelnika, pojavio i jedan bezvezni desničar, glumac Milan Štrljić koji je prije nekoliko godina, kao intendant splitskog kazališta, zabranio predstavu Sofoklovih Bakhi zbog aluzija na jedan opasni nacionalistički govor tadašnjeg premijera Sanadera.

.. ali stvarno.. predstava se jos igra danas i sutra. vrijedi je pogledati, zaista. bez obzira ko gledao.. jeste li procitali deset prijevoda euripidovih bakhi, jeste li odgledali pet raznih bakhi, jel uopce niste nista citali osim zagora te nej, mislim da vrijedi pogledati.

Na sceni kazališta " Gavella " intenzivno se odvijaju probe predstave " Prolazi sve " po dramskom tekstu Dubravka Mihanovića, u režiji Olivera Frljića, čija će premijera biti 7. siječnja 2012. Dramski tekst Dubravka Mihanovića, autora u zemlji i inozemstvu višestruko nagrađivanih komada " Bijelo " i " Žaba ", na scenu teatra " Gavella " postavlja Oliver Frljić, trenutno jedan od najhvaljenijih redatelja ovih prostora, čije predstave, poput splitskih " Bakhi ", riječkog " Turbofolka ", ljubljanske " Proklet bio izdajica svoje domovine ", beogradskog " Oca na službenom putu ", ili zagrebačke " Mrzim istinu ", osvajaju nagrade gdje god se pojave, ali su jednako tako sposobne izazvati i glasno neslaganje.

Iako Warlikowski, po starom pravilu grčkih tragedija, izbjegava pokazati čuda i divljanje Bakhi na sceni, te postavlja predstavu u vrlo sporu tempu, ona ne odiše kompleksnošću i čistoćom teksta, nego se pretvara u intelektualiziranu i pretencioznu, a u biti banalnu uporabu simboličnog znakovlja

S obzirom na veličinu i dubinu Bakhi, njihovo scensko oblikovanje vrlo je ambiciozan pothvat, u kojem su redatelj, glumci i autorska ekipa već od samog početka suočeni s visokom planinom na koju se treba dostojno uspeti.

S obzirom na burne reakcije tolerantne zagrebačke publike, hoće li se u Splitu 28. srpnja, možda, ponoviti slučaj " Bakhi "?

Ovaj Kralj Lear nije bio spomenik glavnom glumcu ni istraživanjima redateljice on je, za razliku od brojnih predstava koje se prikazuju u posljednje vrijeme (a neke, priznajem, poput nedavnih Bakhi ili Insektarija bile su za mene neizdrživo višesatno mučenje koje ne bih poželio ni najljućem neprijatelju), u potpunosti namijenjen publici i nudi joj klasičnu Shakespeareovu tragediju na potpuno razumljiv i razgovijetan, a istodobno spektakularan način.

I ne znam kako bi i kakva suradnja bila moguća nakon svega što se događalo oko Bakhi.

Autor najavljuje da u ovoj predstavi neće biti, kao u slučaju " Bakhi ", korištena dokumentarna građa, no da će svakako progovoriti o aktualnom političkom trenutku i promjenama u vlasti.

Seminar: ulomci iz Bakhi; Sofoklo, Kralj Edip

Drugim riječima, je li važnija činjenica riječki Turbofolk u Rijeci ili njegov proboj na Gavelline večeri, ili je možda ipak zasluga splitskih Bakhi ne to što je pokazala kako funkcionira mobitelska ad hoc demokracija u Hrvata, nego to što je punom Tvornicom kulture opravdala inače potpuno nepotrebnu manifestaciju Jesen u Zagrebu?

Oliver Frljić vjerojatno je najnagrađivaniji hrvatski mlađi redatelj koji je režijsku invenciju i umijeće pokazao u širokom rasponu od predstava za djecu do onih koje su poput Bakhi ili Turbofolka izazivale i kontroverze, ali kojima je suprotstavljanje pomoglo da se i svjetonazorno i kazališno potpuno afirmiraju.