da, vidim, ti si jedna zrela cura koja za razliku od svojih balavih i nezrelih vršnjakinja svoju budućnost vidi s okorjelim kriminalcem koji je eto pošten i jedino ti vidiš njegovo dobru stranu.u biti on nije loš nego je cijelo društvo u banani... il si troll ili si jebeno sjebana u glavu - a niti jedno niti drugo nije dobro već vuče na isti nazivnik-a to je da si sjebana u glavu: -)

ako roditelji pošalju djecu van kuće ili za tv/konzou ili ih nie briga koliko vremena provode za istim samo da im ne smetaju po dnogama onda ćemo (tj već i imamo) horde ovakvih balavih budala koje iz zabave provaljuju u okolne vikendice, opijaju se ko mazge sa 15 godina i mlate svakog ko im se nađe na putu

Kažem vam, vaša djeca o seksu ionako ' znaju sve ' (ili će uskoro znati), pitanje je samo hoće li to ' sve ' saznati iz pornića i lovačkih priča balavih pubertetlija ili iz školskog programa koji su za njih sastavili stručnjaci.

Jer pretjerivanje u tome je često odlika balavih ljudi.

Izostanak bilo kakvih emocija ili empatije kod ovih balavih psihopata je ozbiljan problem kojim bi se trebalo pozabaviti.

Kad je monstruozna priča završila u javnosti, roditelji balavih čudovišta su izjavili da su se djeca samo igrala?

Da su novinari više uzimali, on bi im više balavih papira davao i do kraja emisije, upornim balavljenjem otrovanih papira, stigao bi do cilja.

Većina brodolomaca, čini se, izabrana je zbog izgleda, što cijelom zadatku daje dašak čudnog divljeg izdanja Hollyoaksa, premda s manjim brojem suosjećajnih likova sve u svemu, dečki su najdosadniji: oni su mješavina balavih ja-sam-vođa tipova iz državnih škola i nepomirljivih dečki čija se zamisao civiliziranog poslijepodneva vjerojatno vrti oko črčkanja komičnih pimpeka na rubove časopisa Bum Hair Monthly (Dlake na guzici).

Finska (Bjelovar) instrumentalni je post rock trio čiji su članovi ranije svirali u bendu Project: Genova, a Rens Argoa (Koprivnica) psihodelično-matematički instrumentalni trio balavih alkemičara iz šumskih proplanaka bliskog sjevera.

Kad sam recimo napravio neki krivi potez, moji suborci me nisu počeli flameat, vrijeđati i urlikati kao što je to često slučaj u popularnim multiplayer pucačinama danas, tipa jedan CoD ili Bf u kojem se skuplja leglo balavih pubertetlija i neodgojenih divljaka pa se više manje svaka partija pretvori u splačinu u kojoj su svi noobovi i debili.

Kako zvati ljubav, ne balavih Romea i Julije, nego zrelih Napoleona i Josephine, Roka i Cicibele, Odiseja i Penelope, ili ono dvoje iz one narodne pjesme Ljubav je vječna i o njoj priče kruže?

@G-news, sad si zbilja pretjerao s dociranjima o uspješnosti balavih kapitalista nasuprot " neodgovornih " i " neuspješnih " zagovarača i zagovarčica javnog dobra.

Upravo gledam ovu anketu što se tiče ležećih policajaca i nije mi jasno zašto se konstantno ignorira ponašanje balavih vozača u Školskoj ulici.

A u pizdu strininu, popi ' jem si kavicu, gutljaj vode z ledom, to me malo ohla ' di, usta ' nem, i odem po paraleli do stola gdi pet balavih komada (isto srednja žalost) fumaju ko Turkinje, jebote, ono, dobro, raspolo ' žene, klafraju sve u 16. Oprostite, lepo prosim, bi mogel dobit vatre.

U trenutku kad sam u kvartovskom fancy schmancy lokalu načuo kako se šminkerska studentarija za susjednim stolom nadmeće jel bolji Kozlović ili Cattunar, postalo mi je jasno da je malvazija osvojila srca i iskrenih vinopija i balavih pozera, te s trona skinula pomalo dosadnu graševinu i čudom biblijskih razmjera multipliciranu žlahtinu, postavši najradije viđena gošća stolova dobrih ljudi, koji vole dobru kapljicu

Zanimljivo kako prije nego se logiramo samo se mogu pročitati komentari koji pozitivno pišu o ovo dvoje balavih provokatora.

Je se stvara neka fama ovih par balavih redikula.

Ponašamo se poput balavih tinejđera koji na jeziku karaju sve u šesnaest a kad se treba pokazati pred komadom ne znaju kojeg su spola a kamo li što treba napraviti.

Previše sam puta na raznim treninzima čuo izjave poput: " e ovo je super tehnika, jedva čekam da je isprobam na nekome " ili " samo čekam da me netko napadne " i slične nezrele i primitivne gluposti (koje nisu dolazile samo od balavih polaznika, nego čak i od instruktora)

" Au pičku materinu ne opet " to se zove buđenje, ne zvoni mi aps nikakav alarm.. budim se svojevoljno, iako mi se spava za popizdit.. eventualno mi frendica ujutro posalje poruku ako imam Dakicevu crnu zbirku zadataka iz matematike... naravno odgovaram sa " ostavljam ti griznju savjesti jer si me " probudila " i jer mi nisi trebala ti ostavit poruku " tonom i privodim kraju dramu kratkim odgovorom " ne ".. poslje se oko sat i pol do cca 10 i pol 11 vucaram po kuci jer jos neznam sto cu sa sobom... ili idem jest nesto ili se tusiram ili isprobavam robu koju cu obuc u skolu... nerjetko je to samo jedna kombinacija crnoga tako da nema prevelike filozofije oko toga... poslje 11 pisem zadacu i tu i tamo nesto ucim.. usput gledam opru pa se rasplacem pa sam sjebana cijeli ostatak dana.. naposljetku rucam.. eventualno nes fino, pa se dobro nazderem onda mi bude malo slabo u busu. oko 13 h idem na stanicu cekat bus koji dolazi tek oko 13 i 15 al ja rađe cekam bus nego da on " ceka " mene.. ulazim u bus.. pun kurac ljudi unutra po obicaju, gledam ako je kakvo prazno mjesto gdje bi mogla zgnjezdit svoje velicanstveno dupe, al bez uspjeha, saljem mrke poglede svima koji sjede i odasiljem lose vibracije... kao i inace. dolazimo do doruge stanice gdje ulazi moja frendica i jos stampedo podivljalih ljudi koji također žele uć u vec na debelo jebeno natrpan bus u kojem ja ne sjedim vec stojim spestana između dvojice iliti starcica iliti nekih apsolutno balavih prvasica.. a ako mi se bas posreci prignjecuju me babe.. pa onda pizde.. " pomakni se nazad otejen sest tuka pa pazi s tun borsun " jebite se svi skupa kolektivno.. di da se pomaknem? da probijem straznji dio busa i da doslepam prikolicu samo za nas otrovne i neuracunljive u bozju mater srednjoskolce? os mi ti nosit torbu? ti je mogu stavit u krilo ako sjednes?.. ma mislim kaman.. neke stvari stvarno dignu tlak.. te pogotovo, zato ja ujutro idem s busom na 7.. poluprazan.. pravi mali raj gdje mozes sjedit ko covjek i spavat.. ili mahnito ucit nes... ili ako ti se posreci sa deckom sjedit na duplom sicu i uzivat.. mada je to sad prava rjetkost.. nazalost... dolazimo do zeljeznicke.. to tako zovemo jer to i je zeljeznicka.. tamo se isprazni bus.. al ono totalka tako da ostanemo samo nas par ubergenijalnih gimnazijalaca i par nonica.. tek onda nađem mjesto pa se vozim samo par jebenih minuta jer je nasa stanica za ispadanje odmah poslje te... izlazim van vjetar me pocne udarat i samarat ko da sam mu nes skrivila.. vratila bi mu istom mjerom jer me pocinje zivcirat.. pomalo se vucem do svevisnje nam skole dok frendica i sestricna trce... samo daj.. ljepo lezerno cekam prijelaz preko pjesackoga i laganim korakom prelazim prijeko.. secem korzom i uocavam ljude.. puno njih.. nikog nepoznam al fasciniraju me jer svatko leti za svojim brigama pa ono.. fascinantno.. dok secem do skole obicno idem kraticom koja prolazi kroz " tunelcek " u kojem je smjesten restoran sa plodovima mora.koji put bas fino mirise tamo, pogledam na mobitel blank fkors nema preidivnog duplog ruba na zaslonceku koji bi me upozorio da imam novu poruku.. jos uvijek se pomalo vucem uzbrdo dok sva krepana i zadihana ne dođem do vrha, zahvaljujem manjku kondicije i sebi samoj.. tesvim dragim ljudima koji mi svakodnevno tupe da pocnem trcat (fakof)... preveliko dvoriste ispred skole odise prevelikim dvoristem i ostavlja dojam prave gimnazije.. sto saksa u pretjerano velikim kolicinama.. otvaram vrata, velika su i mrzim ih i skripe ko vrata iz horror filmova... penjem se dobro znanim stepenistem ispozdravljam ljude koji su zasluzili da budu pozdravljeni i dođem do drugog kata (onaj di je oglasna ploca) pravim se ko da citam nes a zapravo cekam frendicu.. pocnemo se zajebavat.. u smjehu i zajebanciji odlazimo do 3 kata gdje nas ceka nasa svakodnevica-pakao... prvi sat je uvijek sugav.. nikako da svrsi, vegetiram kad zvoni se budim... unutarnje migracije su postale uobicajene (migracije unutar skole tj spustanje sa 3 na drugi kat kako bimo se skupa sa frendom mogli zajebavat ispred zbornice iliti oglasne ploce.. u izvanrednim situacijama dole silazimo samo po hranu na automat ili u situacijama kada sam ja na rubu odlazim po duplu crnu kafu..) drugi sat.. meni obicno zanimljiv.. al svejedno nah bas.. treci sat je kao poslan s neba.. brzo prođe jer sam svjesna cinjenice da ce marenda i da cu setuckat po svjezem zraku i zderat ko manijak... konacno marenda... setuckam i zederm ko manijak, gusim se od smjeha u ozbiljnim situacijama pizdim i time privlacim ogromnu pozornost na sebe.. ok to uvijek radim kad se raspistoljim... poslje dođemo u skolu sjednemo a dvije bogomdane crne kozne fensi stolice i razglabamo.. ja promatram frendicu i njenog decka, znam bolesna sam, al volim se prisjecat nekih stvari.. znam bolesna sam, odlazimo na 4 sat na kojem se meni pisa jer sam prvotno unijela prevelike kolicine tekucine u sebe... preskacem 4,6,7 sat jer se događa isto.. unutarnje migracije itd.. samo da napomenem.. 7 sat.. na njemu sam totalno off.. poslje tog sata locem duplu kavu.. pa radim debila od sebe i msilim da sam svima zanimljiva a zapravo vec svima idem nakurac.. na korzu se malo razbudim, dok secem do stanice iako mi bus krece tek za pola sata.. cekam bus s frendicom pa eventualno pjevamo ojesme od Jon Lajoie-a ko debili i plesemo ko da smo napusene... normalno uz to ide eksplicitan text pjesme.. (vaginas, penis-es, cocks, peckers, balls, sexual intercourses, etc) šoleman otvara vrata i ja prva ulazim nutra.. poslje sofera fkors.. pokazujem pokaz, sjedam na prazno mjesto.jer je bus plouprazan.. tonem u slusalice muziku i svoje misli koje se raduju jer je prosao jos jedan psihotican, sjeban, šugav, čudan, nepodnošljiv dan... u tih pola sata sto putujem doma obicno razmisljam o decku. ok doma sam.. konacno.. letim u sobu, palim komp, logiram se na msn.. naravno nema nikog pametnog pa se razocarano vracam u kuhinju kako bi svojoj dragoj familiji dala daily report.. navecer inace neradim nis sa se skolskog tipa tice... ili jedem ili se zivciram.. koji put i jedno i drugo.. inace samo visim na netu, msnu.. ili samo cekam ako cu dozivjet neko ukazanje.. kad se umorim ili kad mi je vec dosta zivota odlazim umrijet na neko vrijeme.. prije nego zaspem obicno razmisljam os vemu i svacemu.. onda zaspim do jutra oko 9.. gdje pocinje opet ista drama

Možda i ova dva elementa ukazuju na jedan ne isključivo naš hrvatski problem: zavladala je moda ili trend balavih " menadžera, ljudi koji nikada nisu ništa stvorili, a vlastodršci im daju na upravljanje ogromne vrijedne sustave samo zato što su mladi i školovani iako im evidentno nedostaju sve gore navedene osobine.

Nema te proklete korupcije, nema sto ona kaze veza i vezica, nemoras se svadjat za obicnu potvrdicu sa nekom grdom babom sto ju je jos socijalisticki savez posjeo u ured, nema neurednih policajaca koji ce te daviti 2 sata za nista, nema doktora kojima moras nositi odojke i plave kuverte, nema klanja zbog usranog parkirnog mjesta, nema prodavacica koje bi te najradije izgrizle jer im i ono malo place kasni, nema glupaca koje se nisu mogle upisati ni u srednju skolu a sada " doktorice " setaju u bijelim kutama po bolnici, nema poslovodja i direktora sto neznaju ni citati ni pisati koji su na toj funkciji jer im je ujak u HDZ-u ili SDP-u, nema balavih " poduzetnika " sto se vozikaju po gradu u dzipu od milijun kuna dok im radnici nemaju za kruh, nema gotovo polustoljetnih sudskih procesa..

I nakon što je Kosovo proglasilo nezavisnot, u Beogradu se skupila šačica balavih, šporkih nacionalista i uzvikivajući neke, za civilizaran svijet nepojmljive riječi, kao prosvjedovali.

Bjeloguzi vragec - žderač plahti (udnovati produkti balavih mozgova: stvorenja) izgled: nikad nije utvrđana veličina ovog vrageca jer je vješt i brzo se skriva, ali pretpostavlja se da je čovjeku do pupka, ili malo niži. jeloguzi vragec je u stvari cijeli crne boje te ima malene rošćiće i rep karakterističan vragecima. po njušci sliči čovjeku, ima prćast nos i ustvari izgleda kao običan vragec. stanište: dječje sobe, ispod kreveta, starih kauča na tavanu... navike: kako bi komunicirao, koristi se neartikuliranim krikovima, ali s ljudima/djecom se sporazumijeva uz pomoć svog crnog dupeta. on zapravo jede plahte, sakrije se ispod kreveta i povlači plahtu te bijelim probavljenim koncem ispisuje riječi na svojoj guzi. on razumije ljutski govor, ali nemože i sam govoriti, pa koristi ovaj način komunikcije. on zapravo nije ni opasan, najveća šteta koju može učiniti je da se dijete prehladi jer se nema čime pokriti, ili da cijelu noć ne spava nego se igra s šarmantnim bjeloguzim vragecom

U ovoj mojoj " maloj " firmi vidjela sam i susretala se sa sakakvim ljudima - od starih našlifanih zagrebačkih gospona sa izgledom i manirima istih do neodgojenih balavih baraba koji se kriju iza skupih odijela, titula i novca

Bilo je tu i onih balavih mladih koji su sjedili i pušili u tramvaju.

Papaguzi (čudnovati produkti balavih mozgova: stvorenja) izgled: niska, oko 50 cm visoka stvorenja, porsječnom čovjeku do koljena, zavisi o primjerku... njihova okruglasta tijela prekriva krzno u nijensama smeđe i sive boje.oni iz planinskih krajeva mogu biti crni.imaju velike umiljate oči koje vam daju krivu predodžbu o samim papaguzima.njihove noge su kratke, većih stopala, s kožicom među prstima, asociraju na one pongvine i patke na štapovima kaj ih mala djeca poguravaju po podu. prednji udovi su zakržljali i neprimjetni ispod gustog krzna. nije poznato dali su ta zagonetna stvorenja dvospolci ili koja je razlika između ženki i mužjaka. stanište: sve mračne rupe oko one jezive kuće u vašoj ulici... svaki sjenoviti grm može biti vikendica lokalnih papaguza. ukoliko i živite u centru bučnog grada, niste sigurni od tih vragolastih stvorenja navike: nakon prespavanog dana, čim se spusti mrak, horde ovih bića izlaze i skrivajući se iza nekog zidića promatraju prolaznike u potrazi za nekom lijepom malodobnom guzom... kao što im i ime kaže. napadaju isključivo djecu te poneke teenagere koji nemaju loše životne navike (alkohol cigarete). ali ni to nije problem ako im se vaše dupe vrlo dopada.dakle, svojim nožicama se iz velikog zaleta odbace i otvore svoje ralje s 2 reda zubi te vas drugi dan ili uhvati sraćka ili mislite da imate upalu mišuća. inače se sve odvije brzo te se žrtva najčešće ni ne sjeća napada. moj savjet: poznato je da se papaguzi boje zanimljivih i maštovitih ideja, te bi bilo pametno, ako se već odlučite sami lutati pustim mračnim ulicama, ponijeti neku zanimljivu knjigu ili usput vratiti onu dobru komediju u videoteku.pritom držite tu kazetu u rukama iza leđa, na guzi vašoj dragocijenoj, kao osiguranje od onih hrabrijih papaguza. povijest: o papaguzima se čulo još u davna doba, jedan primjer iz japanske književnosti, koji se sada očituje u liku jednog od čudovišta iz karti, Yu Gi Oh (ono malo krzneno lebdeće čudovište pomalo nalikuje gornjem opisu papaguza, zar ne?). pa i zakon gravitacije trebao bi biti zahvalan malom papaguzu koji je zaspao na drvetu i kada je skužio da je sunce već na nebu, te je htio sići dolje, ugledao je proćelavu sijedu glavu naslonjenu na deblo.kako bi potjerao drskog iskorištavatelja drveća i oslobodio si put do sigurnog tla, mali snalažljivi papaguzi jabukom je pogodio jadnog znanstvenika direkt u tu sijedu glavu

Mamahi (čudnovati produkti balavih mozgova: stvorenja) Mamahi su duhovi, nevidljiva stvorenja koja se hrane osjećajima.

Nije mi zao tih balavih debila, samo neka ginu, samo kad ginu da ne povedu nekog nevinog sa sobom..

Vrlo brzo shvaćam da to uživanje nebu sam tak, iz razloga šta opasno puše i hladno je, tako da se ekipa koja se odlučila za krov (čopor balavih Švaba i poneki Francuz) skupa sa mnom poprilično smrzava, a pogled je.... ono, isto ko kad ideš sa... lupniću... Šolte na Čiovo