ljudi s kojima sam radio u Kocki i oko Kocke u ovih zadnjih 9 godina ostavili su litre i litre znoja, slobodnog vremena i talenta da bi prostor pružio sve one sadržaje koje je ponudio. održavati i brinuti se o onakvom i onolikom prostoru nakon što smo ga sami stavili u funkciju ponekad izgleda ili je izgledalo nemoguća misija. mene samo zanima tko bi normalan toliko godina proveo u prostoru u kojem ni žohari ni buhe ni štakori ni bronhitis nisu nepoznanica, za rezultat koji je cijelo to vrijeme nesiguran, uz ovakve negativne komentare kakvi su oduvijek u određenoj mjeri prisutni. meni osobno, i kao predsjedniku KUM-a i kao nekome tko gore radi stvari bilo tko se uvijek mogao i može javiti ako želi nešto raditi u Kocki. to, siguran sam, može potvrditi svatko tko me kontaktirao da bi nešto izorganizirao, napravio ili na bilo koji drugi način surađivao u klubu. moj primjer pokazuje da je sve stvar volje. upisao sam fakultet u 27. godini života jer sam prethodnih 7 uložio u koncerte, sviranje u bendovima, izdavaštvo i promociju underground muzike, životnog stila i filozofije, uz rad. danas imam automobil star 20 godina, još uvijek živim sa starcima i veliku kolekciju ploča i cd-ova. uz to nosim iskustvo iz Kocke i osjećam se ponosan što sam splitskoj publici doveo i prezentirao rad Gone Bald (Nizozemska), Bug (Austrija), Reflector (Austrija), Eric Boros (Kanada), Cities In Desolation (Grčka), Damo Suzuki (Japan), To Live And Shave In LA (Amerika), Žoambo Žoet Workestrao (Slovenija), Today Is The Day (Amerika), Four Question Marks (Francuska), Jucifer (Amerika), Complete Failure (Amerika), Lvmen (Češka), Polja Lavande (Hr), Cog (Hr), Tena Novak (Hr), One Piece Puzzle (Hr), Death Disco (Hr), Man Zero (Hr), Živottinja (Hr), This Day Will Burn (Hr), te mnogih drugih kojih se sad ne mogu sjetiti (koga zanima više ima na www.myspace.com/guranjeslitice).