Ako je alternativa proza/poezija još mogla biti predmet rasprave kada se radilo o rodovima komedije i tragedije, bjelodana neprirodnost teatra u pjesmi oslobađala ga je bilo kakva zahtjeva za vjerodostojnošću koju je podrazumijevala prozna opcija, približavajući ga tako više od bilo kojeg drugog onome što je polovicom XVI. stoljeća Giraldi Cinzio definirao Âťmilozvučnim govorenjemÂŤ tipičnim za poeziju. ÂťU prozi, a ne u stihovimaÂŤ, tako je u Prologu najavljena komedija Dadilje (Le balie) Bartolomea Riccija (1565), Âťjer ovdje se razgovara, a ne pjevaÂŤ, iz čega je lako shvatiti polemike koje je podrazumijevala ta temeljna dihotomija.