Ja sam se poslužio metaforom da ukažem na to da je Darko u prvom dijelu ispustio taksativno navesti Krležine Glembajeve (Gospon doktor zaklali su barunicu) i Povratak Filipa Latinovicza (Baločanski Kseniji prerezao grkljan), za razliku od svih prethodnih, koje je naveo i po djelu i po imenu autora.

VLADIMIR Baločanski, ili kao što se njegov otac potpisivao: Ballocsanszky, bio je pristojno, uredno, dobro odgojeno mamino dijete.

Neko veče popili su skoro litru rakije (Baločanski, Filip i on), a taj je Grk pričao vrlo živo i sugestivno o onoj davnoj belgijskoj noći, kad je čekao, da dođu po njega: te noći odvrnuo se njegov životni smjer od pojma »čovjek« - konačno.

Svoju mamu, staroga Liepacha, debelu Karolinu, kravara Miška, Bobočku, Baločanskog naslikao je kako sjede kod čaja, u punom sjaju sunca u sjenici oko samovara: stara Regina s illustrissimusom, kao dvije smiješne papige, debela Karolina u centru kompozicije sa svojom natečenom trbušinom i crvenim mesarskim rukama, gluhonijemi Miško i suludi Baločanski, dvije padavičave, demonske, nacerene maske, a Bobočka blijeda, u crnoj svili, natače njemu, Filipu, čaj u svijetlocrvenu šalicu.

- Dobro je to, rekao je Baločanski sagnuvši se nad ranjenika, koji je hroptao u posljednjim izdisajima kao zaklana zvijer, dobro je to

Baločanski je stajao nepomičan i gledao ga u oči kao pseto, kad je donijelo aport.

Od zvuka zvečećeg stakla trgnuo se kao u omaglici, osjećajući da bi mnogo inteligentnije bilo da nečujno nestane, ali već je bilo prekasno: Baločanski bio je već kod prozora i vrlo ljubazno, gotovo namješteno susretljivo, zamolio ga da uđe.

Do njenih nogu, u crnoj svilenoj pidžami, sjedio je mrko i nepristupačno kavkaski dermatolog i frkao cigaretu, a Baločanski je dalje čitao novine, sasvim mirno i hladnokrvno.

Advokat Vladimir Baločanski, sin bivšeg odjelnog predstojnika Baločanskog, zaljubio se u tu ženu dječački naivno i savršeno nevino.

Zbog nje je Baločanski pao u teške novčane neprilike, u pronevjerenja većega stila, u krivotvorenja mjeničnih potpisa, a kad je dospio u zatvor, a žena mu se (prilično kukavno i namješteno) bacila osim toga još i kroz prozor, on je ostao Kseniji Radajevoj kao ostavština jedne drame: ona ga je jednoga dana naslijedila kao pošiljku iz kaznionice.

Tako se Baločanski preselio k njoj, a poslije, kad je novaca nestalo, povukli su se ovamo u Kostanjevec, gdje je ona još imala nekakav vinograd s jednom zidanom prizemnicom; kad se i taj vinograd s prizemnicom našao među prizemnicama Steinerovim, ona je uzela od Steinera u podnajam kavanu na Općinskom trgu i tako je ostala za kasom kao kasirica, stanujući danas s uzetim Baločanskim u toj kućici, od čiste samilosti i milosti kostanjevečkog kavanara Steinera.

One tri godine, dok je Baločanski ležao u Lepoglavi, proživjela je Ksenija Radajeva furiozno, vjenčavši se civilno s jednim politikantom i ratnim bogatašem i bacajući novac tog veleindustrijalca kao korijandole, te se ne bi moglo reći, nije li već onda, u tom u svakom pogledu nerazumnom i razornom samouništavanju bilo nečeg od samoubojstvene, visokouznemirene, upravo sulude sklonosti spram smrtonosnih užitaka, koji su joj konačno jednoga dana tako žalosno zavrnuli vratom.

Iza dulje tišine Baločanski je uzeo sa stola svoj polucilindar i nekako lagano, bez ikakve smetnje, kao da je skinuo sa sebe neobično težak teret, on se neobično učtivo poklonio:

Baločanski se nije ni najmanje zbunio.

Ova tri sloga Baločanski je zaurlao tako, da su se potresla stakla na oknima.

gospon profesor se igra sa stručnjacima prvo zakolje barunicu i Baločanski Bobi pregrize vrat, uvrstivši ih u grupu fatalista pa onda nudi Filipa kao primjer;) Nije valjda znojno tijelo javne žene ideal za kojim bi trebali težiti jer podsvjesno potisnuto iskustvo majke-nemajke ne može ni Frojd riješiti?:)))

On je o toj ženi čuo od sviju Kostanjevčana toliko zla i skandala (kako je upropastila nekoliko banaka, kako je uništila i onemogućila svoga supruga ministra Pavlinića, kako je ona jedina kriva što je njen posljednji ljubavnik, advokat Baločanski, pao u zatvor, a Baločanskoga žena se onda bacila iz drugoga kata), da ga je ta tajanstvena, uvijek u crno obučena kasirica počela zanimati.

I što se on toliko uzrujava zbog toga Gruzinca, kao da sam Baločanski nije isto tako otvoreno pitanje?

S usplahirenošću smrtno ugrožena čovjeka Baločanski je ustao i, kao u nekoj višoj intuiciji, počeo je kucati kažiprstom svoje lijeve ruke po kuverti s novcem, što je ležala pokraj svijećnjaka:

Baločanski, kad je čuo da će se kuhati kavkaski punč, sklopio je svoje novine i udobrovoljio se vidljivo, stao se kretati oko Kyrialesa veselo kao mali kuhtić: rezao je limun, otvarao je stari truli ormar, čeprkajući tamo po starim zgužvanim zamotima i papirima, donosio razne flaše iz kuhinje i mirisno korijenje, uopće, kretao se živahno, pjevuckajući u sebi kao dijete.

U ono vrijeme, kada je Baločanski osjetio u toj ženi svoju sudbinu, Ksenija, koju su tada svi zvali Bobočkom, bila je u dvadeset i sedmoj godini.

Baločanski je vrtio svoj polucilindar među prstima, a onda, zamahnuvši tim crnim predmetom kao kakvom žlicom, on je Bobočki pokazao na vrata:

A što je značilo ono, kad je Baločanski izjavio nad zaklanim kočijašem, da je najbolje nožem u crijeva?

Baločanski je uzeo u ruke tu malu figurinu, i kod svijetla približio se očima sasvim do tog kipa na nekoliko milimetara, tako da je izgledalo, kao da on tu malu Evropu njuška kao pas.

Iz svog desnog džepa izvadio je Baločanski zgužvanu cedulju i predao je Filipu.

Baločanski je pristupio Grku s takvom gestom kao da njemu, a naročito Bobočki i Filipu, želi da objasni: nešto od naročite važnosti

Baločanski je ustao i pošao spram Grka:

Baločanski odobrava svakoj njegovoj pojedinoj riječi, i on ispada pred tim paralitikom kao slabić i bluna, kojom se ovaj neznanac poigrava kao igračkom

Sada je tek primijetio da Baločanski krvari.

Baločanski je zurio u to zmijuljasto micanje plamena potpuno tupo i nepomično, a glas je Grkov bio umoran; kružio je oko Bobočke na postelji i po tamnim kutovima kao umorna čudna ptica, koja bi sletjela, i tako lepeće oko onog Bobočkinog crvenog kimona, oko prašnjavih kutija na ormaru i sve to zamata svojim crnim tkaninama i sve postaje tamnije i mračnije i samo se čuje pucketanje svijeće, a od vremena na vrijeme zarumeni se lula pod Grkovom bradom.