Crkva svetaca Stoga Balthasar nastavlja: u Crkvi ostajem jer je ona Crkva svetaca, onih koji mi pokazuju da se može nadići vlastitu slabost i ograničenost i biti svjetlo u svim tminama koje obavijaju svijet.

Bastian Balthasar Bux je sa svakom novom zeljom gubio ono sto je znao.

Hans Urs von Balthasar će zaborav na vječnost oštro ali istinito izreći:« To je kao da je modernom čovjeku prerezana žila, tako da više ne može ići za prijašnjim ciljem, kao da su mu podrezana krila, kao da mu je obamro duhovni organ za transcendenciju.

U postupku obrade opažanja pjega vrlo značajan utjecaj ima Wilsonova depresija (Priest, 1984), koja se može odrediti ispravljanjem pogrešaka u rotacijskim brzinama, ili ispravljanjem razlika u rotacijskim brzinama izvedenim iz premještanja pjega na Sunčevoj ploči i iz opažanja njihovih uzastopnih prolaza središnjim meridijanom (Balthasar and Wöhl, 1983).

Poseban problem u analizi diferencijalne rotacije iz spektroskopskih mjerenja je pravilno tumačenje i otklanjanje pozadinskog polja brzina u koja su uključena i meridijanska gibanja (Beckers, 1978; Balthasar and Wöhl, 1980; Lusting and Wöhl, 1990, Lusting and Wöhl, 1991).

Comte, otac pozitivizma, prije nekih stotinu i pedeset godina, ustvrdio je da će Crkva lagano i ne opažajući otići u pozitivizam: »Neće se više baviti Bogom nego čovjekom; neće više istraživati istinu, nego pozitivne pojave svoje vlastite zajednice.« Hans Urs von Balthasar, kao da neizravno priznaje da se to uistinu i dogodilo, kad za današnju Crkvu kaže da je »dobrim dijelom izgubila svoje mistične crte i postala Crkva permanentnih razgovora, organiziranja, vijeća, kongresa, sinoda, komisija, akademija, stranaka, funkcija, strukturiranja i prestrukturiranja, socioloških eksperimenata i statistika«.

Srebrno odličje ponio je Bjelorus Maksim Kanafin, a na pobjedničkom postolju našao se i trećeplasirani Švicarac Balthasar Blumer.

Gotovo svi veliki katolički teolozi 20. st., Rahner, Von Balthasar, Lonergan, smatrali su da se »raskol« između teologije i duhovnosti treba prevladati.

Jedan od najoštroumnijih teologa današnjeg vremena, Hans Urs von Balthasar kao da indirektno priznaje da se to uistinu dogodilo, kada za današnju Crkvu kaže da je " dobrim dijelom izgubila svoje mističke crte i postala Crkva permanentnih razgovora, vijeća, kongresa, sinoda, komisija, akademija, partija, funkcija struktura i prestrukturiranja, socioloških eksperimenata i statistika. "

Iz bogatog opusa, najviše je slave stekao Aleksandrijskim kvartetom (Justine; Balthasar; Mountolive; Clea). (>)

Von Balthasar život i poslanje današnjih pastira promatra u kontinuitetu ne samo s prvim apostolima, nego ponajprije sa samim Isusom.

Von Balthasar polazi od pojma ljubavi unutar kojega shvaća dogmu (za razliku od puke poslušnosti).

Naravno, Muggeridge ne inzistira na ovom momentu, a njegova Isusa Hans Urs von Balthasar navodio je na svojim seminarima u spiskovima obvezne literature.

Balthasar Gracian je napisao da je početak poboljšavanja sebe upoznavanje samoga sebe.

U XX. st. dolazi do procvata katoličke teologije (Jean Danielou, Henri de Lubac, Yves Congar, Karl Rahner, Urs von Balthasar, E.

Drugi katolički teolog, Hans Urs von Balthasar, kojega je papa Ivan Pavao II. zbog njegovih teoloških zasluga kao svećenika uzdigao na kardinalsku čast - premda kardinalski biret (šešir) nije primio jer je uoči ceremonije preminuo - veli da je u otajstvu Utjelovljenja sklopljen Novi savez po kojem je dosegnut novi stadij povijesti u kojem Bog može na sebe uzeti sudbinu svoga partnera u savezu, naime sudbinu čovjeka.

Otajstvo Utjelovljenja je, nastavlja von Balthasar, Božja avantura (ad-ventura), odnosno nešto što dolazi, što nam stiže ususret, a time ima bitno značaj budućega.

O tradiciji latinskog i nizozemskog teksta Knjige posebne milosti pomno raspravlja Bromberg u svom djelu Het boek der bijzondere genade van Mechtild van Hackenborn godine 1965. O duhovnosti svete Matilde, uz spomenutog Bromberga, pisali su u novije doba još i ovi ugledni duhovni pisci i teolozi: Karrer, Urs von Balthasar, Testore, Hamon i Vagaggini.

Danas se Katolička crkva sve više odriče i same ideje čistilišta, ali ono je na neki način i nepotrebno ako Božja ljubav i Njegovo milosrđe mogu i kaznu u Paklu učiniti vremenskom, odnosno Pakao isprazniti, kao što se nadao kardinal Urs von Balthasar

Dvorac je rad arhitekta Matthäusa Daniela Pöppelmanna (1662. - 1736.) i kipara Balthasar Permoser (1651. - 1732.) i izgrađen je u vrijeme Augusta II.

Balthasar, Apostolicos afanes de la Compania de Jesus, usp.

Ipak je bilo iznimno teško ploviti uzvodno rijekom Savom te se Gruberov suradnik Balthasar Hacquet jako uzrujao tijekom njihova povratka ujesen 1775. godine.

Slijedi pokretanje časopisa Communio 1972. godine, u suradnji s Hansom Ursom von Balthasarom i Henrijem de Lubacom, za koje je Ratzinger rekao: Nikad više nisam naišao na ljude s tako širokom teološkom i kulturalnom naobrazbom kakvu su imali von Balthasar i de Lubac i uopće ne mogu reći koliko dugujem susretu s njih dvojicom. Na nagovor prijatelja Johanna Auera, Ratzinger prihvaća suradnju na izdavanju niza dogmatike Mala katolička dogmatika, za koju je uspio napisati samo jedan svezak Eshatologija smrt i vječni život, traktat koji smatra svojim najrazrađenijim djelom.

Objavljivanjem djela liturgijsko-teološke tematike, kako hrvatskih tako i prijevoda relevantnih stranih autora (Škunca, Šuljić, Dugandžić, Magrassi, Balthasar) Institut je do sada obogatio hrvatsko izdavaštvo s više od trideset naslova.

Bila su prisutna tri redovnika: franjevac Petar Alkantarski, dominikanac pater Ibaňez te isusovački pater Balthasar.

Iako su neupitno književno bezvrijedne, tim se knjigama ne može poreći šarm, jer svako je dijete čitajući primjerice Endeovu Priču bez kraja poželjelo, barem na trenutak, postati Bastian Balthasar Bux i zajahati prekrasnog i odanog Falkora ili, iz recentnije književnosti, zaogrnuti se nevidljivim plaštom Harryja Pottera.

Švicarski teolog Hans Urs von Balthasar govori u tomu kontekstu o tragičnim dimenzijama kršćanstva i Crkve.

Ja bih trebao U Crkvi stoga ostajem zaključuje Balthasar jer je ona jedina prilika da se oslobodim sama sebe, prokletstva vlastite važnosti i uloge.

Balthasar zaključuje: Kad čujem ' Crkva bi trebala ', čini mi se da bi trebao reći: ' ja bih trebao '.

Njezini su glavni nositelji Otto Semmelroth, Joseph Ratzinger, Hans Urs von Balthasar, Karl Rahner i upravo spomenuti Edward Schillebeeckx a prihvaćaju je i najvažniji crkveni dokumenti našega vremena. (47)