Rijetki od njih znali su za ' saborski vritnjak ', događaj od 5. listopada 1885. kada je pravaški zastupnik Josip Gržanić, nakon verbalnog sukoba između zastupnika Davida Starčevića i bana Khuena Hedervaryja, izgurao bana iz dvorane ' nogom u stražnjicu '.

Katičić je podsjetio kako su hrvatski vukovci, uz političku pomoć bana Khuena Hedervarija, odbacili hrvatsku jezičnu tradiciju, a posebno onu čakavsku i kajkavsku pa je zahvaljujući Franji Ivekoviću čak i u katoličkim crkvama čitan prijevod Vukovih evanđelja.

Nakon Marijina rođenja Jurićevi su preselili na obiteljsko imanje Golubovec (Začretje kod Krapine) gdje je Ivan postao upravitelj imanja barona Geze Raucha (kuma hrvatsko-ugarskog bana Khuena Héderváryja).

Tu ostaje sve do 1894. godine, kada je promaknut za županjskog nadzornika pučkog školstva, a nešto kasnije je poslan u Zagreb gdje postaje Zemalj ski nadzornik za pučke škole, pri tadašnjoj hrvatskoj vladi bana Khuena.

Zagrebački sveučilištarci, prilično revoltirani diktatorskom politikom hrvatskog bana Khuena Héderváryja priredili su prave male demonstracije.

S tog je položaja uklonjen i umirovljen jer je 1. VIII. 1903. odbio naredbu bana Khuena Hedervaryja da s domobranskim četama pomogne gušenju demonstracija u Zagrebu.

Vodio je, naime, ogorčenu bitku protiv bana Khuena-Hedervaryja u Hrvatskom saboru, kojeg je zajedno s zastupnicima Gržanićem i Tuškanom, fizički napao i opalio mu glasoviti " vritnjak ", zbog čega je osuđen na 6 mjeseci zatvora.

Ravnatelj Zemaljskog arkiva, Ivan Bojničić, preuzeo je od bana Khuena Hedervaryja ključeve Škrinje povlastica 1894. te je istu obnovio, a spise, koji su se u njoj nalazili, obradio.

U travnju 1893. zatražio je audijenciju kod bana Khuena Hédérváryja i prosvjedovao zbog kršenja Hrvatsko-ugarske nagodbe na željeznicama u Hrvatskoj.

Drugi narodni pokret i politika novog kursa. povlačenje bana Khuena.

U trećem navratu, 1893. godine, zbog javnoga govora protiv bana Khuena osuđen je na Sudbenom stolu u Petrinji na četiri mjeseca zatvora.

Osim bana Khuena-Hedervaryja školu su posjetili dr. Isidor Kršnjavi i Armin Pavić, predstojnici Odjela za bogoštovlje i nastavu u Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj zemaljskoj vladi.

1888. godine u vrijeme vladavine bana Khuena Hedervaryja donijet je novi školski zakon po kojem i dalje postoji četverogodišnja niža pučka škola i građanska preimenovana u višu pučku školu.

Razmatrana je i istočna strana jelačić placa kao i Zrinjevac, no na kraju je na inzistiranje bana Khuena Hedervaryja izabrana sadašnja lokacija i radovi su izvedeni maksimalnom brzinom (zgrada je sagrađena u nepunih 5 mjeseci).

Bio je i saborski zastupnik, veliki protivnik bana Khuena Hedervaryja i predvodnik koalicije Hrvatske stranke prava i Neovisne narodne stranke na kraju 19. stoljeća.

U šestom je razredu prvi put demonstrirao protiv bana Khuena Hédérvaryja.

Nakon odstupa omraženog bana Khuena Hedervary-a (Ive Snadera), tadašnju Hrvatsku pritisnutu nagodbenjačkim režimom i dalje su potresali novi nemiri i nezadovoljstvo zbog madžarske (europske) hegemonističke politike.

Podsjetila je time na spaljivanje mađarske zastavE U Zagrebu 16. listopada 1895. koje su iz protesta protiv mađaronske politike hrvatskoga bana Khuena Héderváryja pod vodstvom Stjepana Radića i Vladimira Vidrića izveli na Trgu bana Jelačića hrvatski svEUčilištarci.

Nakon što je obitelj poslije očeva poslovnog sloma preselila u Zagreb, sudjelovao je 1903. u demonstracijama protiv bana Khuena Héderváryja, planirajući s drugovima u tajnoj udruzi ' Cefas ' dignuti cijelu Hrvatsku u zrak.

U pismu od 20. rujna 1886. godine Strossmayer govori o brakovima sa žudijama i ateizmu na hrvatskim sveučilištima i pita se: Zar je cijela Mađarska išta drugo, nego kalvinizam, čifutizam i framasonizam? Na Svetu Stolicu tuži se u pismu od 24. kolovoza 1888. godine: Što se nikad dost požaliti ne može, jest, da se Sveta Stolica po židi i framasoni najgore vrsti ili bolje rekući po onih, koji za židih i framasonih stoje, daje zavadati. Pismom od 16. listopada 1889. godine dodaje: Nunciju sam u Beč javio, kako naši svećenici na komandu glasuju za framasone. Dana 9. listopada 1889. godine upozorava bana Khuena Hedervaryja na neke odluke podžupana Cuvaja, a Račkom šalje kopiju tog priopćenja:... očevidno da židi i framasoni, koji u javnoj štampi toliku premoć imaju, a u Osijeku skoro isključivo gospodare, u savezu... prevelika je doista u javnoj štampi i u javnom mnijenju premoć žudija i framasona, koju oni toliko za zator kršćanstva i kršćanskih naroda upotrebljavaju...

Godine 1891. upisuje se na zagrebački Pravni fakultet, ali je isključen 1893. godine zbog javnog napada na bana Khuena i osuđen na četiri mjeseca strogoga zatvora. [ 6 ] Bilo je to u Sisku prigodom obilježavanja 300. godišnjice pobjede hrvatskoga bana Tome Bakača nad Turcima kada je u svom istupu progovorio protiv bana Khuena što je okarakterizirano kao verbalni napad na bana i njegovo političko djelovanje. [ 13 ] Nakon što je mađaron Gjuro Fabac nazdravio caru i kralju Franji Josipu I. i banu Khuenu, Radić je uzviknuo: " Pereat 1 magjarski husar... ja mislim, da mi slavimo 300. godišnjicu pobjede hrvatskoga bana, a ne slavimo pašovanje magjarskog husara... " te je poslije toga nastala u dvorani galama, a neki su od uzvanika Radiću dobacivali da je balavac nastojeći ga prekinuti u njegovom govoru i tražeći neka se pozove stražar na što je Radić odgovorio " da sam najmanje balavac zato što nedopuštam, da se nazdravi čovjeku, koji već 10 godina tlači Hrvatsku ". [ 14 ] Zbog tih je riječi optužen u Petrinji pred Sudbenim stolom, 16. kolovoza 1893. godine.

Zastupnik križevačkog kotara u Saboru Hrvatske i Slavonije u posljednja dva desetljeća 19. stoljeća (doba bana Khuena).

U doba bana Khuena Hedervaryja, kada je vladala opća mađarizacija, takav se postupak tumačio kao politički istup, što je imalo velik odjek među hrvatskim intelektualcima.

Godine 1903. u Hrvatskoj je izbila velika pobuna protiv rezima bana Khuena-Hédervárya.

Moj tekst je objavljen u Hrvatskom slovu, 31. siječnja 2003. Koliko je meni poznato o tome je od povjesničara prvi pisao dr. sc. Frano Glavina, prvo kratko u tekstu Tko je u Saboru nogom udario bana Khuena, Erazmo Barčić, kako tvrdi prof. Goldstein, ili Josip Gržanić, a potom veoma detaljno u radu: NAJNOVIJE ZNANSTVENO OTKRIĆE PROF.

Jedan pravaški zastupnik imenom Josip Gržanić udario je usred sabornice bana Khuena Hedervarija nogom u stražnjicu.

Pri Kraljevskoj zemaljskoj vladi zaposliti će se 1891., ali već sedam godina kasnije (1898.) biti će umirovljen zbog neslaganja s politikom bana Khuena Hedervarya.

Poslije ženidbe sa Ivanom Mažuranić, u Brodu je njegov dom postao okupljalište boraca protiv režima bana Khuena Hedervarya.

Padom režima bana Khuena-Herdervaryja i odlaskom župnika Grškovi? a u mirovinu, pripreme nakratko zastaju 1903. godine, no iste godine nastavlja ih novi župnik, mladi i ambiciozni Sre? ko Blaževi?.

Nakon Marijina rođenja obitelj se preselila na obiteljsko imanje Golubovec u okolici Krapine gdje je otac Ivan postao upravitelj imanaja barona Geze Raucha koji je pak bio kum hrvatsko-ugarskog bana Khuena Hédervárya.