al mi ja ze jacobs, mislim, bila fora reklama kad lik zvekne u banderu trčeći za busom a gl.lik reklame to skuži tek kad popije prvu jutarnju...

Sjetimo se samo koliko je genijalcima iz elektroovoga i onoga trebalo da shvate da u zemlju stave betonski stubić pa onda na njega pričvrste hrastovu grbavu banderu, da ne trune i da se ne mora svakih pet godina mijenjati.

smotana sam, ne pazim, već sam se jednom po kiši zabila u banderu. sletit ću negdje jer imam novi auto, ganjam se ko sotona, uletavam u zavoje " kaobojski ", a kiša je sranje je i sve. o bože ja sam panika na kotačima mir. diši, diši. puf. pant.

Najbolje odslikava slučaj Milovana Kovačevića, jednog od najboljih, čiji je otac istaknuti HSS-ovac, on simpatizer KPH koji nabavlja lijekove i šalje partizanima, uspjeva pobjeći sa ad hoc ustaškog vješanja na banderu i ne biti slavna prosinačka žrtva, uspjeva pobjeći u partizane i preživjeti te raditi na obnovi ali koji nikako ne uspjeva izbjeći umiranje od uskraćivanja lijekova za prilično obične bolesti i uklanjanje, niti uz impresivne pokušaje ovdje i iz svijeta.

Popeo se elektromonter na banderu da nešto popravi, a odozdo ga gleda dječak.

Nikad mi iz glave neče izaći ispovijed jednog od Vukovarskih ratnika, kojeg su četnici vezali za banderu silovali mu ženu pred očima i pred očima mu poklali djecu.

No, ako malko proširimo kut gledanja uočit ćemo " popratne sadržaje " koji se baš ne uklapaju uz zgradu ovakvog tipa: drvenu banderu sa uličnom rasvjetom, plastične reklame za restorane, brdo guma koje je odbacio obližnji vulkanizer, perače automobila koji ordiniraju uz sam pločnik... kad ne bi znali gdje je ovo snimljeno sigurno bi rekli da je fotka iz Kine, gdje neboderi niču kao iz zemlje... eto, u nečemu smo i mi jednako tako uspješni kao i kinezi.

Parice se smanjuju i na zadnju banderu zavisno od korisnika moze biti dovuceno i pet parica, od koje su jedna ili cak dvije slobodne.

A ti ih pusti samo u slučaju da stave banderu ili, još bolje prošlicaju cestu, pa u zemlju, pa trebaju ući zbog MICANJA PCM-a i spajanja nove linije.

E da, najjača mi je još scena kad onaj njegov debil zabije auto u banderu i totalno ga uništi nakon 1 metra vožnje...

Zato je možda bolje da se glasa za Jacu dok se svi ne počnemo hraniti stočarskim kulturama; bundevama, tikvama i gnjilim krumpirima pa da se onda još jednom razmisli hoćemo ih sve skupa na kolac ili na banderu.

Sama parola za glasanje bila je: " Kralja Peru na banderu ". Saznali smo da je nakon glasanja kada je glasanje bilo zavrseno, kuglice iz kutije za kralja bile su djelomicno prebacene u drugu kutiju, tako je nakon brojanja glasova rezultat bio 98 % za komunisticku partiju.Tako su nas vec 1945. god. usrecili

Ponekad se osjećam kao da sam junak nekog film noara pa se poput novinskog papira usamljen kotrljam ulicom i zalijepim za svaku banderu, i onda me vjetar nanese u tramvaj i tamo se onemoćalo položim na sjedalo i tako sjedim dok tramvaj juri, promatram ljude u automobilima i na njihovim svjetlećim displejevima prepoznajem tko su i što misle, a onda u tramvaju ugledam natpis« Ovaj objekt je pod videonadzorom »i shvatim da nisam nikakav junak nekog film noara već čovjek koji luta labirintom svojeg mozga tražeći pravu sobu u kojoj će se osjećati kao kod kuće.

Ponekad vas zateknu kako se penjete na banderu.

Treba li je zbog njenih stihova objesiti na prvu banderu?

Nek se zaleti na prvu banderu i udari glavom.

Sveti Otac Ivan Pavao II. imenovao je mons. Josipa Banderu apostolskim protonotarom.

Idem ja ulicom i vidim nekog komada, ali se ja moram na drugu stranu okrenuti i još k tome zažmiriti (paziti da ne lupim ludarom u prvu banderu), jerbo sam ja, eto, zauzeta žena.

Napokon sam odwojila wremena da wam napishem nowi post.. nikako nemam wremena... nije mi do ziwota a ni do bloga..: ((u posljednje wrijeme mi je swe schwarz.... i nemam wolje za ziwotom... jednostawno shwatam neke stwari... a i josh su me iznerwirali TH... ne znam.. samo misle na Francusku.. jeble ih wishe francuskinje... zar ne misle da ima onih koji bi zeljeli da ih cuju 1 put.. znam da je BILLowo zdrawlje najj bitnije.. i brinem se... eto i da nadju neku francuskinju taman bi se objesila za prwu banderu..: ((boze pa u meni postoji neka nada da cu ih nekada upoznati... swaki dan me swe wishe izludjuju.. Tom najwishe me izludjuje.. i wolim ga swe wishe.. shto wishe i josh sam ponosnije shto ih shlusam.. ali necu wishe o tome da smaram...

Neke teme je jednostavno nemoguće kompletno obraditi - možda se sjećate moje kategorizacije šahtova ili pak stupova za struju, građu za te postove sam skupljao mjesecima, slagao, obrađivao... i opet svako malo nalazio neki novi zanimljiv detalj, neku novu banderu oblika kakvog još nisam prije vidio ili šaht nekog proizvođača koji je, eto, baš tad mi uletio pred objektiv kad sam mislio da ih napokon imam sve.

Ne velim da bi se sad trebali zabarikadirati u podrume ili razbiti svakog tamnoputog i arapolikog stranca kojeg sretnemo na ulici i objesiti ga naglavačke na banderu ko pršut, no opreza nikad dosta.

Ja mislim da Bogu ne bih bilo tako drago kada bi se neko statui, sliki ili kipu klanjao...... ili u ovom slucaju tu biljku (koja raste iz drveta uz banderu) kao Isusovo nalicje gledati.

No zbog njega je t-com postavio banderu i fizički dopremio paricu - samo njemu.

ma bas i ne mora. mos volit ' banderu, jednostrano i sve 5. bandera ce uvijek bit tu. salim se, covjek se pocne ljutit na banderu sto ga ne pozdravlja, pa ne pozeli laku noć, pa zamisljat - a kak bi bilo da ga badera malkice zagrli i tak.. stvar je u tom da je nasušna potreba to primanje ljubavi. skoro kao hrana, samo se to cesto ignorira. a neki nauce prije, a neki kašnje, nekad covjek brze zakljuci da to ne pije vode, nekad kasnije. granica je stvarno relativan pojam i čak nema nužno veze sa silinom zamlaćivanja, ' oću reć zanosa.. iz tinejdžerskih dana je to bilo pitanje časti i ponosa, kasnije je to vise pitanje sentimenta. covjek i onako moze sve sam, nismo samo na to skoncentirani, imamo prepune zivote svega vraga, zivot nosi kompleksnost, a i brojni ljudi koji nam se po zivotu muvaju osiguravaju nadoknadu (to je ono kaj Povremena zove - - pa nadji si zivot zeno) pa mozda tek kasnije dođe da se krene vagat. ja se obavezno sjetim moje pokojne bake kojoj je drugi muz dozivio mozdani udar, mislim da svakako daljnjih 6 godina kaj je deda bio nepokretan i nije uopce kuzio nista oko sebe, ona nije bas smatrala tu neuzvraćenu ljubav kao tragediju, makar joj je bilo to sve tesko. nije mi palo napamet da joj viknem - pa kaj radis s njim? vidis da ti taj covo nis ne daje, brisi.. nego sam isla s njom u bolnicu.. jebiga, tako sam ja njoj nadoknađivala dio pažnje koju je trebala dobit od njega. doduse drugo je kad nikad nis ne dobijes, to je za vagati, a svakako to kad lik moze, a nece... navika je to, kad se brines za ljude ili djecu koji nisu sposobni sami za sebe, navika kad si okruzen okrnjenim ljudima koji se dugo opustaju, jer su ranjeni otprije, ne pitas se svaki dan jel ' fingiraju da ne mogu ili zapravo ne zele, pa ispadne da tempo vaganja nije isti kao kad je covjek klinac. i tako je uvijek, kad si mali ne primjecujes jer ne kuzis, kad odrastes, onda mislis na druge stvari, imas masu stvari koji nadoknađuju ono čega nemaš u toj nazovi vezi, pa i to usporava, zapravo tek kad se upetljavas u neki odnos i on počinje zauzimati vrijeme i mjesto nečem što je dotad bilo na tom mjestu pitanje vaganja iskoci u prvi plan. a u konacnici je bitno samo to da jednostranost nije ljubav, nit veza.

kiša nije padala od 4. mjeseca. bar se ja ne sjećam. al zato je u 4. kurva padala neprestance. kad kiša pada, najbolje od svega su mi zvukovi. najžešći je onaj koji proizvode automobili kad jure po mokrom asfaltu. pa me to podsjeti na moju banderu: D prošlo je već dosta godina od kad me napala. oprostio sam ja njoj to. ali od onda, sanjam te fixne elemente u prometu. pokretne kontroliram po difoltu, ali ovi fixni me jebu malo. kante, bandere, stupići i kontejneri. to koda je neka sekta imaju sastanke četvrtkom u 21 h, u jednom zagrebačkom restoranu. kadar na prozore, na kojima su navučene zavjese, a iznutra tinja svijetlo, žuto. sjede i dogovaraju se tko će gdje stat. kujiš stari, tam na ćošku kod MekDonalca, tam dođu jest ponoći, pijani, tam bum ja a na to će stupić: a fak, ja sam htio tamo a ne, ti si još mali, ti nemaš pravo birati, tebe ćemo na svaki ćošak po malo. šef sekte je naravno bandera. ona je najveća i izaziva strahopoštovanje. nakon tjedan dana, okupe se svi i zbrajaju. kolko je ko privukao budala. jednog su četvrtka rekli bravo bandero, onaj marvin, stvarno se zakucao. jest da je bila kiša, al mogo je pazit..

e moj FFE, a moj mali čupka sa zemlje čepove od ožujske pa s njima gađa banderu, ne bu valjda kvartovski huligan: D

Prije punih pet mjeseci u Praporčanu je vjetar oborio drvenu banderu za telefonski kabel koji osigurava fiksne telefonske linije za donji dio Praporčana, i, vjerovali ili ne, unatoč brojnim pozivima mještana i nekadašnjeg predsjednika Mjesnog odbora Praporčan Ervina Vičevića, nitko iz HT-a do dandanas nije reagirao.

Ma trebalo je tog Miloševića uhapsit nakon 8. sjednice, suditi mu i objesiti na prvu banderu, koliko je uspio posvađati narode odnosno bivše republike SFRJ

- tu sam ti se ja jednom zabila u banderu.

Šimuna Ćuturića, rođenog 1903. godine, iz sela Grahovčići, prisilno odvode na Ovnak i tu ga vješaju na banderu Prilikom progona Hrvata iz sela Čukle, muslimansko-bošnjačka vojska ubija Rudu Markovića, rođenog 1953. godine; invalida Alfonzija Matkovića, starog 65 godina - bez obje noge i Zorana Vujinića.