A onda hvala mom bratu, koji je verovao u mene, i gajio nadu da mi ne kupuje računar bez veze, vidi me bato, sa crvenog tepiha ti mašem; hvala i I - u koji me bodrio u pisanju postova (doduše i on sa računicom da će zaraditi neki dinar, ako postanem dovoljno popularna, pa da ugradi neki baner); hvala i kolegama u firmi, koji su imali obzira, pa me u odsudnim trenucima prosipanja misli po tastaturi nisu uznemiravali sa nekakvim bezveznim ugovorima; hvala svim mojim prijateljima koji se ni najamanje nisi naljutili (a možda je to zato što i ne znaju) što preuveličavam njihove događaje, ne bi li što pre došla ovde gde sam sada.