Između 1825. 1827. bio je prisežnik kraljevskog sudbenog stola, a 1830. prisežnik Banskog stola.

Na nagovor brata Stjepana ubrzo upisuje studij prava te nakon završetka studija polaže pravosudni ispit i postaje bilježnik banskog stola.

Podban je sudjelovao u radu Oktavalnog suda, a od 1723. i u radu Banskog stola, kao banov zamjenik.

Arhiv Banskog stola se nalazio u Kraljevinskoj kući, u kojoj se nalazio i Banski stol.

Matija Mihanović, otpravnik Banskog stola, uredio je izvješća prisjednika Banskog stola (1745. - 1795.) krajem 18. stoljeća.

Završivši studij prava, bio je u Zagrebu sudac i vijećnik Banskog stola.

Stol sedmorice rješavao je žalbe protiv presuda Kraljevskog sudbenog stola, Banskog stola.

U vrijeme kad je bio zaposlen kao bilježnik banskog stola u Zagrebu sklada prvu hrvatsku operu " Ljubav i zloba ".

Sudbenost u drugom stupnju vršila je Krajiška sekcija Banskog stola, a u trećem stupnju Krajiška sekcija Stola sedmorice u Zagrebu.

U novoj, ali još nedovršenoj zgradi namijenjenoj zasjedanjima Sabora, čuvanju arhiva, županijskim sudovanjima, te sudovanju Banskog stola, Sabor je prvi put zasjedao 6. svibnja 1737.

Od 1903. radio je u Varaždinu u Državnom odvjetništvu. 1925. imenovan je sucem Banskog stola u Zagrebu, potom i sucem Stola sedmorice.

Zanimljiva nam je i njegova oporuka u kojoj donosi sljedeće:« crkvi ostavljam 400 forinti za srebrnu svjetiljku ispred velikog oltara, a 400 forinti ostavljam za jedno besplatno mjesto u seminaru sv. Josipa u Zagrebu, pravo na to mjesto imat će jedan dječak iz njegova roda... »1797. 1835. Josip Markulija Župničku službu u župi Zajezda obnašao je oko 38. godina, a na mjesto župnika u Zajezdi dolazi na prijedlog ondašnjeg prisjednika banskog stola i njegove žene te na prijedlog nekog Ivana Jelačića i njegove supruge Barbare.

1861. umro je Antun Mihanović, hrvatski književnik, tajnik banskog stola, vojni auditor i konzul.

U razdoblju od 1842. do 1847. zaposlen je kao bilježnik banskog stola i tada stvara više zborova, solo-pjesama, nekoliko klavirskih kompozicija (Slavonsko kolo) te prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba.

Previšnjim carevim ručnim pismom, od 5. prosinca 1860. g., upućenim na bana Šokčevića, hrvatski jezik je određen službenim (poslovnim i uredovnim) jezikom koji se koristi u radu Namjesništva i Banskog stola. [ 10 ]

Bio je vijećnik Sudbenog stola u Varaždinu te vijećnik Banskog stola i Stola sedmorice u Zagrebu.

Za uzdr avanje banskog stola, dr anje uhoda, slanje poklisara i druge potrebe, ban Še godiÜnje dobivati joÜ 4000 forinti.

Prizivi na presude Banskog stola bili su upravljeni na Stol sedmorice u Budimu.

Završivši studij prava, bio je sudac i vijećnik Banskog stola.

Zapisnici povjereništava sadrže popisana sudska povjereništva koja je protonotar izdavao prisegnutim bilježnicima Banskog stola.

Gradivo je podijeljeno u tri serije: Ured Banskog stola, Istrage sudaca Banskog stola i Sudska djelatnost Banskog stola.

Spisi Ureda Banskog stola se sastoje od predstavki Stola upućenih vladaru koja sadržavaju izvješća o završenim, odbijenim ili o onim parnicama koje se imaju nastaviti.

Nadalje, spisi vezani uz ustroj i djelovanje Banskog stola (naredbe vladara, spisi vezani uz osoblje Banskog stola, spisi i zapisnici sjednica Banskog stola, dnevnici Banskog stola s popisima parnica).

Druga se serija sastoji od zapisnika banskih povjerenstava za zaprisegnute bilježnike u kojima su djelatnici Banskog stola bilježili svoje dnevne aktivnosti (npr. izdavanje sudskih opomena, svjedočanstava u ime Banskog stola i dr.), te spisi nastalo djelatnošću prisjednika Banskog stola.Prisjednici su bili dužni u pojedinoj parnici, temeljem banskog zapovjedno - prinundnog naloga provesti istragu i o rezultatu istrage podnijeti izvješće Stolu radi daljnjih postupaka.

Stefan Nemanja je optužio bana Kulina papi u Rimu da je heretik i tražio od pape da mu pomogne da svrgne Kulina s banskog stola, uz obećanje da će od Bosne načiniti katoličku zemlju.

Obavljao je različite službe i u civilnoj upravi, od kojih su najistaknutije predsjednik Banskog stola i veliki župan zagrebačke županije.

U radu Sabora sudjelovali su i prisjednici Banskog stola, kraljevski komornici i savjetnici.

Na saborska zasjedanja bi, po privoli kralja, pozivao ban, i to redom: sve dijecezanske biskupe (rimokatoličke i unijatske), zatim mitropolitu i episkope koji na prostoru Kraljevine imaju svoje dijeceze (barem dijelom) te naslovne biskupe; vranski prior; potkapetan Kraljevina; katedralni kaptoli Zagreba, Đakova, Senja, Modruša i Krbave, Križevaca, te zborni kaptoli Čazmanski i Riječki; veliki župani ili vršitelji dužnosti velikih župana (tj. upravitelji županija); riječki gubernator; svi velikaši koji imaju posjede na području Kraljevina ili imaju prebivalište; turopoljski župan; slobodni kraljevski gradovi: Zagreb, Varaždin, Koprivnica, Senj, Požega, Karlovac i Osijek; slobodni pomorsko - trgovački gradovi Rijeka i Bakar sa svojim okruzima, posebno pomorsko - komorski okrug Vinodol; podban, prabilježnik i ostali prisjednici Banskog stola; predsjedavajući Sudbenog stola te predsjedavajući Trgovačko - mjenbenog suda u Rijeci i Karlovcu; izaslanici Zagrebačke akademije.

Sudovanje u Banskom stolu obavljalo se redovito u kolegiju od 5, odnosno 3 suca, a u važnim pitanjima, te u slučaju kad bi Zemaljska vlada zatražila mišljenje u pravnim predmetima koji su se odnosili na pravosuđe, odlučivalo je puno vijeće Banskog suda, kojemu je predsjedao predsjednik Banskog stola ili njegov zamjenik.

Kralj Karlo VI. donio je naputak za rad Banskog stola u 18 točaka 1727. g.